Nije da se hvalim, ali ja sam prvi počeo da se smijem Novaliću. U neku ruku imao bih neko “autorsko” pravo na taj pronalazak !? Lako je sada svima da mu se smiju, kad im on svakodnevno daje dovoljno materijala, ali trebalo je tada, na početku, vidjeti svu karikaturalnost pojave ovog samozvanog reformatora. Doduše, nijedna njegova mjera nije promašaj. Svaka nas je pogodila. On probleme rješava po oprobanom modelu; kratko i kasno. Malo li je, valjda, što su nam uništili zadnjih 27 godina života pa nam se još trebaju zbog toga i cinično smijati u lice.
Kako drukčije opisati čovjeka koji hladno građane Federacije optužuje za rastrošni život, jer prepunjuju potrošačku korpu, čovjeka koji je optužio radnice Borca iz Banovića da su lažirale proteste ispred Vlade, jer on kao ima čak i dokaze da su se radnice mijenjale? Isti čovjek nam se smije u lice govoreći javno kako se ova Vlada ponaša vrlo odgovorno, jer su do sada kupili tri auta, a imaju u planu još 11. Pa kaže: “nove akcize otvaraju pluća za novi zrak”, “poslije sutra, dolazi prekosutra”, “mnogo smo uložili u puteve, ali to se ne vidi na pravi način” , “život je lopta šarena, a to posebno važi za mlade ljude”. Čovjek nas ubjeđuje kako treba prodavati rentabilne firme, jer one ne vrijede ništa. Njemu su svi građani sumnjivi: otkud im pare za život!
Vrhunac je posljednji gaf (iskreno se nadam da je posljednji), kada nas je pokušao ubijediti kako je sustavno rješavanje financiranja roditeljske kuće,za majke djece oboljele od raka, loše rješenje i da je puno bolje ostaviti da se to financira od donatorskih večeri. Kako opisati ovakav bezobrazluk i nedostatak elementarne pristojnosti prema građanima, nego se zapitati da li je taj čovjek ikako organskog porijekla? Na takve izjave nema druge reakcije nego zažaliti što su njegove ikako pustili preko Karpata. Jadna evolucija se čudom čudi gdje je pogriješila!?
U prethodnom četverogodišnjem mandatu narod je pogodilo nekoliko katastrofa; od velikih snjegova, preko niza požara, do ogromnih poplava i klizišta. U ovom tekućem mandatu, građani nisu bili te sreće, jer ih je pogodila mnogo veća i zloćudnija pošast, oličena u koaliciji SDA i HDZ-a. Poslije ovakvih reformatora, poplave nam praktično dođu kao osvježenje.
Odlučni da provedu svoje reforme zatvorenog tipa, nakon uobičajene postizborne podjele plijena, do kada su funkcionirali kao najrođenija braća, kada više konačno nije ostalo više ništa za podijeliti, isti ovi,koji ne žele vidjeti dalje od svog drugog koljena, krenuli su u,već decenijama ustaljeno, kreiranje krize. Kako su našu državu već poodavno doveli u permanentno stanje krize, sada možemo reći da je praktično naša kriza dovedena u krizu, što bi po svojoj definiciji trebalo biti nešto pozitivno, ali nije. Krizu prave od svega. Počevši od jezika, istog onog što ga Srbi nazivaju srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bošnjaci bosanskim, preko svojih tužitelja i sudaca koji uopće nisu opterećeni činjenicama pa sve do izbora, koje su od demokracije pretvorili u dan zahvalnosti budžetskih korisnika.
Građani odlaze pa su požurili da ih na vrijeme ubijede kako su sretni, jer kad narod izumre, tada već može da bude kasno. A, postoje samo dva razloga zbog kojih mladi i pametni odlaze iz ove zemlje. Odlaze zato što su mladi i…pametni.
Tko još želi sam sebe mučiti i trpjeti propagandiste najnižeg nivoa,trovače javnog prostora, fašističke pokrete koji pronalaze poklonike među gubitnicima? Tko više želi da gine pod točkovima ratnih profitera? Tko više želi da mu i djeca obole od trovanja zastavama, da budu samo dio neke od nacija, koja je ništa drugo do paravan za konstitutivni kriminal? Rat je imao za cilj i da odvuče pažnju obespravljenoj radničkoj klasi u bivšoj Jugoslaviji, a mir bi valjda trebao biti samo stanje neposredne ratne opasnosti i to je, valjda, najjače oružje koje su konstitutivni lideri ostavili za kraj.
Kad pogledam njihova djela, mislim da je ipak bolje da se vrate na riječi. Jednostavno, to su ljudi koji ne odgovaraju na pitanja. Oni odgovaraju na odgovore. Ode, doduše, ponekad premijer i na odmor ili u inozemstvo, ali to je sve kratko, nedovoljno, tako da su nam šanse za gospodarski preporod veoma male. On ne može da dopusti da, u njegovom odsustvu, drugi nešto zabrljaju. On to sve radi sam. Doduše, ruku na srce, i šef mu svesrdno pomaže i, u brljanju, ne zaostaje ni malo za Fadilom.
Za nezakonita prisluškivanja i snimanja političkih protivnika, čak i savjetnika i pratioca aktuelnog člana Predsjedništva, koja su naravno javno objavljena, nitko nikada nije odgovarao. Tko kontrolira te službe i tko to objavljuje, zaista nije teško dokučiti.Jasno je da nam predstoje opći izbori od čijeg će rezultata zavisiti hoće li ili ne Bakir i dalje biti na čelu SDA. Biti ili ne biti prvi u Bošnjaka? Naravno da je to sasvim dovoljan razlog da se alarmiraju svi raspoloživi policijski,tužiteljski pa ako treba i sudski kapaciteti.
Od životne je važnosti eliminirati na bilo koji način sve protivnike i one koji mogu ugroziti izborni rezultat SDA. Optužiti, ako treba i osuditi, a u svakom slučaju diskreditirati… Diskreditirati sve one koji su ikada imali ikakvog dodira s vrhom protivničke stranke. Daviti, kidati protivničke glave, spašavati imperiju. Radončić je već upao u mašinu, skoro pa pridavljen, ukoliko ga ne spase svježe kupljeni suci. On je sam stranka. Bez njega ta stranka i ne postoji.
Kod SDP- a je situacija već malo teža. Treba poskidati malo više glava. Akcija je u toku!? Bitno je sada započeti hajku kako bi optužnice, kao najjače oružje, bile spremne do početka izborne kampanje, po staroj Lincolnovoj : “Daj mi 6 sati da posječem stablo i prvih 4 sata ću oštriti sjekiru.” A narod, po drugoj staroj poslovici, kao ovce koje cijeli život provedu u strahu od vukova, a na kraju ih ipak pojedu njihovi čobani. Tko zna? Valjda su to te reforme? Valjda je to ono svjetlo na kraju tunela. Zasada to svjetlo, pored profesionalnog zaštitnika Čovića, vide jedino još Novalić i Izetbegović. Od srca im želim da ga već konačno i ugledaju. Iskreno se nadam da će već jednom, to svjetlo, koje ih čeka na kraju nekog tunela, biti rotaciono.