U svjetlu posljednje koordinirane ofanzive protiv gotovo svih institucionalnih elemenata bosanskohercegovačke državnosti – od nepoštivanja Ustavnog suda BiH, urušavanja strukture Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, napada na Tužilaštvo BiH i referenduma do posljednjeg združenog političkog udara i de facto stranačkog uzurpiranja CiK-a BiH – naročito je interesantno bilo u medijima pročitati “vapaj” Bože Ljubića za “hrvatskom autonomijom”.
Dr. Božo Ljubić, građanin Evropske unije, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora i zastupnik u Saboru Republike Hrvatske treba građanima države Bosne i Hercegovine uputiti izvinjenje zbog uvredljivih stavova izraženih u njegovoj tvrdnji o Bosni i Hercegovini kao “neodrživoj zajednici”. To bi trebao učiniti, ako ništa drugo, onda zbog toga što je od te “neodržive države” koju vrijeđa naplatio toliko budžetskog novca koliko barem deset prosječnih penzionera zajedno neće naplatiti u svom životnom vijeku.
Razumljivo je da je višegodišnja namjera HNS-a i vlasnika ove udruge, HDZ-a BiH, da se stvori vlastiti rezervat za Hrvate sa autonomnom vlašću HDZ-a BiH, ohrabrena nedavnim najavama Milorada Dodika o pripajanju RS-a Srbiji.
Sa radošću ispunjenim glasom, gospodina Ljubića bi trebalo obavijestiti da je realizacija obaju tih secesionističkih politika spriječena, iako je to nažalost podrazumijevalo ogroman broj žrtava i veliku ljudsku tragediju, koje se sigurno i sam sjeća.
Božo Ljubić ne treba brinuti da će Federacija BiH postati bošnjačke država, jer nijedan entitet uopće niti može niti će ikada postati bilo kakva država.
Valja podsjetiti gospodina Ljubića da su određene tendencije za jačanjem centralnih institucija države BiH upravo reakcija na stalne udare na ovu državu, pozive za secesionizmom, te masovna kršenja ustava, odluka Ustavnog suda, koja se ogledaju kroz najteže oblike diskriminacije koje između ostaloga otvoreno nameće HDZ BiH u svim sredinama u kojim ima autonomnu vlast.
Neka nam gospodin Ljubić odgovori ko diskriminira Hrvate u Zapadnohercegovačkom kantonu, gdje kantonalne vlasti krše temeljna ljudska prava radnika neuplaćivanjem zdravstvenog i penzijskog osiguranja, neizvršenjem presuda, neusklađivanjem plata, itd.? Štrajkovi prosvjetara i policijskih radnika u tom kantonu su svakodnevnica, a iz sindikata policije su upozorili da kantonalna vlast vrši njihovu diskriminaciju. Ko je taj ko drži vlast u tom kantonu i diskriminiše ove ljude, gospodine Ljubić?
Ljubićeve manipulativne izjave o prirodi rata u Bosni i Hercegovini koji on pokušava svesti na međuetnički sukob su posebna priča. Gospodine Ljubiću, Bosna i Hercegovina je svoju nezavisnost, suverenitet i pluralnost branila i obranila u obrambeno-oslobodilačkom ratu, čime je dovoljno rečeno i kakva je bila namjera suprotstavljenih strana.
Tu namjeru upravo promovišu Božo Ljubić i Milorad Dodik, a radi se o etničkoj podjeli države i pripajanje dijelova njenog teritorija susjednim državama.
Začuđujuća je selektivnost gospodina Ljubića u biranju presuda zaa koje kaže da bi se trebale provesti, kao da se radi o izlogu iz kojeg može uzeti ono šta mu odgovara, a odbaciti ono šta mu nije po volji, što je ustaljeni koncept djelovanja njegovog HDZ-a.
Valjalo bi da Božo Ljubić kaže zašto izbjegava govoriti o presudama Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima “Pilav” i “Zornić”, kojim je naloženo ukidanje etničkog i etno-teritorijalnog modela biranja i upravljanja, te uspostava građanske države?
Na kraju, zanimljivo bi bilo čuti njegov osvrt, budući da je Božo Ljubić zastupnik u Saboru države koja je članica Evropske unije, na sljedeći stav Evropskog parlamenta izražen u dopisu Parlamentarnoj skupštini BiH po pitanju etničkog modela odlučivanja:
“Sistem glasanja koji uključuje odredbe koje se odnose na etničke ili nacionalne grupe je neprihvatljiv i bio bi u suprotnosti s osnivačkim principa Evropske unije.”
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.