Dame i gospodo,
izuzetno mi je zadovoljstvo da mogu govoriti pred vama o knjizi Država Bosna i Hercegovina u fokusu prof. dr. Denisa Bećirovića u kojoj su sabrani njegovi govori, istupi i obraćanja tijekom njegove zastupničke karijere u Zastupničkom domu Parlamanetarne skupštine Bosne i Hercegovine (BiH) 2007-2018. godine. U samom uvodu želim istaći da se radi o knjizi koja, osim što je svjedočanstvo jedne plodne političke i državničke aktivnosti autora, predstavlja autentičan autorski stav o vrijednostima i biću države BiH. Po primjeni naučnog metoda prezentacije, načinu publicističkog predstavljanja i sadržaju knjiga spada u sam vrh publikacija sličnog profila i vjerujem da će naći svoju publiku u širokom krugu čitalaca i korisnika koji se bave istraživanjem naše bliske povjesti. Knjiga se bavi pitanjima političkog suvereniteta Bosne i Hercegovine i njenog mjesta u Europi i regiji i pokreće jedno izuzetno važno pitanje za budućnost BiH. Radi se o identitetu BiH i njime ću se baviti u ovom izlaganju.
Od ukupno 163 priloga u knjizi, 102 se tiču identiteta BiH. Oni obuhvaćaju pitanja suvereniteta BiH, državnih praznika, antifašizma i tolerancije neofašizma, te poziciju BiH u euroatlantskim i drugim međunarodnim integracijama. Impresivna je snaga osobnog ubjeđenja autora u ono za šta se zalaže kao znanstvenik, političar i državnik. Samo ću jednom citirati autora: „…Ako hoćemo u Evropsku uniju, onda se moraju odlučno odbaciti ustaštvo, četništvo i slične nacifašističke ideologije i prigrliti antifašizam. Antifašizam je sastavni dio evropskog identiteta. On je za Evropu ključna civilizacijska vrijednost“.
Čak i reducirana, ova lista pokazuje svu složenost pitanja identiteta BiH.
Šta je identitet države
Identitet uopće, pa i identitet Bosne i Hercegovine možemo definirati kao ukupnost vrijednosti na kojima temelji društvo i država, kao način na koji se želi da oni budu percipirani od svojih građana i međunarodnog okruženja, te kao određeni način vizualnog ili drugog predstavljanja identiteta. U modernom konceptu brendinga identitet je osnova za kreiranje brenda zemlje kao skupa elemenata i njihovog simboličkog predstavljanja po čemu bi se BiH razlikovala od drugih zemalja. Na kraju, identitet se preko brenda i aktivnosti na njegovoj implementaciji prevodi u imidž koji se može definirati kao percepcija identiteta zemlje u očima onih kojim je identitet preko brenda prezentiran – građana, dijaspore i biznisa u zemlji i aktera iz međunarodnog okruženja: drugih zemalja, potrošača koji kupuju proizvode iz BiH, investitora, turista, multilateralnih financijskih, trgovinskih, razvojnih i drugih organizacija.
Traganje za identitetom BiH
BiH je danas zemlja koja traga za svojim identitetom. Njega razaraju nacionalizmi. Bez obzira da li se radi o srpskom separatističkom, hrvatskom teritorijaliziranom ili bošnjačkom unitarističkom nacionalizmu, svo oni jednako oštro razaraju pluralni identitet BiH, Oni se nastoje maksimalno međusobno udaljiti, naglašavanjem razlika u religiji, jeziku i susjedskoj suradnji, usmjeravajući identitet Hrvata prema Hrvatskoj, Srba prema Srbiji, a Bošnjaka prema Turskoj. Nacionalistički koncept društva i države u BiH zanemaruje elemente zajedničkog identiteta o kojima svjedoče život, kultura, povjest, tradicija, ekonomija, infrastruktura i povezanosti ljudi. Posebno je pod udarom nacionalističkih identiteta period oslobodilačke antifašističke borbe i period socijalističke izgradnje. Nacionalisti u BiH žele da nas neprirodno liše antifašističkog identiteta, činjenice da smo kroz tu borbu obnovili državnost i bili saveznici progresivnih snaga svijeta koje su srušile fašizam. Žele da izbrišu iz naše memorije činjenicu da je BiH u periodu socijalističke izgradnje doživjela neviđeni ekonomski, socijalni i kulturni napredak, da je Energoinvest sa međunarodnom reputacijom, bio jedan od simbola BiH ne samo u zemljama u razvoju. Žele da zaboravimo da smo bili dio države koja je razvijala socijalističko samoupravljanje i politiku nesvrstanosti i da je iznjedrila takvu svjetsku povjesnu figuru kao što je Josip Broz Tito. Nacionalisti bi i BiH zasnovanu na Dejtonskom mirovnom sporazumu rasparčavali i stvarno su je napravili svojim feudalnim posjedima u kojima nema demokracije, ekonomskog i socijalnog napretka, caruju korupcija, kriminal, siromaštvo, a ljudi kao žrtve tranzicije, bez posla ili sa niskim plaćama u besperspektivnosti života odlaze u emigraciju koja znači i želju za nestankom gubitničkog identiteta. To je izgleda jedini identitet oko koga postoji konsensus u zemlji.
Denis Bećirović traga za novim identitetom BiH. To je koliko plemenita ljudska ideja, toliko i odgovorna državnička misija. Promišljamo o njoj u svijetu neoliberalne globalizacije u kojoj jačaju globalne i regionalne integracije koje dovode u pitanje suverenost i identitet nacija, građana i država, često porađajući podanički ili populistički, izolacionistički identitet država. Identitet države je odraz realnog svijeta i emotivnog odnosa njenih građana prema njoj. Odnos jedne i druge grupe faktora nije fiksiran. To znači i da političke snage i građani mogu na različite načine da grade taj identitet. Naravno, ovdje isključujem one koji dovode u pitanje BiH i njenu bitnost kao demokratske, decentralizirane, europske, pravne i socijalne države koja stremi blagostanju svojih građana i naroda.
Elementi identiteta države
Prizivam britanskog profesora Simona Anholta koji identitet i brand država određuje sa 6 elemenata. Prvi je element izvoz – da li bi nekom iz Europe Made in Bosnia and Herzegovina značilo pozitivan ili negativan osjećaj. Drugi je element upravljanje zemljom, odnosno kvalitet institucija vlasti – da li se poštuju ljudska prava građana, kako se zemlja bori sa siromaštvom, korupcijom i kriminalom, kako se integrira u svijet, kako doprinosi miru i međunarodnoj suradnji, kako vrše tranziciju i potrebne reforme. Treći element je kultura – kakvo je kulturno naslijeđe, kakvi su rezultati u sportu, umjetnosti (filmu, muzici, književnosti), koji kulturni događaji privlače pažnju, koje su ličnosti simboli kulture zemlje. Četvrti element su ljudi, narod – otvoreni, srdačni, prijateljski, kvalificirani, skloni učenju, orijentirani na dugoročne, a ne kratkoročne rezultate, aktivni u društvenom životu i poduzetništvu, bez predrasuda u odnosu na druge i različite, spremni na reforme. Peti element je turizam – po čemu smo poželjna destinacija, kakve su prirodne ljepote i spomenici kulture, urbani ritam i atrakcije gradova, infrastruktura. I šesti element su imigracije i investicije – koliko smo privlačni za život za stalno ili privremeno, napuštaju li građani zemlju, kakav je kvalitet života i javnih usluga, koliko smo privlačni za studiranje i učenje, kakva je socijalna kohezije, koliko smo atraktivni za investicije iz inozemstva.
Šta mislite, da li BiH ima osnova da razvije prepoznatljiv identitet države. Koji su njeni jaki (mislite na kulturu, ljude, turizam), a koji slabi elementi (nije valjda upravljanje državom, izvoz ili migracije i investicije).
Snaga identiteta, brenda i imidža ovisi o razvijenosti ovih elemenata i njihovom integriranju na nivou države. Dakle, vrlo sistematičan pregled koji ubada u srž naših kontroverzi o identitetu moderne BiH. Navođenje ove strukture identiteta države je i apel onima koji odlučuju o novcu za društvena istraživanja i akademskoj zajednici da naučnim istraživanjima podupru rješenja oko pitanja identiteta države BiH.
Napuštanje mitova u suočavanju sa realnošću
Za napredak moramo se osloboditi mitova i vratiti u realnosti života uz spremnost da kompromisima gradimo sadašnjost i budućnost ove zemlje. Da ne negirajući nacionalne, gradimo i građanski identitet i da se ne bojimo da ćemo izgubiti vjeru, jezik ili tradiciju i povjest, Hrvatsku, Srbiju ili Tursku kao prijatelje, ako se okrenemo BiH. Moderna BiH i njen novi identitet mora pokazati prednosti države za čovjeka i za ekonomiju, ovakva kakva je, ona ne sliči domovini koju bezuvjetno volimo. Država mora zaslužiti da je volimo, inače ćemo je trpjeti, ali moramo je i graditi. Kao što je bosanskohercegovački CIPS ojačao pripadnost državi BiH, kao što je ukidanje viza ojačalo emotivnu vezu sa BH putovnicom, tako su potrebne reforme za bolji život ljudi i bolju ekonomiju za demokratsku BiH, članicu EU i NATO, zemlju dovocifrenih stopa rasta, dobrih radnih mjesta i plaća, stabilnih i dobrih penzija, dobrog zdravstva, obrazovanja i zemlje socijalne pravde. Uz vrijednosti antifašizma, moralnu snagu otpora agresiji 1992-1995. godine i snagu ljudskog kapitala zemlje, sve su to dobri elementi za kreiranje identiteta moderne Bosne i Hercegovine. U takvoj zemlji ljudi će željeti biti Bosanci i Hercegovci, ne odričući se svog nacionalnog identiteta, ali napuštajući zabludu o nacionalnoj državi na ruševinama BiH. Vidljive koristi se prevode u emocije, pa će i broj onih koji se i danas osjećaju Bosancima i Hercegovcima rasti. Dekreti, prisile ili nedemokratska sredstva nisu način da preko noći uspostavimo novi identitet BiH. Moramo ga izgraditi jačanjem inkluzivnih institucija i građanskih elemenata u društvenom biću BiH.
Kakva divna prilika da Denis Bećirović, jedan mladi političar, socijaldemokrata, sveučilišni profesor povjesti, kao član Predsjedništva BiH dođe u priliku da sudjeluje u kreiranju identiteta zemlje koju voli i vodi, da implementira brand te zemlje i donosi odluke koje znače poboljšanje imidža zemlje. Uz priznanje za ono što je priredio u ovoj knjizi kao svjedočanstvo istrajne borbe za BiH, poželimo mu sreće na predstojećim izborima i dovoljno državničke mudrosti i energije za teška iskušenja i zadatke koji ga očekuju kao člana Predsjedništva BiH.