Poštovani ambasadori Inzko i Sorensen,
Prošlo je gotovo pet godina od neuspješne i evidentno promašene policijske reforme u Bosni i Hercegovini. Uzgred rečeno, kao poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH glasao sam protiv policijske reforme jer sam i tada, kao i danas, smatrao i upozoravao da Ministarstvo unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska (MUPRS) ne pokazuje volju i spremnost da bude u funkciji sigurnosti i slobode za sve građane tog dijela Bosne i Hercegovine. Vama je, kao i cijeloj međunarodnoj zajednici, poznato da je prema presudi Međunarodnog suda pravde MUP ovog entiteta jedan od počinilaca jedinog genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma MUP RS-a i dalje je, nažalost, u funkciji retrogradne politike koja nastavlja maltretiranje i ponižavanje porodica žrtava genocida.
Da je to tako, potvrđuje, pored ostalih brojnih primjera, i ponovno saslušavanje Srebreničanki Hatidže Mehmedović i Aiše Omerović u Policijskoj stanici u Srebrenici, zbog toga što su tokom prošlogodišnje posjete stratištu u Kravici navodno počinile krivično djelo narušavanja privatnog posjeda. Takav skandalozni čin vlasti bh. entiteta Republika Srpska uporediv je samo s praksom najtotalitarnijih režima. Jer, dozvolite da vas podsjetim, 13. jula prošle godine članice Udruženja „Majke Srebrenice“ željele su na stratištu u krugu Zemljoradničke zadruge u Kravici samo proučiti fatihu za 1.200 ubijenih muškaraca, ali su grubo, policijskim udarcima i guranjem, spriječene u toj namjeri. Sada im, kao okrivljenima, prijete ponižavajuće kazne a podvrgnute su zlostavljanju kroz učestale pozive na policijska saslušanja i ročišta.
Novo i uporno maltretiranje srebreničkih majki, režirano u gradu u kojem je počinjen jedini genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, predstavlja još jedno podizanje ruke na žrtve koje bi moralo izazvati najoštriju osudu domaćih organa vlasti, ali i međunarodne javnosti čiji ste vi najviši predstavnici. Jer, koji javni red i mir i koje prostore ugrožavaju te ožalošćene majke, supruge ili sestre? Da li je to onaj isti javni red i mir i prostor koji su zločinci 1995. godine pokušali uspostaviti i trajno preoteti genocidom? I, zašto se ta ista policija i ti isti sudovi nisu, recimo, sjetili da rade svoj posao i štite javni redi i mir tokom okupljanja sa četničkim pjesmama, vrijeđanjima i ravnogorskim dekorom koji svakog jula u okolini Potočara prate te iste srebreničke majke i desetine hiljada onih koji bi samo htjeli dostojanstveno odati počast žrtvama genocida. Pozivam vas da iskoristite svoje ovlasti i zaustavite ovu policijsku farsu koja ne samo porodicama srebreničkih žrtava nego učesnicima obilježavanja stradanja u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine šalje najružnije moguće poruke. Vjerujem da ni vama kao reprezentima međunarodne zajednice nije u interesu da umjesto izgradnji pravne države u Bosni i Hercegovini svjedočite praksi da se djela masovnih zločina pa i genocida sistematski nastoje potisnuti u zaborav, a skupovi kojima se ta zlodjela nastoje obilježiti pretvaraju u nekakve molitve visokog rizika.
Cijenjeni ambasadori,
Krajnje je vrijeme, da u skladu s Vašim ovlastima, pokrenete konkretne aktivnosti s ciljem zaustavljanja politike negiranja genocida i svakodnevnih ponižavanja žrtava genocida i masovnih ratnih zločina. Međunarodni sud pravde presudio je da su policija i vojska Republike Srpske, po nalogu njenog političkog i vojnog rukovodstva, u Srebrenici i njenoj okolini ubile pet generacija muškaraca: djedove, očeve, sinove, unuke i praunuke. To znači da je ciljano uništeno pet generacija muškog potomstva na tom prostoru. Stručnjaci koji izučavaju fenomen genocida saglasni su da je mogućnost ponavljanja genocida veća ukoliko uzroci već počinjenog genocida nisu adekvatno otklonjeni onako kako to nalažu odredbe međunarodnog prava. Zbog toga, ova presuda mora biti adekvatno provedena. Ta presuda ne tiče se samo Bosne i Hercegovine, nego i cijelog čovječanstva. Pravda je neophodan uslov za održivo pomirenje. Počinitelji genocida najviše bi voljeli kada bismo mi zaboravili. Ali, mi to, naravno, ne možemo uraditi. Nikada! Imajući to u vidu, krajnje je vrijeme da, u skladu s Vašim ovlastima, pokrenete konkretne aktivnosti s ciljem zaustavljanja politike negiranja genocida i svakodnevnih ponižavanja žrtava genocida i masovnih ratnih zločina.
Uvaženi ambasadori,
Ujedinjeni narodi i međunarodna zajednica priznali su svoje fatalne greške prema žrtvama genocida u Srebrenici. U izvještaju koji je usvojila Generalna skupština UN-a jasno je navedeno da je međunarodna zajednica propustila priliku da ispuni svoju obavezu i zaštiti stanovništvo Srebrenice od sistematskog, organiziranog i masovnog ubijanja u srcu Evrope. Kongres Sjedinjenih Američkih Država osudio je genocid i etničko čišćenje. Evropski parlament proglasio je 11. juli Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, a brojni parlamenti širom svijeta osudili su ovaj genocid. Ovakvi potezi ohrabruju, bude nadu da se može doći do istine i pravde te predstavljaju oličenje istinskih civilizacijskih vrijednosti.
Ipak, rezolucije, deklaracije i riječi nisu dovoljne. Bosni i Hercegovini treba konkretna pomoć kako bismo ublažili razorne posljedice politike genocida i masovnih ratnih zločina. Devetnaest godina poslije genocida, i predstavnici međunarodne zajednice morali bi napokon odgovoriti na neka suštinska pitanja: Kako je moguće da se pred očima cijele Evrope i svijeta još uvijek ponižavaju žrtve genocida u Srebrenici? Zašto je dozvoljeno da se zanemaruju i negiraju presude Međunarodnog suda pravde kao vrhovnog pravnog organa Ujedinjenih naroda? Zašto i do kada će predstavnici međunarodne zajednice tolerirati i dozvoljavati negiranje genocida u Srebrenici? Ovo ne samo da su važna civilizacijska, moralna, historijska i politička pitanja, nego je za nas to i pitanje biološkog opstanka. Žrtve genocida u Srebrenici, dobronamjerni ljudi u Bosni i Hercegovini i van nje na njih očekuju jasne odgovore.
Poštovani ambasadori,
Pozivam Vas da iskoristite svoje ovlasti i preduzmete konkretne poteze s ciljem zaštite žrtava genocida. Svi zajedno moramo stvarati demokratsko i civilizirano društvo u kojem će se ljudi mjeriti po ljudskim vrlinama. Izgradnja takvog društva je obaveza i moralno-historijski dug ne samo domaćih organa vlasti koji su blokirani dejtonskim rješenjima već i vas, predstavnika međunarodne zajednice, koji u rukama imate ovlasti i mehanizme za deblokadu procesa i pomoć izgradnji pravne i demokratske Bosne i Hercegovine. Na kraju, zapitajte se i vi, gospodo, da li svojom neobjašnjivom pasivnošću postajete saveznik snaga koje u Bosni i Hercegovini nastavljaju s politikom rušenja i prava i pravde?
dr. sc. Denis Bećirović
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.