Parlamenti su primjer netransparentnosti

Javna rasprava: Koliko ste zadovoljni radom parlamenta u ovom mandatu?

Aner Žuljević: Na zalost nisam zadovoljan uopšte i to iz vrlo objektivnih i konkretnih razloga. Domovi su fakticki bili blokirani mjesecima zbog sukoba u koaliciji, a onda i kad su radili uglavnom su usvajali loša rješenja. Polazeći od obračuna sa radnicima kroz Zakon o radu, pa s privrednicima kroz ukidanje subvencija na izvoz u okviru zakona o dobiti, pokušaj političkog preuzimanja državne službe koja je zaustavljena na Ustavnom sudu i na kraju obračuna sa budućim i današnjim penzionerima kroz kriminalni i neustavni zakon o PIO. Zakon o akcizama je na kraju bio finalni udarac na džepove građana i privrede ove zemlje kao jedno loše i nespretno rješenje, gdje se i dan danas novac gomila na računu bez bilo kakvog konkretnog efekta po građane. Bojim se da je ovaj mandat jedan od najskromnijih mandata kada je u pitanju rad Parlamenta, a sa najtežim posljedicama za građane. Na kraju, kako je loše radio dok je radio, možda je i bolje da nije bio aktivniji, jer smo svakom novom sjednicom imali priliku vidjeti neki novi udar na životni standard građana.

JR: Gdje vidite najviše prostora za napredak?

AŽ: Veliki prostor za napredak je u izgradnji povjerenja. Ljudi optereceni prosloscu i svjesni da nemaju kapaciteta da nas vode u buducnost se grcevito bore za status quo. Mladji i obrazovanji ljudi sirokih pogleda imaju veci izgled da izgrade atmosferu povjerenja i saradnje. Napredak nase zemlje je generacijski projekat, ali definitivno ne ove generacije koja sada vlada. Građani govore da su im 4 godine ovog mandata najteže od rata. Stoga je jasno kako je puno prostora za napredak i to na mnogo različitih polja. Od efikasnosti javne uprave, borbe protiv kriminala i korupcije, ekonomskih reformi, socijalnih reformi, javnih investicija, koncesija, itd.. Međutim, prethodno pitanje svih pitanja je stabilizacija političkih odnosa u okviru koalicija, što na kraju treba imati za cilj minimalni konsensuz oko ključnih političkih pitanja vezanih za EU integracije i životni standard građana. Stalne tenzije, politička nestabilnost i sve ono što gledamo iz mandata u mandat u stvari ide u prilog isključivo neodgovornim političarima koji dobro žive od trovanja nacionalizmima bez obzira na mršave efekte njihovog rada, dok posljedice jedino trpe građani.

JR: Da li smatrate da su parlamenti uložili dovoljno napora da uključe građane u proces donošenja odluka?

AŽ: Parlamenti su primjer netransparentnosti. Ne samo da nisu ukljuceni gradjani, nego nekada ni zastupnici nisu ukljuceni u procese u koje bi trebali biti ukljuceni. Primjer su eu integracije gdje se poslanici na svim nivoima, ukljucujuci i poslanike drzavnog parlamenta, informisu kroz medije, a da ne govorimo u upitniku i mehanizmu koordinacije koji su doslovno kidnapovani od gradjana i opozicije. Iskustva su pokazala da su sve ozbiljne reforme u FBiH lomile preko koljena kroz hitne postupke, što je na kraju i Ustavni sud potvrdio više puta. Praksa potvrđuje i da se institut javne rasprave doveo do apsurda u smislu pukog formalizma bez da se suštinski obave diskusije na temu u okviru struke. Objave o javnim raspravama se oglašavaju na webu zajedno sa zakonom i kao takav mehanizam isključivo ispunjava formu. Čast izuzetcima, ali se mi većinom bavimo posljedicama nakon što se loš zakon usvoji, umjesto da u procesu njegovog donošenja popravimo sve što smatramo da treba.

JR: Da li smatrate da je u proteklom mandatu napravljen progres kada je u pitanju usklađivanje zakonodavstva BiH sa zakonodavstvom Europske unije?

AŽ: Smatram da se u ovom mandatu u smislu usklađivanja zakonodavstva sa EU nismo pomakli s mrtve tačke. Većina usvojenih zakona je u smislu usklađenosti imala formalnu izjavu kako se radi o djelimičnom usklađivanju. Uzimajući u obzir ukupnu efikasnost parlamenata na svim nivoima u ovom mandatu u smislu broja usvojenih zakona, moram istaći da se radi o katastrofalno lošim rezultatima parlamentarizma. Kad uzmete iskustva parlamenata u regionu, onda tek vidite u kakvom smo mi očajnom stanju i koja je to sramota preplačenosti u odnosu na rezultate rada i izvršne i zakonodavne vlasti.

JR: Koji su po Vašem mišljenju najvažniji zakoni doneseni u proteklom mandatu?

AŽ: Najvažniji, a po svom sadržaju najštetniji zakoni koji su doneseni u ovom mandatu su zakon o radu, izmjene zakona o porezu na dobit, zakon o PIO. Zakoni za koje smatram da nisu savršeni, ali mi je drago da su bolji nego prethodni su zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji, te zakon o transplantaciji organa. Međutim i bolji zakoni koji se donesu u našem sistemu završe u raljama traljavosti i improvizaciji u implementaciji.



JR: Nakon što se formiraju novi parlamenti, donoštenje kojih zakona bi trebalo biti prioritet?

AŽ: Što se tiče SDP, mi smo u okviru PLAN 10 vrlo jasno definisali prioritetna pitanja kada je u pitanju zakonodavstvo, te rokovi u kojima želimo određene stvari završiti. Prije svega želimo da se u okviru sveobuhvatne poreske reforme fiskalno rasterete poslodavci, te osigura prostor za podizanje minimalne plate. Registracijom zaposlenih iz sive zone uz povoljni poreski tretman očekujemo i rast prihoda u fondovima, što će omogučiti da faktički i suštinski osiguramo zdravstvenu zaštitu za sve građane u skladu sa Ustavom. Uglavnom kao što smo i prezentovali širom BiH, mi smo izabrali da naš fokus u narednom mandatu budu naši sugrađani i reforme koje će značiti bolji život svim nama zajedno, a uporedo s tim ćemo raditi na implementaciji zakona u borbi protiv korupcije i integraciji EU pravne stečevine u naše zakonodavstvo kao izuzetno važnim pitanjima.

(javnarasprava.ba)