Odustajanje BiH od Akcionog plana za članstvo u NATO (MAP) i njeno okretanje Individualnom akcionom planu partnerstva (IPAP) ujedno bi značilo i njeno odustajanje od NATO puta, upozorava bivši ministar odbrane BiH Zekerijah Osmić.
U intervjuu za Vijesti.ba, Osmić se osvrnuo na izjavu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika koji je rekao da je spreman na saradnju s NATO-om ali koja neće podrazumijevati aktiviranje MAP-a.
Dodik je poručio da BiH, po uzoru na Srbiju, pitanje saradnje s NATO-om treba da reguliše isključivo u okviru IPAP-a.
Na početku razgovora, možete li nam objasniti šta uopšte znači IPAP za koji se zalaže Dodik?
OSMIĆ: IPAP je jedan niži oblik saradnje s NATO-om od MAP-a. Mi smo u IPAP ušli krajem 2007. i od tada s NATO-om ostvarujemo taj vid saradnje.
Podsjetit ću vas da je našoj zemlji uslovno odobren MAP na sastanku ministara vanjskih poslova država članica NATO-a u Talinu 22. aprila 2010. godine.
Uslov je bio da uknjižimo perspektivnu vojnu imovinu na državu BiH, te da ćemo, kad to učinimo, dobiti i MAP. Uknjižbu imovine započeli smo u vrijeme dok sam ja bio ministar i tada smo uknjižili 15 od ukupno – prvobitno 63, a poslije je taj broj smanjen na 58 lokacija. To su ustvari one lokacije na koje Oružane snage (OS) BiH mogu računati u budućnosti, dok su sve druge vojne lokacije neperspektivne i one se vraćaju na raspolaganje lokalnim zajednicama. Mi smo do ovog časa uknjižili više od polovine tih perspektivnih lokacija i kao nagradu za dobro odrađen posao dobili MAP. Naravno, uz obavezu da počnemo izrađivati akcione planove za pristupanje NATO-u.
Dakle, IPAP je stanje koje prethodi MAP-u i mi to u suštini već imamo. Podsjetit ću da to imaju i neke druge države koje nikad ne namjeravaju ući u NATO. Takav program ima i Srbija i ona po IPAP-u nema nikakvu obavezu da danas-sutra uđe u NATO. IPAP nije nikakvo predsoblje ulaska u NATO, već, pojednostavljeno govoreći, stalna saradnja s NATO-om. Ja čak mislim da i Rusija s NATO-om ostvaruje saradnju u okviru IPAP-a. Ponovnim prihvatanjem IPAP-a vratili bismo se korak unazad.
Ono na šta se sad trebamo fokusirati je izrada akcionog plana za ovu godinu. Ukoliko bi taj plan NATO ocijenio uspješnim, dobili bismo nove zadatke za novi akcioni plan. I tako dobijamo više akcionih planova – slično ulasku u EU – dok konačno ne uradimo sve ono što je po standardima NATO-a. A tada dobijamo i zeleno svjetlo za ulazak u NATO.
Da li bi odustajanje od MAP-a i okretanje IPAP-u značilo ujedno i odustajanje naše zemlje od NATO puta?
OSMIĆ: Apsolutno. Značilo bi nazadak, ali i odustajanje. Ponavljam, mi smo već dobili MAP, što je viši stepen saradnje, i sad trebamo ići naprijed. A IPAP-om bismo u suštini samo potvrdili jedno od ranijih stanja, odnosno stanje još iz 2008. godine. Nipošto ne bismo smjeli prihvatiti jednu takvu situaciju.
Čini mi se da javnost još uvijek nedovoljno artikuliše činjenicu da mi imamo Zakon o odbrani BiH, koji je usvojio Parlament BiH. Članom 84. tog zakona BiH je definitivno izabrala svoj NATO put, odlučila se za približavanje tom savezu i ispunjavanju svih uvjeta koje on propisuje. Nakon toga došle su one dvije intervencije iz Predsjedništva BiH, koje je potpisao Nebojša Radmanović, tražeći i intervenišući da mi što prije dobijemo MAP, odnosno pristup NATO-u.
U pravnom smislu, mi imamo akte, a ako neko želi da ih mijenja, za to postoje i pravni koraci. Neka kaže – idemo u Parlament i u sve ove organe koje sam maloprije pobrojao. I ukoliko svi ti organi izglasaju da BiH ne treba ići ka NATO-u, tek onda postoji i pravni osnov za takve tvrdnje.
U ovom času na sceni je jedna političko-politikantska i regionalna priča: Dodik svake sedmice ide u Beograd na doručak ili ručak s Vučićem, ili na otvaranje nekog puta, ili na vojnu paradu… I onda nam se vrati iznoseći svoje nove tvrdnje koje bih ja nazvao glupostima. Kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, on nema prostora da priča o tome kako mi želimo da pratimo vojnu neutralnost Srbije. Jer, u suštini, mi se već sedam ili više godina ni ne krećemo u tom pravcu, već, slijedeći odluke naših državnih organa, idemo ka učlanjenju u NATO.
Kakvu bismo poruku poslali sjedištu NATO-a u Briselu odustajanjem od MAP-a?
OSMIĆ: Poslali bismo užasnu poruku. Ja ću vas podsjetiti na aktuelnu geopolitičku situaciju. Prije 10-12 godina Rumunija i Bugarska ušle su u NATO. Nakon toga i Albanija. Zatim Slovenija i Hrvatska. A potom i Crna Gora. Za ulazak se sad sprema i Sjeverna Makedonija. Dakle, mi na ovom našem Balkanu imamo samo dvije zemlje koje nisu u NATO-u – Srbiju i BiH. A i u jednoj i u drugoj smješteni su štabovi NATO-a, odnosno jedinice NATO-a su i na Kosovu, jer je bio uslov da se srpske jedinice nakon intervencije NATO snaga u Srbiji povuku s Kosova, a da kontrolu sigurnosti održava NATO – što i čini. A i u BiH, odnosno u Sarajevu imamo štabove NATO-a i EUFOR-a. Ja mislim da je ovo potpuno kontraproduktivno i da je bacanje prašine u oči sva ta priča kako bi sada neka druga sila, a često se tu spominje Rusija, ušla u jedno takvo područje s dvije male države koje su okružene članicama NATO-a. To je jedna priča kojom se želi razvaliti i zaustaviti i ovo malo napretka koji postiže BiH. Već odavno se zna da će vojna neutralnost Srbije u određenom trenutku prerasti u traženje i dobijanje MAP-a, a u konačnici i njen ulazak u NATO.
Dodik se nakon nedavne posjete Austriji u svojim izjavama hvalio da je Austrija u EU, ali da je istovremeno i neutralna zemlja, odnosno da nije članica NATO-a. To je tačno, ali je upola istinito.
Druga polovina istine je: kada se završio Drugi svjetski rat, 50-ih godina, da bi se tadašnja Rusija povukla s ovih prostora, jer je naravno bila pobjednica u ratu, bio je uslov da Austrija ostane neutralna, tj. da ne ide ni u jedan vojni savez. I to, dakle, nije njen dobrovoljan izbor, već politička ucjena da ostane neutralna, kao što je to i danas.
Komandant Zajedničke komande snaga NATO-a u Napulju, admiral James Foggo nedavno je članovima Predsjedništva BiH poručio da bi odustajanje od MAP-a kreiralo lošu sliku o BiH. Na šta je konkretno mislio?
OSMIĆ: Štab NATO-a u Napulju redovno prati aktivnosti Ministarstva odbrane BiH i OSBiH i mi uglavnom jednom godišnje imamo posjetu komandanta tog štaba, koji, naravno, dobija izvještaje od NATO štaba iz Sarajeva, ali se i lično uvjerava u napredak BiH na njenom putu ka NATO-u.
BiH bi propustila veliku šansu, jer dobijanjem MAP-a mi smo već jednom nogom zakoračili prema NATO-u. Dobro je poznata ona Povelja NATO-a prema kojoj se napad na jednu tretira kao napad na sve zemlje članice NATO-a. NATO znači sigurnost, ekonomski, privredni, socijalni i svaki drugi napredak, zapošljavanje…
Mislim da je komandant NATO-a iz Napulja želio još jednom potcrtati da bi se BiH, uz razne kočnice koje već ima, a za koje su odgovorni naši političari, odustajanjem od MAP-a i NATO-a definitivno isključila i iz napretka ka Evropskoj uniji, ali i znatno udaljila od boljitka, sigurnosti, ekonomskog razvoja…