Nekad je uništavao tenkove, a danas sluša EKV i jedini je poslanik u radnom odijelu

Ovaj kandidat za Skupštinu Kantona Sarajeva na narednim izborima, na svom imanju u Blagovcu dočekao nas je u radnom odijelu i okružen sa pet pasa – “avlijanera”.

Ovaj dokazani patriota i dobitnik Zlatnog ljiljana zbog svojih zasluga tokom rata u BiH, godinama već živi u mjestu pored Vogošće, daleko od gradske vreve, talova i buke.

– To je moja djedovina koja je tokom rata bila srušena. Nakon ratnih dešavanja sam dolazio povremeno, tako da sam stavio samo krov da dalje ne propada ono što je ostalo. Međutim, 2000. godine moja žena, koja je inače pravo gradsko dijete, nije željela da ode odatle. Pošto imamo stan u gradu, ispalo je da je to samo spavaonica. Vrijeme smo provodili u Blagovcu. Onda smo podigli kredit i opremili sve. Jer ovdje nikad ne može nije dosadno – rekao je Šućur, te dodao da uvijek ima nešto da se radi.

– Imamo plastenik, uvijek nešto radimo oko bašte, kao i mnogo cvijeća koje smo sami sadili i uzgajali. Imam i veliki kazan, s prijateljima pečem rakiju, a pravim i svoje pivo. U svakom slučaju, ja se u Blagovcu baš odmorim. Dođem pun frustracija i problema. Ovo mi je kao neki gromobran. Kad dođem “naelektrisan” samo zabijem u ruke u zemlju da nešto radim i sve automatski prođe – kaže Šućur, dok mu se vjerni ljubimci motaju oko nogu.

– I psi me odmaraju. Od originalne postave koliko sam ih zatekao sedam ih je živih. Kad sam pravio ogradu oko imanja, koliko ih je bilo u tom momentu oko kuće toliko sam ih zadržao. Sada ih imamo devet, Pablo je najstariji i ima 15 godina, dok Lala ima 14. Ostali imaju 12 godina i manje.

Sa zvučnika u bašti dopirale su pjesme EKV-a, Partibrejkersa, te je priznao da je jedan od rijetkih rokera među političarima. Svirao je gitaru u mnogim bendovima u mladosti, a kaže da i danas zna zasvirati.

– To jedan od mojih hobija i moja velika ljubav. Nema nas puno, ali ima rokera među političarima. Znali smo nakon sjednica Parlamenta sjesti i zasvirati. Do tada nisam ni znao da kod mene u klubu ima ljudi koji slušaju rok. I Bakir Hadžiomerović je jedan od nas, ali on je aktivan, za razliku od nas koji smo rokeri u penziji. Ima priča i o bendu “Karne” u čijoj prvoj postavi sam ja trebao svirati gitaru, Bakir pjevati, a Feđa nije znao ništa, a imao je želju da lupa po bubnjevima. I on je jedini ostao u tome. Bakira i mene su izbacili iz benda kao neozbiljne jer se nismo pojavljivali na probama.

Šućur voli i sport, a samim tim da je odrastao pored stadiona Grbavica ne krije da je veliki navijač Željezničara.

– Bio sam maskota šampionske generacije Želje kad su igrali Sprečo, Jelušić, Bukal.. U to vrijeme je moj ujak Slaviša
Todorović igrao za Želju. Provodio sam puno vremena s njima na treninzima i u svlačionici. Čak mi je Ribar znao dati riječ pošto sam tad imao šest-sedam godina.

U ratu je bio tenkista u Armiji RBiH i kaže da je radio ono što je mislio da treba da radi.

– I sad smatram da sam uradio dobru stvar. I ono što sam radio poslije je za nešto dobro. Kad pogledate kakva je situacija i kakav grozan rat je bio, vi nemate nekih velikih problema među narodom. Nema nasilja, ljudi sarađuju, druže se. Privid goreg stanja čine oni političari kojima je to jedina platforma. Još uvijek forsiraju te stvari i nažalost prolaze, ali kad to prestane imati utjecaj na ljude, potezanje razlika, onda ova zemlja ima istinsku šansu.

I krst na Zlatištu je primjer takve provokacije. Vjerujte da je u Sarajevu bilo onih koji su aplaudirali na taj potez jer im takva vrsta tenzija treba jer nemaju drugih sadržaja. Ali dosta ljudi u RS-u koji se ne slažu s tim potezom jer su to provokacije koje nikome ne trebaju. Nije to nikakva žal za žrtvama nego “prst u oko”.

Kad je u pitanju njegov politički put, kaže da se nikad nije smatrao političarom jer politika nije bila njegovo opredjeljenje.

– Borio sam se uvijek da ne živim od politike i do unazad dvije godine sam u tome uspijevao jer nikad nisam bio profesionalni političar. Onda se desilo da je bilo više obaveza u Parlamentu, taman sam završio projekat na kojem sam radio. I moram priznati da još uvijek pokušavam da nađem neki posao mimo ovoga. Ali ako hoćete ozbiljno da budete parlamentarac, onda zaista ima mnogo posla. Ako se prihvatite nekih konkretnih stvari i tema onda to traži svoje vrijeme. Mada čovjek može biti i političar “opšte prakse” jer ima ljudi koji se ne jave za riječ nikad tokom mandata. Mislim da je pravi put da se čovjek opredijeli za neku oblast gdje smatra da može da napravi neku promjenu. Tako ja radim, tako da me ne grize savjest što primam platu.

Prema njegovim riječima, “krivac” za njegov ulazak u politiku bio je Sejfudin Tokić koji ga je 1996. godine samo nazvao i rekao da je na listi.

– Našao je negdje sam da se prije rata priključio reformistima. Ni danas ne znam kako je došao do mog matičnog broja, nije mi htio reći. Onda sam se zapitao šta će to meni jer sam jedva čekao da rat završi kako bih nastavio raditi galvanizaciju, što sam radio i prije rata. Međutim, proveo sam besanu noć i razmišljao kako je prokleti rat konačno završio, ali da je ostalo toliko stvari koje se trebaju popraviti. Onda sam shvatio da ustvari završetkom rata nismo ništa napravili ako ne pokušamo na političkom planu da napravimo normalnu zemlju u kojoj je lijepo živjeti. Tada sam se “upecao”, ali sto puta sam bio u dilemi da dignem ruke od svega.

Priznao je da je najčešći razlog frustracije to što se osjećao nemoćno u pojedinim situacijama jer kao pojedinac neke stvari nije mogao promijeniti.

– Svi mi znamo šta se ovdje treba uraditi, ali isto tako znamo da su razlozi zbog kojih neki ljudi sprečavaju da se to desi – užasni. To su niski motivi i koristoljublje koji su ljudima preči od toga da se rješavaju problemi – ističe Šućur, koji je i dalje smatra da naša zemlja ima budućnost, ali da se neke stvari moraju promijeniti.

– Ovakvo stanje može trajati jako dugo, ali to nikako nije dobro. Sve je gore i sve je teže, ali citirat ću Nikolu Pašića koji je rekao “spasa nam nema, ali propast ne možemo”. Nažalost, to dođe kao istina. Većina ljudi se miri s tim, ali ne smijemo tako razmišljati. Ima načina da se to promijeni. Dugi niz godina smo imali vlasti koje nisu imale istinski motiv. Nisu razumijevali istinske probleme, niti da ne možemo vječito živjeti od humanitarne pomoći i učinili su sve što su mogli da srozaju privredu. Nema male privrede. Ja sam prije rata bio mali privrednik, radile su mi dvije smjene od 15 ljudi. Ali tada ste mogli tako raditi jer imate velike firme na koje ste se mogli osloniti. Međutim, ima šanse za nas samo treba znati u čemu je ta šansa. Ljudi se povode floskulama kao što je ta da je BiH jako bogata energijom i strujom, što jednostavno nije tačno. Mi trenutno imamo viška iz prostog razloga što ne radi privreda, trošimo manje nego druge razvijene zemlje. Mi ćemo graditi Blok 7 u Tuzli, ali to košta puno novca ako želimo da to bude ekološki prihvatljivo.

On smatra da je šansa države u tome da je potrebno iskoristiti potencijale, te prozivoditi i prodavati drugima.

– Pokazalo se da je ova Nikšićeva Vlada FBiH shvatila mnoge stvari.  Promijenio se odnos prema namjenskoj industriji, te politikom kojom je Vlada nametnula Razvojnoj banci koja ranije nije željela ništa uložiti u firme, kroz 14 zakonskih izmjena i inicijativa koje bi trebale da daju prostor realnom sektoru da prodiše, pokazuje da se počelo pojavljivati neko razumijevanje. Ima puno stvari koje treba uraditi i bilo bi šteta da se jedan takav trend prekine.

Šućur tvrdi da godinama prati šta se dešava u pojedinim sektorima i firmama koje odlikuje čisti nemar.

– Neshvatljivo mi je bilo kad je krenula priča o naftnim terminalima. Mi smo zemlja koja nije vodila nikakvu politiku kad je pitanju nafta. Ona predstavlja ogromnu stavku u našem vanjskotrgovinskom bilansu, koji je ionako nepovoljan. I to prepustiti stihiji i samim distributerima nafte da vode svoju politku u tom sektoru je neshvatljivo. Ali i tu su se napravili značajni pomaci, i što se tiče kompletne energetike mi smo dobili novi set zakona. Ali to je posljedica činjenice da smo mi na samom početku mandata imali urađen dokument u kojem su bile smjernice za oblast energetike i industrije, a koji su ispoštovani. Erdal Trhulj koji je bio ministar iz SDA rekao je da je to jedini papir koji je ikada dobio i po kojem je radio. Jer su svi zakoni koji su rađeni su po dokumentu koji smo mu mi iz SDP-a dali. Radila ga je grupa ozbiljnih stručnjaka, ljudi kojima je stalo. Mislim da je ovo dobar primjer i put kako bi koalicije trebale funkcionisati. Ranije bi koalicije samo podijelile fotelje, ministarstva i tu bi bio kraj bilo kakvih razgovora.

Ovo što je urađeno u oblasti energetike i u polju transporta je primjer da se uz ozbiljan rad, koncept može sarađivati. Svaka naredna Vlada bi trebala tako raditi inače ćemo se vratiti u loša vremena kad smo samo dublje tonuli u probleme – kaže Šućur.

Ističe da je SDP sa svojim konkretnim prijedlozima u pojedinim oblastima počeo prije osam godina.

– Bitno je da imate neke zakone spremne prije i nego dobijete izbore, da tačno znate šta ćete uraditi u naredne četiri godine. Zato je SDP i dobio izbore 2010. jer smo prestali da pričamo o onome šta drugi nisu uradili, nego šta ćemo mi
uraditi. Veliki uspjeh u Federaciji, uz ogroman napor i rad Nermina Nikšića kao premijera i svih ministara u Vladi bez obzira na stranačku pripadnost da se uspije dobar dio tih programa. To je nešto što nam je trebalo davno.

Uvjeren je da će ljudi ovaj put u većem broju izaći na izbore.

– I ljudi koji su prije govorili da neće izlaziti na izbore, čujem u svom okruženju da su promijenili mišljenje. Konačno su postali svjesni da itekako ima utjecaja to što oni glasaju. Vjerujem da će birači prepoznati da se nešto zaista radilo u
proteklom periodu. Najgore je što mediji u BiH više ne daju priliku svima da kažu ono što imaju tako da ljudi mogu čuti šta vi nudite. Danas su ostali jedino portali nezavisni gdje se možete oglasiti. Imate primjer Federalne TV koja je kritična. Pa tamo svi rade nelegalno, jer ima je nelegalan i Nadzorni i Upravno odbor.

Prestao sam gledati naše medije upravo iz tog razloga, svi su nekome naklonjeni. Tek kad mediji počnu raditi svoj posao profesionalno možemo se nečemu nadati. SDP-u ne treba medij koji je naklonjen njemu, trebaju nam objektivni mediji. Da je ijedan medij objektivan SDP bi bio siguran pobjednik ovih izbora. Ipak, iskreno se nadam da će SDP pobijediti. Imamo naklonost u nekim sredinama do kojih je, uprkos medijskoj blokadi, dospjelo ono što smo radili. To je podrazumijevalo ogroman napor, dokazivanja oči u oči s ljudima, ali vjerujem da će to dati dobre rezultate. 

Šućur je kao poruku biračima za kraj rekao:

– SDP je imao grešaka koje su više škodile stranci nego građanima. I uz sve to sam siguran, da bi ljudi da znaju ono šta ja znam SDP pobijedio s velikom prednošću. Ali samo bih poručio: ljudi, pamet u glavu. Jer ovi izbori su, po meni, najbitniji. Ovo će biti prelomnica koja će pokazati da li BiH kao normalna država ima šansu, ili smo mi sve dalje od nje.