Prometej.ba donosi veliki intervju, u dva nastavka, sa Nerminom Nikšićem. Razgovarali smo o ljevici, o odlasku Željka Komšića i Zlatka Lagumdžije. Pitali smo o industriji, projektima i planovima u elektroenergetskom sektoru. Dotakli smo se i manjih mjesta, a nije izostalo ni pitanje o zdravstvu i obrazovanju. Intervju obiluje zanimljivim podacima o utrošenim milionima KM na projekte, o prešutnim dogovorima trenutne vlasti, te medijskom mraku po pitanju gubitka elektroenergetskog suvereniteta.

Prvi dio intervjua: SDP BiH vodi politiku integracije u kojoj želimo biti partija cijele BiH i svih njenih građana

Prometej.ba: Hoće li SDP raskrinkati trenutnu klijentilističku socijalnu politiku osovine SDA-HDZ, jer po nekim istraživanjima samo 12% izdvojenih sredstava zaista dolazi do onih ugroženih?

Nermin Nikšić: Apsolutno je neprihvatljivo ponašanje trenutne vlasti. To je niz sukoba u javnosti na nivou lidera, dok vlada funkcioniše u tehničkom mandatu, a direktorske i druge pozicije se dijele, ministri raspolažu novcem i jedni druge servisiraju. Raspolažu budžetom i na taj način kupuju socijalni mir prema onim kategorijama za koje procijene da su njihova interesna grupa. Evo, pogledajte tu (pored zgrade Federalne vlade), ove borce niko i ne tretira. Ali, interesne grupe tretiraju, sa njima rješavaju poslove i prilično dobro to kontrolišu. Mi sve vrijeme govorimo kako oni jedni druge hrane. U Federaciji imamo SDA i HDZ, na državnom nivou tu je još i Savez za promjene. SBB je i u Federaciji i na državnom nivou također. U RS-u je to SNSD. Ukoliko izuzmemo SBB, koji se polako izvlači, i to samo zato što doživljava isto što smo doživjeli mi, kao i SBiH nekad prije, a to je da koga prigrli SDA, njega i udavi. To pokazuju fakti iz bliže političke prošlosti. Ne želim ih savjetovati da izađu ili ostanu u vlasti, njihova je to odluka na kraju krajeva. No, primijetit ćete latentni sukob HDZ-SDA, zatim SDA i SNSD, potom SDA i SNSD. HDZ, pak, koketira sa SNSD-om, a istovremeno je sa SDS-om u vlasti. Ljudi, o čemu se tu radi? A treba dodati tome da HDZ želi novi Izborni zakon tobože zbog ravnopravnosti Hrvata, a potom ne glasa za ravnopravnost Srba u HNK. Neposredno iza tog političkog poteza kojim se negira konstitutivnost Srba u HNK-a, Čović, mrtav hladan, ode sjediti kod Dodika, vjerovatno nastojeći da istrguje sa Dodikom šta mu treba na državnom nivou, posjeti predsjednika Srbije Vučića. I niko ga, od tih zaštitnika svog naroda, ne pita zašto nije glasao za konstitutivnost Srba u HNK-a.

Sastanu se Bakir Izetbegović i Milorad Dodik u kafani. Dogovore MMF zaduženje. I kad Dodik krene prema Banja Luci, Bakir se u pola puta sjeti da ima raspisan neki referendum, pa onda priča o referendumu u Sarajevu kada nema Dodika. A sjedio sa čovjekom, nije ni progovorio o referendumu. I vidite, oni će uvijek pronaći tačku oko koje će se, navodno, posvađati samo s jednim ciljem, da se homogeniziraju Bošnjaci, Hrvati i Srbi i da se ne priča o ovoj njihovoj saradnji.

Nas ne mogu uvući u to blato. Mi se želimo takmičiti ko će stvoriti bolje uvjete za zapošljavanje i poslovni ambijent. Želimo zdravstveno osiguranje za sve građane BiH. Vrijedi li ikome što je Srbin, Bošnjak ili Hrvat kad treba doktoru na liječenje?

Prometej.ba: Kad smo kod zdravstvenog osiguranja, SDP je jedina stranka koja se bori protiv terora koji vlada u zdravstvu Kantona Sarajevo i uništavanja KCUS. Očekujete li da ćete dobiti podršku u parlamentu za popravljanje katastrofalne situacije u zdravstvu KS?

Nermin Nikšić: Teško. Teško da ćemo dobiti podršku u parlamentu. Već drugi put se u Federalnom parlamentu, jer je i Vlada jedan od osnivača KCUS, odbija staviti na dnevni red prosta tačka – situacija na KCUS. Svi vidimo ogroman odlazak ljekara i želimo da Parlament kao osnivač dobije informacije. Pa nećemo zaključivati na osnovu pisanja medija. Neka, eto, njihov Upravni odbor dođe sa informacijama, pa da otvorimo diskusiju. Činjenica je da nije samo problem ni u KCUS, on je samo najviše eskalirao, jer imamo i drugih kliničkih centara koji su u dubiozama i dužni. Ne želim upasti u zamku da su sarajevski pacijenti važniji od onih u drugim kantonima. Zato je bitno istaknuti da je to centar koji su osnovala tri kantona uz Federaciju, ta činjenica sigurno iziskuje da se otvori diskusija o tome. A svaki dan smo u prilici da slušamo od pacijenata o katastrofalnom stanju u KCUS-a, npr. da pacijenti moraju tamo ponijeti mikroporu jer je bolnica nema. Morate, čak, kupiti analgin i aspirin dok ležite u bolnici. Ako želite na operaciju, prvo morate kupiti potrošni materijal. Međutim, SDA i HDZ, koji u javnosti navodno nisu složni, kad dođe do ovog pitanja, partnerski se vrlo brzo slože i blokiraju tu tačku. Mi ćemo istrajati u tome i tražiti diskusiju.

Prometej.ba: BiH je zemlja u kojoj traje kontinuirana ustavna kriza od Dejtona do danas. Ima li SDP program za rješenje ustavne krize i harmoniziranje međuetničkih odnosa u BiH?

Nermin Nikšić: Teško pitanje, iziskuje više aktera. Imamo svoje viđenje. Odbor za ustav SDP-a radi i pri kraju je izrade prednacrta Ustava BiH, koji govori kako SDP vidi uređenje BiH. Svjesni smo da to ne zavisi od volje SDP-a, ali je moguće da će se okupiti neka masa ljudi iz cijele BiH koja bi na isti način gledala pitanje i rješenje Ustava. Paralelno s tim, radimo jednu aktivnost, koja samo na prvi pogled izgleda nekompatibilna, priču o reformi javne uprave, i reformi Ustava Federacije. Tu je i pitanja preustroja kantona, iako bih najsretniji bio da mogu reći ukidanje kantona, jer bi to bio prvi korak ka reformi Ustava BiH. Dakle, i to ćemo ponuditi građanima kao izborni program. Naravno, treba nam velika podrška glasača i dovoljna kritična masa zastupnika u kantonalnim skupštinama i federalnom parlamentu da bi mogli to pitanje riješiti. A to je zapravo i pitanje 11 fondova zdravstvenog osiguranja. 11 fondova za zapošljavanje… U konačnici, pitanje 10 kantonalnih vlada. Imamo i viziju, mogli bi kantone ostaviti kao teritorijalne jedinice, bez izvršne i zakonodavne vlasti i da svaki kanton ima svog ministra u Federalnoj vladi. U ovom trenutku, u ovakvom kontekstu, takva rješenja su revolucionarna. To rješava mnoge probleme oko ustroja Federacije, pri čemu se strah od majorizacije rješava demokratskim standardima koji su poznati u svijetu. Ne treba izmišljati toplu vodu. Postoje demokratski standardi koji garantuju da neće biti preglasavanja i ugrožavanja nacionalnih interesa. Razumijem da ovdje postoje strahovi, možda i djelomično opravdani, ali ne među strankama, jer se bore samo za pozicije, već u javnosti i među ljudima da bi te promjene malo uplašile. Međutim, vjerujem da većina građana shvata kakav je namet i koliki su problem kantoni. Kantonalne vlade odnesu mnogo sredstava na godišnjem nivou. Mi smo, kao Vlada, pravili kalkulaciju, i vidjeli da je oko milijardu i 700 miliona KM išlo na kantonalnu administraciju. Ukoliko bi izvršili reformu, naše su procjene… a uzimamo da ne možete sve ukinuti, policija bi išla na federalni nivo, zdravstvo i obrazovanje također, nešto bi išlo na opštinski nivo… dakle, u pesimističnoj varijanti, uštedjeli bi 500 miliona KM, dok bi u optimističnoj varijanti uštedjeli oko 850 miliona KM, koje bi koristili za razvojne i infrastrukturne projekte, ali i rješavanje socijalnih kategorija. Tako da, ta reforma nije samo politička priča bez pokrića, ona bi poboljšala uslove života i omogućila rješavanje ekonomske krize.

Prometej.ba: SDA i HDZ ratuju oko promjena Izbornog zakona. Čak se može dogoditi da HDZ ne prizna izbore. Ima li SDP plan suočavanja sa takvom mogućom krizom?

Nermin Nikšić: U pravu ste, oko toga se lome koplja. Tu se traže neke koncesije. Mislim da je najviše priče na sastanku Čović i Dodik bila upravo oko toga. Naš stav oko Izbornog zakona jeste da se i na ovakav način, bez promjena zakona, mogu provesti izbori. Uostalom, sadašnja vlast je konstituisana na taj način. To što neko neće biti zadovoljan izbornim rezultatom ne daje mu pravo da blokira provođenje rezultata izbora. Rekao sam ranije, SDP je bio nezadovoljan zbog poraza na izborima. Imali smo većinu u klubu delegata srpskog naroda u Federalnom parlamentu i mogli smo blokirati formiranje vlasti. Nije nam padalo to na pamet. Rezultati su bili jasni, ljudi su odlučili.

Međutim, da bi se promijenio ovaj dio Izbornog zakona, mora se promijeniti Ustav Federacije. Ustav Federacije predviđa da u svakoj kantonalnoj skupštini, u kojoj je izabran, barem jedan predstavnik konstitutivnog naroda, on je automatski predstavnik tog naroda kao delegat u Domu naroda. Zbog toga je teško očekivati većinu za promjenu Ustava po ovom pitanju. SDP je spreman biti dio rješenja, i to za nekoliko stvari. Prvo, možemo biti dio rješenja za izmjenu ovog zakona u smislu redefiniranja nadležnosti domova, uz uslov da onda Dom naroda bude dom koji će brinuti samo o vitalnom nacionalnom interesu.Danas je Dom naroda važniji od Predstavničkog doma, kod nas. Raspravlja o svim zakonima, kao i Predstavnički dom, ali je ključan kod formiranja vlade i kod izbora Predsjednika i potpredsjednika Federacije. Hajde da definišemo te stvari. U redu, dogovorit ćemo kvote, ali samo u pitanjima vitalnog nacionalnog interesa. Neće Dom naroda imati veze sa imenovanjem vlade. Logično, oni nisu spremni na takve promjene.

Prije nekoliko dana u Parlamentu BiH smo pokrenuli jednu inicijativu. Oko nje se okupila respektabilna grupa iz partija koje participiraju u vlasti, ali i grupa iz koalicije Pod lupom, te OSCE kao međunarodna organizacija. Tada smo prezentirali jedan draft izmjena Izbornog zakona. On se tiče tehničkih izmjena Izbornog zakona, koje bi osigurale da sljedeći izborni proces bude potpuno transparentan, da smanjimo mogućnost krađe na sljedećim izborima. Moram reći, pojavile su se sve stranke koje su u parlamentarnoj skupštini osim HDZ-a i SNSD-a. Mi smo to nazvali Koalicija za poštene i slobodne izbore. Imali bi većinu da se te izmjene usvoje i da konačno imamo fer izbore. Ovim se predviđaju tri izmjene Izbornog zakona. Prva se tiče identifikacije birača, pa će osim dokumenta sa slikom (lična, pasoš) morati dati i otisak prsta kao identifikaciono sredstvo, čime se automatski sprečava da donesete 10 ličnih karata i glasate, ili da neko uzme 10 listića i samo ih popuni. Druga promjena se tiče skeniranja listića. Nakon glasanja, listić se skenira i nema naknadnih promjena. Neće biti mogućnosti listić učinit nevažećim, ili da dopisujete nešto. To je investicija od 7-8 miliona KM, što objektivno gledano za državu nije velika investicija. Treća promjena je osiguravanje video nadzora na biračkim mjestima. I tu ćemo vidjeti ko je za, a ko protiv toga. A ko je protiv, taj i manipuliše izbornim rezultatima.

Prometej.ba: Moram Vas pitati još jednu stvar. Nama je to jako bitno, a to se često previdi u medijima. Pričali smo o projektima. No, nas zanima i mali čovjek sa sela, zanima nas Bosna i Hercegovina u malim zajednicama. Cestovna infrastruktura nije jedini prioritet. Često se govori o razvojnim privrednim projektima za veće urbane sredine, za industrijska središta. Što je nužno i potrebno. No, zaboravljaju se manje sredine i problemi ljudi se sela. Ima li SDP rješenja na tom planu?

Nermin Nikšić: Potpuno ste u pravu. Zahvaljujući iskustvu koje vučemo iz učešća u toj protekloj vladi, znamo da moramo imati što konkretnije projekte koji podrazumijevaju potpuno transparentan pristup ruralnim sredinama. Mnogi su i napustili svoju sredinu, jer nisu osigurane pretpostavke da se tu mogu baviti svojim poslovima. Nisu osigurana konkretna sredstva kroz programe poticaja i subvencija. Za ilustraciju, BiH je bila u srcu Jugoslavije, zbog toga je strateški tu skoncentrisana teška industrija, često veoma prljava. Razumljivo, rudnici su tu zbog rude, ali, pored toga su tu bile i fabrike poput željezara itd.. I ne treba bježati od takvih projekata. Jer, i za mala mjesta je to dobro. Ja sam dolazim iz malog mjesta, iz Konjica. Najbolja podrška Konjicu je kad stvorite pretpostavke da npr. konjički “Igman”, kao namjenska industrija i kao motor razvoja, radi.

Ovo je prvi intervju u kojem o tome javno govorim. Bježao sam od samohvale i superiorne pozicije u kojoj sam ja nešto ‘spasio’. “Igman” je radio prije, a radi i danas, prije svega zahvaljući pameti i stručnosti njihovih ljudi, inžinjera i majstora. Kad je došla naša Vlada, stvari su ovako izgledale. Bilo je nekih 300 zaposlenih radnika. Platu podijele kad bude, doprinose ne plaćaju. Na kraju našeg mandata u “Igmanu” je radilo 1200 ljudi, a danas je to možda oko 1300 ljudi. Sve su dugove prema državi izmirili. Plata je redovna, plaćaju se doprinosi. A to se riješilo samo jednom odlukom. Samo jedan kredit Razvojne banke. A za to bi i trebalo da služe ti krediti. Željeli smo iskoristiti novac Razvojne banke za razvoj namjenske industrije, jer je ona bila okosnica razvoja BiH, i takvu smo odluku i donijeli. Tražili smo da Razvojna banka bude lokomotiva povratka namjenske industrije, te razvoja malih i srednjih preduzeća, i poljoprivrede. Donijeli smo odluku uprkos mišljenju direktora Razvojne banke koji je sugerisao da “Igman” ne može dobiti kredit. Odobren je kredit od 5 miliona KM. Nakon devet mjeseci iz Razvojne banke su potvrdili da smo bili u pravu. Vratili su kredit prije roka, i krenuli uzlaznom putanjom.

Pravilnim subvencijama, poštenim i realnim odnosom se mogu stvoriti odlične pretpostavke da se pomogne malim sredinama. Kažem “malim sredinama” tek uslovno, svako je za sebe najveća sredina. Mi smo tada u Vladi imali i članove SDA. Sjeli smo i dogovorili se kao Vlada. Imali smo princip, vodi se diskusija, i kad se izglasa, makar bilo 9 naprema 8 i ja bio među onih osam, nema priče da se odluka neće ispoštovati. Teško ćete se sjetiti da je neko tada izašao i rekao, iako smo glasali tako, ja sam bio protiv. Želimo ponovo formirati vlast na ovim istim osnovama. Tada ima šanse za te sredine.

A zasad su naši ljudi pod velikim teretom. Ukoliko se desi elementarna nepogoda, poljoprivrednici npr. se moraju sami baviti posljedicama. Nakon toga ih cinično optužuju da ne rade i pitaju zašto se ne bave svojim poslovima. A da sam u njihovoj koži pitao bih se zašto da se bavim tim, kad ću sve izgubiti bez osiguranja. Odoh sebi zaraditi neku platu, a usput se baviti poljoprivredom. Drugačije će biti ako država stane iza njih. Radit će ljudi ako budu sigurni da će, nakon što proizvedu, država stati iza njih i da neće morati prodati svoj rad za minimalnu cijenu. Za našeg mandata mi smo se dogovorili sa Vladom RS-a da zaštitimo naše proizvođače i da država ne uvozi ono plastično voće i povrće. I to voće, ili povrće košta pola marke, a naš proizvođač nema koristi prodati svoj ispod npr. marku i pol. I ako država stane iza njih, oni će raditi na tome i ostvariti zaradu veću nego u nekom preduzeću u kojem rade za minimalac.

Prometej.ba: Ministar obrazovanja u KS je donio odluku po kojoj se djeca moraju odlučiti na kojem će od tri standardna jezika slušati nastavu. SDA je tako uvela segregaciju u školski sistem Kantona Sarajevo i novi oblik diskriminacije. Može li SDP novim modelom interkulturalnog obrazovanja spasiti BiH na taj način da stvori novi vid vrijednosti u društvu i novi vid struke?

Nermin Nikšić: Moramo. Stvoren je ambijent u kojem se diplome štampaju tek tako, a znanje je devalvirano. Mi smo društvo vica, ovdje, baš kao u vicu, diploma se kupuje u pauzi između dvije autobuske linije. Moramo se suprostaviti segregaciji korak po korak. Prvo riješiti problem dvije škole pod jednim krovom. Tu se HDZ i SDA optužuju međusobno ko je kriv. Ustvari, to im odgovara i hrane jedni druge tim optužbama. I to je toliko zaživjelo da je postalo normalno. Svi govore kako tu praksu treba ukinuti, a segregacija i dalje funkcioniše. Zatim se djeca u Jajcu suprotstave, i svi gledaju u to kao u čudo. Simpatično im je. A potom izmisle novu segregaciju, izjašnjavaš se o jeziku kao da se radi o stranim jezicima. U RS-u ista situacija, konstantno se govori o zabranjivanju da djeca uče na maternjem jeziku. To im je zagarantovano svim konvencijama, ali koga to briga ovdje. I svako na svom dijelu teritorija traži sva prava svom narodu, a zatim drugima to uskraćuje. Zbog toga je reforma obrazovanja ključno pitanje koje smo uvrstili u naš plan i na kojem moramo ustrajati. A pogledajte, u prošlom sistemu smo učili o bratstvu i jedinstvu, ali je pobijedio nacionalizam i zatim je došao krvavi rat u Jugoslaviji. A danas su djeca koja se tog rata i ne sjećaju zadojena nacionalizmom, a to je posljedica ovog sistema i ovakvog obrazovanja. Oba primjera trebaju nas naučiti nešto. Nemamo druge domovine, moramo učiti humanističkim vrijednostima djecu. Pitanje obrazovanja je toliko bitno da nam uopšte nije bitna politička pripadnost. Moramo surađivati, mi smo spremni na to i naša vrata su otvorena. Tu je i pitanje univerziteta. SDP garantuje da će vratiti autonomiju univerzitetima ukoliko pobijedi 2018. godine. I želimo da nakon sticanja diplome ta diploma vrijedi svugdje u svijetu.

Prometej.ba: SDP se često oslanjao i pozivao na antifašističku tradiciju i vrijednosti. Ipak, svjedočimo sveprisutnom zatiranju onoga što je antifašizam ostavio kao svoje civilizacijsko naslijeđe. Hoće li SDP vratiti antifašizam, kao jednu od temeljnih društvenih vrijednosti, u politiku?

Nermin Nikšić: Apsolutno. Vrijednosti oko kojih želimo da okupimo ljevicu su vrijednosti antifašizma, antinacionalizma, jednakosti, solidarnosti. Potencijala ima. Najbolji smo kad nam se desi nešto ružno. Desile su nam se poplave, niko nikog nije pitao kako se zove. Odmah poslije toga smo se vratili mržnji. A to je zbog atmosfere nacionalističkog trovanja. Dakle, može se drugačije, i mi ćemo provoditi drugačiju politiku. A šta su zapravo vrijednosti antifašizma i antinacionalizma? Nije to tek puka ideologija, koju nam često spotiču. One vraćaju u žižu čovjeka. I to želimo. Dok sam ja tu, nastojat ću da budem što bolji trener, da budem što bolji predsjednik, da budem što bolji političar, ali da u izboru između političar ili čovjek budem prvo čovjek. Takvim vrijednostima se želimo voditi.

Razgovarao: Suad Beganović (prometej.ba)

10. 10. 2017. g.