Obilježili smo 119 godina postojanja i rada Doma za djecu bez roditeljskog staranja. Mala raja i vrijedno osoblje Doma Bjelave su nam upriličili odličan provod uz prelijepu priredbu i još jednom pokazali koliko vrijede i mogu, te da njima ne treba sažaljenje nego samo poštena šansa u životu.
Pred ovom ustanovom je transformacija u korist djece, možda naš najteži zadatak u historiji ustanove. Moramo raditi na deinstitucionalizaciji, pronalaziti načine kako ovaj Dom učiniti ugodnim ali samo privremenim mjestom za boravak djece, a što više djece smještati u porodice gdje će moći osjetiti porodičnu toplinu. Naročito važan alat nam je hraniteljstvo koje moramo dodatno osnažiti i promovirati, ali i zajedno sa drugim nivoima vlasti raditi na pojednostavljenju procedura usvajanja djece. Naš cilj mora biti da ovu djecu smjestitimo u sigurne porodice jer je to njihov najbolji interes.
Održao sam i posebne konsultacije sa najstarijom grupom štićenika o budućoj mogućnosti njihovog smještanja u studentski dom tokom studija, kao i o osnivanju kuće koja bi bila prelazno rješenje za djevojke iz Doma Bjelave nakon punoljetstva, a što trenutno nemamo u našem sistemu. Ovo su važni koraci koji u periodu pred nama moramo okončati u korsit ovih momaka i djevojaka, a sve s ciljem kreiranja jasne i zaokružene putanje kretanja korisnika ka samostalnom životu.