Odluke SDP BiH su neočekivane za mnoge javne aktere željne krvi

U nekim trenucima, a najčešće kad bih osjetila zamor od dnevnopolitičkih priča i kombinacija, najčešće bih sanjala, zamišljala, maštala: Kako bi bilo u ovoj našoj BIH kad bismo joj svi željeli dobro, kad bismo svi voljeli svoju domovinu, kad bismo radili sve da podignemo nivo svog aktiviteta i odgovornosti kako bi naša djela izdržala kritiku i najnedobronamjernijih i najvećih namčora. Sve bi, ali baš sve bilo drugačije! Ali, ne lezi vraže!

Najmanje je onih koji imaju konzistentan stav i nastoje ga razložno izložiti i pridobiti i druge za podršku. Poželjno i legitimno. Najviše je onih koji krenu sa jednom pričom i završe sa potpuno suprotnom, negirajući da su ikad mislili drugačije. Malo je, takođe, onih koji su spremni prihvatiti argumente koje podastiru neki drugi i na osnovu kojih mijenjaju stav i to javno i kažu. Takvi su stabilni, nisu tvrdoglavi, poželjni su. Oni misle. I pri tom, oni nisu oni koje je neko prisilio, nagovorio, zastrašio na promjenu stava, jer i takvih ima podosta.

E sad, kad se sve to nađe na jednom mjestu sa obavezom donošenja važnih odluka, to je tek problem. I šta je izlaz? Pustiti svima da iskažu svoj stav, nikome ne uskraćivati pravo na mišljenje i njegovo javno iznošenje, pa makar i bez validnih argumenata. I konačno konstituirati zaključak, odluku. Pa i u zaključivanju ponuditi dvije varijante, suprotne, ali proizašle iz diskusija. I, 31:61, šest uzdržanih. Mene su učili da je to demokracija ili demokratija.

Naknadno ćemo pročitati u tekstu člana GO SDP da je ova sjednica bila izrežirana, da je podsjećala na Miloševićevo vođenje čuvenog Kongresa SKJ-u, da se na sjednici nije raspravljalo, a ni glasalo o ulasku u koaliciju sa nacionalnim strankama itd, itd. Aferim, profesore Komšiću!

Sjedim u Predsjedništvu SDP BiH i moram priznati da smo u dva navrata ozbiljno, temeljno razgovarali o mogućnostima ulaska u vlast i da smo prešli put od nikako sa SDA, a može, jer je neizbježno, sa HDZ, preko: ili sa svima ili ni sa kim, do nikako, ni sa kim, nego isključivo opozicija. Pri tom, većina je bila za nastup zajedno sa BH blokom, dakle SDP, DF i Naša stranka, do insistiranja da pod svaku cijenu sačuvamo BH blok kao mogući novi izraz građanskih i lijevih stranaka, kao mogućnost boljeg i drugačijeg pogleda na budućnost BiH. Sa desetak zaključaka i sa odlučnošću da se BH blok formalizira otišli smo na sjednicu Glavnog odbora.

Naravno, nema opravdanja da se sjednice GO SDP nisu tako dugo održavale i da su se članovi, umjesto aktivnog učešća u raspravama i zauzimanju stavova, uglavnom informirali iz medija. Ta činjenica je bitno uticala i na tok rasprava, a rekla bih, posebno na istupe poslije sjednice, jer dio ljudi od formata i imena i prezimena nije bila zadovoljna konačnim odlukama. I otud tvrdnje da nismo razgovarali o koaliranju sa nacionalnim strankama. Nego o čemu smo? O skorom dolasku proljeća i orezivanju drveća? Tačno je,doduše, da je prvi prijedlog zaključka formuliran tako da se izbjegne direktno pitanje da li smo za koaliciju sa nacionalnim strankama, ali zato formulacija drugog jasno govori o čemu smo i razgovarali i odlučivali: Idemo u opoziciju.

I, izjasnili smo se. I čemu služi polemika koja se nastavlja od strane članova GO SDP koji su imali priliku reći i opredijeliti se? Sujeta? Teško se pomiriti da ostaješ u manjini? Gubitak moći?

Razumijem javnost koja do tančina analizira svaki naš potez, svaki mig. I prije i poslije sjednice. U žiži je uvijek i samo SDP BiH i njegove odluke su, očito, neočekivane za mnoge javne aktere željne krvi, željne podaničkih odluka, željne predvidivih odluka, željni meta na koje uvijek možeš uprijeti prstom, pucati, i začas imati tekst, emisiju…

I dalje će, nema sumnje. Sad ćemo biti krivi za budućnost zemlje, za njeno nazadovanje, dijeljenje, korupciju, kriminal, tendere i ko zna za šta još! Jer, da smo mi odlučili ući u vlast, sve bi bilo drugačije! Sa jednim ili dva ministra, obavezno Bošnjaka , puno bismo mogli uraditi. Ako ne u državi, ono u nekoj od oblasti! Mogli bismo čak zaposliti i tetku ili komšiju. Pa i to je nešto. A i SDA bi se počela ponašati drugačije da smo sa njima. Ovako moraju popuštati. Zašto, kako, ne znamo, ali moraju. Nije im ni lahko ni lako.

BH blok je velika šansa. Za sve one koji čekaju neku drugačiju BiH! Za sve one koji se ne slažu sa ovakvim vođenjem države u kojoj je nacionalno i vjersko prvi i posljednji kriterij vrijednosti, za sve one koji godinama ostaju kod kuće u vrijeme izbora, za sve one koji prave karijere na analizama, za sve one koji se boje da iskažu svoj stav, za sve one koji čuvaju svoje radno mjesto klimajući glavom, za sve one kojima djeca odoše iz ove zemlje, za sve one prijavljene i neprijavljene na biro za zapošljavanje, za sve one koji rade na crno, za sve one kojima nisu ovjerene knjižice i uskraćeno zdravstveno osiguranje itd, itd.

Ima li nas takvih? Je li nam preostalo snage za odsudnu bitku za bolju BiH? Za normalnu državu. Za zemlju ravnopravnih građana i naroda. Imamo li dovoljno pameti da definiramo jasno šta hoćemo i kako ćemo? Ako ne, koji je onda smisao našeg postojanja i djelovanja?

Ili ćemo malodušno mahnuti rukom i utonuti u zimski san iz kojeg nema buđenja.