Kolumnista «Oslobođenja» MB je na maliciozan i perfidan način pokušao diskreditirati časno ime Denisa Bećirovića, povezujući inicijale njegovog imena i prezimena DB, sa famoznim službama bivše države. Nije ni čudo da su u glavi autora ovakve konstrukcije jer je on omiljeni gost beogradskih medija i njihovih šefova. Za dovođenje u vezu ovih pojmova treba biti izuzetno zlonamjeran ili prodan interesima antibosanskih centara moći. Neće valjda novinar Muharem Bazdulj reći da je pisao satiričan tekst kako bi našao opravdanje za ovakvo «poigravanje» s imenom i prezimenom aktuelnog državnog poslanika i kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Ako je tako, znači da je neozbiljna kompletna njegova kolumna, pa ne bi bilo svrsishodno da se reaguje. Međutim, ne radi se o satiri nego o smišljenom ili možda naručenom blaćenju dr. Denisa Bećirovića. Zašto to radi MB, manipulator tuđim imenima, nije teško odgonetnuti. Međutim, nejasno je zašto renomirano «Oslobođenje» objavljuje takve podvale i koji je njegov interes da na takav način učestvuje u predizbornoj kampanji? Pitam se je li to politika moje novine, čiji sam čitalac decenijama, da se na takav zlonamjeran i neobjektivan način progovara o dr. Denisu Bećiroviću?
Pitam se šta motivira novinarska pera «Oslobođenja» da kontinuirano puštaju istu ploču «Odustani Denise» i ko su vlasnici tog gramofona ? Recimo da je žalosni sticaj okonosti doveo do toga. Želio bih vjerovati da «Oslobođenje» ne favorizuje niti jednog od kandidata na predstojećim izborima za članove Predsjedništva BiH, još manje da blati ljude, te da će naći načina da se distancira od jednostranosti. Uvjeren sam u kredibilitet «Oslobođenja», koje izražava pluralna mišljenja i ne dozvoljava da se vrijeđaju ljudi. Ipak, sve to je izostalo u tekstu «DB faktor«, novinara Muharema Bazdulja. Pitao sam se ko je taj tekstopisac? Rekoše mi da ga se javnost sjeća da je početkom ove godine, zajedno s Nemanjom Kusturicom, Matijom Bečkovićem i drugim velikosrpskim nastavljačima fašizma iz Drugog svjetskog rata i nacionalističkih ratova krajem 20. stoljeća, sudjelovao, između ostalog, u Žiriju za tzv. nagradu „Ivo Andrić“, dodijeljenju četničkom vojvodi, rokeru Bori Đorđeviću. Svi koji vole Andrića kao bosanskog pisca i nobelovca, bili su zgroženi takvom vrstom antiknjiževničkog egzibicionizma. A svi znamo da su Bečković, Kusturica i njima slična bratija negatori počinjenih nacističkih zločina u BiH i negatori genocida, pa je suvišno trošiti papir o njima.
Svaki novinar ima pravo da izražava ono što misli, da daje vlastite procjene ili da se osvrće na protekle događaje. Meni je bilo interesantno pročitati konstrukcije i gatanja novinara Bazdulja povodom izbora za nove članova Predsjedništva BiH. On kandidatu dr. Denisu Bećiroviću određuje, onako od čibuka, treće «počasno» mjesto pri izboru za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda? Nisam pročitao argumente na kojima zasniva svoju bronzanu medalju izuzev selektivnog prebiranja po podacima sa prošlih izbora. Bio sam pažljiv čitalac jer sam želio shvatiti odakle dolaze takva „bronzana“ predviđanja. Istina, novinar nije proglasio nosioce zlatne i srebrene medalje MB, ali znam šta čeka, a ostaje čitaocu da nagađa o pravim razlozima novinara za napisane retke. Ostaje pitanje zašto unaprijed i prema kojem kriteriju proglašava bronzanog? Prosto, impresionira selektivna vidovitost novinara!
Nemam namjeru da omalovažavam bilo čiji rad pa ni manipulatora imenima. Svako od nas ima limite, kao što ih i sam imam i svjestan sam toga. Ipak, želio bih da iznesem nekoliko opservacija i jedan zaključak o onome čemu sam svjedočio, svojim očima gledao i vlastitim ušima slušao, tokom promocija knjige „Država Bosna i Hercegovina u fokusu“, autora prof. dr. Denisa Bećirovića. To činim radi čitalaca “Oslobođenja” i objektivnog informiranja javnosti, a ne zbog polemisanja sa novinarom o zaključcima u članku i “bronzanom odličju” koje je dodijelio Denisu Bećiroviću.
Tako, proputovah više hiljada kilometara i nađoh se među hiljadama i hiljadama naših građana u Bosanskoj Krajini, od Bužima do Sanskog Mosta, u Posavini, od Odžaka do Brčkog, u tuzlanskoj regiji, od Gračanice, Lukavca, Srebrenika do Tuzle, u srednjoj Bosni od jednog i drugog Travnika do Gornjeg i Donjeg Vakufa, od nezaobilaznog Gradačca do Sarajeva i brojnih opština koje nisu daleko od glavnog grada, Kaknja, Visokog, Breze, Ilijaša, Kiseljaka i sve do Olova. Ne stigoh u Mostar, ali predstoje nam još Kalesija i Živince. Prepune sale, poznata i ugledna imena koja podržavaju dr. Denisa Bećirovića, pažljivi slušaoci, ozarena lica i nestvarno veliki entuzijazam za pobjedu ovog čovjeka, što je čudo u današnje vrijeme.
Dakle, svjedočim plebiscitarnoj podršci Denisu Bećiroviću koji je doživljen kao narodni tribun koji se bori za interese građana koji su istovremeno i interesi države Bosne i Hercegovine. To su ljudi prepoznali, podržali i jasno pokazali da vjeruju mladom čovjeku koji je satkan od brojinih vrlina, jednostavanom čovjeku iz naroda, ali angažovanom i već iskusnom političaru, afirmiranom znanstveniku i ličnosti sa moralnim integritetom. Ostao sam impresioniran takvim odnosom građana prema ovom kandidatu za člana Predsjedništva BiH. U mnogim elementima me atmosfera podsjetila na kampanju SDP BiH za izbore 2010. godine. Tada su brojni sinovi iz SDP porodice bili zajedno, a danas raštrkani i uzdanice nekih drugih političkih subjekata koje su daleko od socijaldemokratije.
Uz svu kalvariju kroz koju je prošao SDP BiH i cijenu koju je morao platiti za svoje greške, evidentno je da se obnavlja povjerenje u partiju koja je obilježila 109 godina od svog nastajanja. Ukratko, u posljednjih mjesec dana svjedočio sam masovnom iskazivanju povjerenja dr. Denisu Bećiroviću, od strane svih kategorija naših ljudi i uvjerio se da je čovjek kojem narod vjeruje. Bilo je to i najbolje moje saznanje u vremenu suspicije svega i svačega. Dakle, nema kalkulacija kod naroda, on je oduvijek bio najbolji sudac svega i svakoga. Ne sumnjam da će ovaj put znati koga će izabrati za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Uvjeren sam da će to biti dr. Denis Bećirović, čovjek koji može odgovoriti svim izazovima složenog vremena u kojem živimo.
Naši ljudi su to prepoznali i ubrzo će donijeti odluku.
Na tu odluku neće uticati MB i slični miljenici beogradskih medija.
Srećom medalje dijeli narod, a ne ostrašćeni kolumnisti i salonski političari.
Nerkez Arifhodžić, ambasador
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.