Obrazovanje mora biti besplatno i dostupno svima

Zaključcima usvojenim na 64. sjednici Vlade Kantona Sarajevo u Javnu raspravu je upućen Nacrt zakona o visokom obrazovanju. Ovim Nacrtom zakona o visokom obrazovanju Vlada ne krije tendencije poskupljenja troškova studija na račun studenata, što se jasno vidi iz člana 82. stav 6 Nacrta zakona:

“Redovni student koji se finansira sredstvima osnivača na visokoškolskoj ustanovi kao javnoj ustanovi gubi taj status ukoliko ne stekne uslov za upis u narednu godinu studija, ali može nastaviti studij u statusu redovnog samofinansirajućeg studenta.”

Ovaj stav znači da bi svi studenti, koji jednom obnove godinu, sami morali snositi troškove svog studiranja. Mislimo da ovakav pristup, ne donosi nikakvo poboljšanje niti napredak u obrazovnom procesu, već služi isključivo kao mjera štednje budžetskih sredstava, na uštrb najperspektivnije, a najugroženije populacije – studenata. Studenti se ponovo osjećaju izdano od strane Studentskog Parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS) koji je podržao ovaj Zakon i poskupljenja koja on nosi, kao što je SPUS ranije podržao samovoljni stav predsjednika Studentske asocijacije na Stomatološkom fakultetu Zikreta Smajlovića, koji je tražio povećanje cijena školarine i kao što podržava nedavni primjer samovoljnog istupanja generalnog sekretara Melisa Aščića, koji potvrđuje stavove Zikreta Smajlovića.

Studenti ovog fakulteta, kao i brojnih drugih, taoci su politizacije visokog obrazovanja u Kantonu Sarajevo, gdje studentske asocijacije ne predstavljaju zahtjeve studenata, već dekana i drugih centara moći unutar visokoobrazovne mašinerije Univerziteta u Sarajevu.

Također, smatramo da Član 69. stav 4:

“Studentu koji obnavlja studijsku godinu, visokoškolska ustanova odnosno organizacija može, unutar jednog ciklusa u skladu sa svojim kapacitetima i organizacionim mogućnostima, dozvoliti pohađanje nastave i polaganje nastavnih predmeta iz naredne studijske godine pod uslovom da ukupno opterećenje studenta ne prelazi 30 (E)CTS studijskih bodova – kredita.”

donosi previše slobodnu formulaciju prava studenata na tzv. “koliziju”, spram akademske institucije. To znači da fakultet može, a i ne mora studentu koji obnavlja godinu dati pravo na slušanje predmeta iz naredne studijske godine. Ovakva formulacija, prepušta fakultetima, da samovoljno određuju da li će studentima uopće dozvoljavati koliziju, također fakultetima je ovim članom omogućeno da vrše diskriminaciju nad studentima tako što će samo nekim studentima omogućiti slušanje predmeta.

Nacrt zakona, nažalost, ne donosi nikakve promjene u pogledu upisnih politika. Upisne politike na fakultetima bi trebale da prate potrebe tržišta sa ciljem smanjenja nezaposlenosti, za razliku od aktualnih koje doprinose odlasku mladih iz BiH. Predlažemo Vladi Kantona Sarajevo da povede računa o nezaposlenim visokoobrazovanim kadrovima i novim zakonom omogući besplatnu specijalizaciju u okviru stečene oblasti skladu sa potrebama tržišta, kao i da uključi zavode za zapošljavanje i posldavce u planiranje upisnih politika, u cilju smanjenja broja visokoobrazovanih nezaposlnih kadrova.

Također, izražavamo razočaranost jer smo putem zastupnice SDP BiH Segmedine Srne-Bajramović još u julu prošle godine u Skupštini Kantona Sarajevo postavili pitanje finansijskih izvještaja SPUS-a, na što smo tek u decembru dobili odgovor ministra da će podnošenje finansijskih izvještaja proći zakonsku proceduru.

Forum mladih SDP BiH Sarajevo smatra da obrazovanje treba biti dostupno svima, a ne samo onima koji imaju finansijske mogućnosti za sticanje znanja i protv je svakog povećanja cijena školarina na uštrb studenata. To će dalje dovesti do toga da se pod mantrom studentskog standarda, dodatno optereti visokoobrazovni sektor, u kojem će, primjerice, studenti dobiti pravo da dobiju rezultate pisanih provjera znanja do pet dana, dok niko ne postavlja pitanje kako će to akademsko osoblje moći uraditi na onim fakultetima na kojima se, zbog loših upisnih politika, Bolonjski proces ne može provoditi.

Na fakultetima poput Pravnog, Ekonomskog ili Fakulteta političkih nauka, predmete koje sluša više stotina studenata, ovo studentsko pravo postaje samo mrtvo slovo na papiru. Dakle, ne samo da se studenti iznova osjećaju izdanim, već smatramo i to da akademsko osoblje postaje žrtva neefikasnih visokoobrazovnih reformi, koje pojedinim fakultetima, zarad ušteda, ne omogućavaju prijem novog akademskog osoblja, dok Vlada ima novca za kupovinu novih automobila, te ostvarenja brojnih drugih beneficija.

 

Čini nam se, stoga, kako se ovakvim mjerama, visoko obrazovanje namjerno nastoji dovesti do kolapsa.