Drugarice i drugovi, dame i gospodo, dragi prijatelji…
Koristim priliku da pozdravim sve prisutne članice i članove SDP BiH, zastupnice i zastupnike SDP BiH na državnom, entitetskim i kantonalnom nivou, te svakako drage goste iz SABNOARA BiH i Udruženja Josip Broz Tito…
Nemoguće je održati jednu ovakvu manifestaciju, a da se ne sjetimo Josipa Broza Tita, čovjeka koji je obilježio jednu epohu, čovjeka koji se nije libio stvari nazivati pravim imenom i odlučno suprotstaviti svjetskim velesilama kada su se njihovi intersi sukobljavali s interesima naših građana. Žalosno je da 70 godina nakon što su Tito i njegovi partizani porazili pripadnike ovih ideologija, večeras u Parlamentu BiH zastupnici odlučuju o tome hoće li četnički vojvoda biti imenovan u državnu agenciju za visoko obrazovanje.
Ovih dana obilježavamo 20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Taj dokument donio nam je mir, ali nije riješio gotovo ništa drugo u BiH, a posebno nije riješio naše unutrašnje odnose između naroda i građana BiH.
Ti odnosi su riješeni u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine. To je riješio ZAVNOBIH odnosno 243 vijećnika koji su u tada od fašista i nacista okupiranoj BiH imali viziju, hrabrost i smjelost donijeti odluke kakve su donijeli.
Zato je put kojim mi u budućnosti trebamo da idemo put ZAVNOBIH-a, a ne put Dejtona.
Prije 72 godine BiH je definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava, unutar koje će Muslimani ( Bošnjaci ), Srbi, Hrvati i drugi, živjeti u slobodi i jednakosti.
U glavnom dokumentu, Rezoluciji ZAVNOBiH-a, istaknuto je da su se prvi put u historiji BiH “sastali predstavnici, srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda” povezani “čvrstim bratstvom u ustanku, s ciljem da se, na osnovu rezultata borbe naroda Jugoslavije i naroda BiH, donesu političke odluke koje će otvoriti put našim narodima da urede svoju zemlju kako to odgovara njihovoj volji i interesima”.
Tog 25. novembra 1943. godine BiH je obnovila svoju državnost koju je izgubila 1463. godine padom pod upravu Osmanske carevine.
Sve odluke ZAVNOBiH-a su potvrđene i odlukama AVNOJ-a, najvišeg političkog i zakonodavnog tijela Jugoslavije. Njima su, također, potvrđene i historijske granice BiH određene odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine.
Na zasjedanju je jasno odlučeno da narodi BiH hoće da njihova zemlja koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska i hrvatska i muslimanska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj je osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Do ZAVNOBiH-a su o sudbini BiH odlučivali evropski centri moći u Berlinu (1878), u Versaju (1918), u Moskvi (1944), a da pri tome nikada nisu htjeli čuti glas BiH. Bosnu i Hercegovinu nikada nisu ostavljali na miru ni njeni susjedi Srbija i Hrvatska, svojatajući je čas jedni, čas drugi. Usprkos svemu BiH je opstala i preživjela sva iskušenja.
Spomenute vrijednosti, jedini su čvrst temelj za gradnju moderne, stabilne i uspješne Bosne i Hercegovine. Mi u SDP-u nemamo drugi put osim ovoga. Što prije to svi prihvate u ovoj zemlji bit će nam svima bolje. Moramo se boriti da to ostvarimo.
Vrijednosti ZAVNOBIH-a ne smiju biti ideološki obojene. Ovo je jako važno ako želimo na njima graditi buduću BiH. Nisu samo komunisti bili vijećnici ZAVNOBiH-a, niti se ono što je tamo odlučeno može vezati samo i isključivo za komunističku partiju. To je bila odluka građana BiH, svih nacija i svih ideloških uvjerenja tada ujedinjenih u borbi protiv fašizma.
Upravo zato antifašizam treba biti okosnica oko kojeg ćemo se i danas okupljati. Antitašizam i jednakost svih kao temeljni princip ZAVNOBIH-a su dva stuba na kojima trebamo graditi društveni konsenzus svih u BiH oko naše zajedničke budućnosti.
Svim građankama i građanima Bosne i Hercegovine, pripadnicima svih njenih naroda i ostalim koji Bosnu i Hetcegovinu osjećaju svojim domovinom želim sretan Dan državnosti.
Neka živi naša domovina Bosna i Hercegovina!