Od oktobra cijena gasa na svjetskom tržištu je pala za 46 posto, o kakvim poskupljenjima onda pričamo?

Segmedina Srna Bajramović, zastupnica Socijaldemokratske partije BiH u Skupštini Kantona Sarajevo, povodom najava o poskupljenju plina, na sjednici Skupštine, imala je diskusiju vezanu za ovu temu.

„Ne želim da se danas ova sjednica pretvori u ganjanje vještica i politička prepucavanja, jer je jasno da sav taj politički cirkus uvijek plate isključivo poreski obveznici, iz svog novčanika.

Zato ću pokušati da govorim isključivo argumentima, kako bih pokušala da današnju raspravu usmjerimo da se sva naša kreativnost realizira u ponudi konkretnih rješenja, a da prepustimo
nadležnim institucijama da vode postupke za eventualne poteze koji su u koliziji sa zakonom, bilo ko da ih je počinio.

Želim vjerovati da danas svi u ovoj sali imamo dobre namjere i da smo svjesni kako je u istoriji bilo loših poteza dominantno političkog menadžmenta, te da je svako u domenu svoje
odgovornosti povlačio ispravne poteze, mi danas ne bismo bili u ovoj situaciji.

Puno stvari je godinama pisano u izvještajima revizije privrednih subjekata koji su nosioci plinskog biznisa, preko kojih se olako prelazilo, pa nije ni čudno da smo završili u fazi da sve loše odluke građani plaćaju isključivo korekcijom cijena.

To je očigledno najbrži i ne mnogo pametan potez, ali nije jedini i nije najbolji, pogotovo ne u principu obuhvata prethodno ne analizirajući unutrašnje kapacitete, kojim je procenat korekcije sigurno mogao biti manji.

Recimo, jedan od primjera iz nalaza revizije iz 2014. godine za BH gas koji citiram je “da revizija ne može potvrditi vrijednost investicija iskazanih u finansijskim izvještajima u iznosu od 40.862.422 KM, koje se odnose na izgradnju gasovoda Zenica-Travnik. Navedena ulaganja trebala su biti završena 31.10.2013. godine, ali do okončanja revizije (juli 2015. godine) nije izvršen tehnički prijem, niti je pušten u funkciju, zbog konstatovanih funkcionalnih i sigurnosnih propusta”.

Vrijeme je da se pogledamo u oči, otvoreno stvari nazovemo pravim imenom, i dogovorimo red odgovornih poteza koji će ovu priču dugoročno postaviti na zdrave temelje, u interesu i građana i privrede.

Pripremajući se za ovu sjednicu i konsultujući se sa ekspertima iz energetskog biznisa, pokušala sam da hladne glave analiziram problem plina, jer je očigledno da nam se isti skoro svake godine stalno vraća kao bumerang u različitim formama.

Nekada kao problem nepostojanja strategije, zakona o plinu, lošeg menadžmenta, ogromnih dugova, nestašice plina, nedovoljnih ili pogrešnih investicija, političkog sporenja oko alternativnih plinovoda, domaćih nalazišta, pa i na kraju cijene.

Plin danas jeste dominantno pitanje cijene, ali bojim se da pored nje imamo bar još 10 ozbiljnih problema u okviru postavki plinskog biznisa o kojima moramo povesti računa, jer nam je cijena samo najveća posljedica koja najdalje odjekne u javnosti zbog direktnog uticaja na raspoloživost dohotka i generalno života ljudi.

Plin je u ovoj zemlji možda najbolji primjer štetnosti devijantnog sistema podijeljenih nadležnosti i monopola, koji političkim menadžmentom tj. administrativnom mjerom, može srušiti sve vaše planirane kantonalne politike, polazeći od socijalne, ekonomske, i
na kraju ekološke.

Ne vjeruju nam ni građani više, predugo ih se vara, i očigledno je da kao država ne znamo voditi politiku cijena energenata, jer već godinama svjedočimo da kretanje cijena na svjetskom tržištu, bilo plina ili nafte, ne prenosimo objektivno kroz korekcije u naše
domaće okruženje. Svi dobro znate o čemu govorim!

Pričati kako smo po Eurostatu sedmi odozdo po jeftinom gasu od 30 zemalja, sa našim ekonomskim stanjem je potpuna odsutnost ozbiljne argumentacije.

Morate znati da postavke sistema u kojem je minimalna plata 406 KM i penzija 372 KM ne daje za pravo nikome u ovoj zemlji da tako olako, bez detaljne i objektivne analize, koristi argument kako je povećanje cijene opravdano s aspekta održivosti biznisa.

U zemlji u kojoj je politika mjesečni život radnika procijenila i odobrila na 400 KM i penzionera na 372 KM, mora učiniti puno više prije nego povuče potez sa obrazloženjem koje sadrži niz socijalno neprihvatljivih tehnokratsko-menadžerskih rečenica.

Nismo ništa učinili da analiziramo povezani plinski biznis s aspekta svih unutrašnjih kapaciteta na principima veće efikasnosti i racionalnosti, jer nam je jednostavno postalo najednostavnije administrativnom mjerom zavući ruku u džep građanima i privredi.

Ne može ljudi više, taj džep je već odavno prazan, puni se iz kredita i puca od pritiska ove države da namiri svoju nezasitu hobotnicu.

Da ne govorim kako nam ove situacije oko povlaštenih političkih potrošača u komunalnoj privredi koje smo nedavno imali, samo dodatno podgrijavaju rast nepovjerenja kod građana, da se s pravom pitaju šta je to sve što politika svaki put nanovo ugradi kroz korekciju cijene?!

Izvještaji Agencije za bankarstvo pokazuju da se građani i privreda sve više zadužuju da prežive i održe tekuće poslovanje.

Moramo se probuditi ili će se ovaj sistem raspasti sam od sebe, a trendovi masovnog odlaska kojem svjedočimo, su prvi znak da su temelji dugoročnosti ovog aligatorskog sistema ozbiljno počeli da se tresu.

Činjenica je da od oktobra do danas cijena gasa na svjetskom tržištu pada i ukupno je niža za nekih 46 procenata, tako da razlog da se poveća cijena gasa kod nas, zbog neke cijene na svjetskom tržištu zaista ne stoji i mislim da to nije ozbiljan argument, bez obzira na obrazloženje Vlade FBiH kako je ona subvencionirala zadnju zimu, uz navode da se ranije korekcije nisu adekvatno kroz toplane prenijele na građane.

Sva argumentacija kojoj smo svjedočili u međusobnom optuživanju ide u prilog tvrdnji da je cijena dominantno posljedica lošeg sistema od vrha do dna, i da je suština političke
utakmice u boljim rješenjima, a ne javnom prepucavanju ko je kriv za posljedicu!

Svi smo krivi!

Godinama javnost ne zna šta je sa akumuliranim gubicima BH-Gasa, po osnovu nenaplativih potraživanja od Glinice Zvornik, a radi se o tolikom iznosu da, ukoliko bi bio naplaćen, u narednih pet do 10 godina, ne bi bilo potrebe za povećanjem cijene gasa.

Da ne govorim kako iz Udruženja poslodavaca navode i primjer da je cijena plina u Federaciji BiH za privredu 40 posto viša nego u Njemačkoj. Mislim da to dovoljno govori u kakvu poslovnu nekonkurentnost uvodimo našu ionako krhku privredu.

Valjda je svakom jasno da višu cijenu gasa za privredu, u konačnici opet plaćaju građani, jer povećanje cijene gasa dovodi do poskupljenja proizvoda i usluga za stanovništvo.

Privrednici kažu da, ukoliko se cijena ne koriguje u narednih nekoliko mjeseci, moraju ponovo preći na čvrsta goriva.

Kanton Sarajevo je i do sada bio na crnoj listi Evrope zbog zagađenosti zraka, a da ne govorimo kroz šta prolazimo u zimskim mjesecima.

Umjesto jednokratnih rješenja, država bi trebala predstaviti dugoročni model prema kojem bi u slučaju povećanja cijene sirovina na berzama, smanjivala svoje apetite kako bi krajnjim
korisnicima, poduzetnicima i građanima, onima koji pune državni budžet, omogućila manju cijenu energenata.

Da ne govorim da je već dugo vrijeme da se napravi analiza je li možda jedno od rješenja da se plin oslobodi PDV-a!

Nama ovakva postavka menadžmenta plinskog biznisa ne treba, jer priznat ćete, nije velika mudrost potpisati papir u kojem preračunate vaše tumačenje cijena na svjetskom tržištu, dodate maržu i sve to prebacite na građane.

Kad dobijete ovakvu odluku s aspekta cijene, onda vam je jasno da morate revidirati sve, od programa subvencija i socijalne politike, od poticaja u privredi koji treba da neutraliziraju efekat kojim će građani plaćati skuplje proizvode, i na kraju sve to uklopiti u proces
koji znači održivost realizacije svih strategija, operativnih planova vezanih za smanjenje zagadjenja zraka.

Nama očigledno trebaju zajednička rješenja za efikasno, kontinuirano, finansijski racionalno snabdijevanje gasom, što većeg broja potrošaca.

Ukoliko neke stvari ne promijenimo, uzimajući u obzir nas same kada je u pitanju način upravljanja, morat ćemo svake godine planirati milionsku tekuću rezervu u budžetu, iz koje ćemo finansirati programe subvencija da nam se ljudi ne bi vraćali na čvrsta goriva i na taj način pogoršavali ionako lošu ekološku sliku Sarajeva.

Ne znam postoji li odluka koja je dublje poremetila sve postavke sistema i koja toliko traži sinhroniziran odgovor svih nivoa vlasti da šteta bude što manja!“, navela je u svojoj diskusiji Srna-Bajramović.