Najveći problem KCUS je način finansiranja

Centralizacija sistema zdravstva bi jako puno pomogla da pacijenti imaju jednostavniju situaciju da dođu zdravstvene usluge. Novi zakon, koji predviđa malo ozbiljniju centralizaciju, prošao je Vladu FBiH i treba ići na Parlament. Ukoliko se svi u Parlamentu urazumimo, trebali bismo ga podržati, istakao je u intervjuu za TV1 Rusmir Mesihović, generalni direktor KCUS.

TV1: Kada ste preuzimali mandat ministra zdravstva, rekli ste da bi za sveobuhvatnu reformu zdravstvenog sistema bilo potrebno osam godina. Sada ste na čelu najveće kliničke ustanove u BiH i kako pomake koji su se desili za vrijeme vašeg mandata možete komentarisati i ima li ih?

MESIHOVIĆ: Imamo pozitivan primjer, a to je učestalost liječenja transplantacijom jetre i ostalih organa. Mi smo počeli tu priču osnivanja Centra za trensplantaciju na federalnom nivou. Informiran sam da je u Tuzli presađeno pet organa. Pomaci u tom segmentu se vide. Krenuli smo s tim elektronskim knjižicama. Kada sam došao u KCUS vidio sam da pomalo i to funkcionira. Vidim da se primjenjuju i neki zakoni koje smo donosili. Onom ko me naslijedi želim sve najbolje i mislim da ima dobrog materijala da krene u taj drugi četverogodišnji ciklus pravljenja ozbiljnijih temelja za reformu zdravstvenog sistema koja je donekle i urađena.

TV1: Imamo rascjepkan sistem, podijeljene nadležnosti od kantona do kantona. Pacijenti imaju različita prava. Da li bi centralizacija sistema, ne samo na nivou Federacije, nego i na nivou BiH, poboljšala sistem u korist pacijenata.

MESIHOVIĆ: Najveći problem našeg zdravstvenog sistema je nedostatak finansijskih sredstava. To je jednim dijelom zbog načina prikupljanja, a drugim dijelom i zbog organizacije sistema. Centralizacija bi jako puno pomogla da pacijenti imaju jednostavniju situaciju da dođu zdravstvene usluge. Novi zakon, koji predviđa malo ozbiljniju centralizaciju, prošao je Vladu i treba ići na Parlament. Ukoliko se svi u Parlamentu urazumimo, trebali bismo ga podržati. 

TV1: Mogu li se birokratske stvari srediti? Mislimo na pacijente koji se ne liječe u svom kantonu, već imaju potrebe da odu u drugi.

MESIHOVIĆ: Nama, kada pacijent dođe u KCUS, mnogo je jednostavnije da pacijent ima jednu uputnicu koja bi sa tim elektronskim uvezivanjem, već djelomično urađenim, ima li bi situaciju da novac prati pacijenta. Naprimjer, kada odvajate novac za zdravstveno osiguranje i on vas prati. Čovjek koji to ima, na primjer, u Travniku, dođe u KCUS i želi da se liječi, vi vidite da su doprinosi uplaćeni i nema 15 uputnica, nema konzilijuma da li može ići u Sarajevo… Pacijenta prati njegov novac.

TV1: Noćna mora pacijenata su duge liste čekanja…

MESIHOVIĆ: Isto je u svakoj zemlji. I u razvijenim i u EU, pa nažalost i u BiH. Izvadili smo podatak u KCUS-u kolike su liste čekanja od magnetne rezonance do CT-a, ne hitne, pošto se hitni slučajevi odmah završe. Liste čekanja su u zadnjih godinu dana manje za 20 posto. Trudimo se da to vrijeme što više smanjimo.

TV1: Sutra je svečanost povodom obilježavanja 120 godina KCUS-a. U kakvom je KC danas stanju?

MESIHOVIĆ: KC predstavlja najveću ustanovu u BiH i jednu od najvećih u ovom dijelu Balkana s 3740 zaposlenih, s preko 1800 kreveta, preko 40 klinika…to je jedan mali grad i veoma složen sistem. Odmah smo zatražili reviziju onoga što se dešava, kako zdravstvenog sistema u KCUS-u, tako i poslovanje i iz kompanije koja će nam to raditi nam je rečeno da je to jedan od najsloženijih sistema u BiH. Dobri ljudi, dobar temelj i dosta svijesti trebamo probuditi u zaposlenima, od osmjeha kada pacijent dođe, do čistoće na kojoj intenzivno radimo, te brze i kvalitetne usluge. Mislim da KCUS može i ima potencijal da krene naprijed. Najveći problem je način finansiranja. Već smo u razgovorima s Kantonom Sarajevo i ZZO i imamo pozitivne odgovore. Mislim da ćemo s jednom revizijom i promjenom poslovanja obezbjediti sve što je pacijentu potrebno. Četiri su glavne stvari, razvoj transplantacione medicine, razvoj kardiologije i kardiohirurgije, razvoj instituta za onkologiju i Instituta za majku i dijete. Želimo napraviti iskorak prema korisnicima usluga, te da idemo ka onom što smo bili prije 40-ak godina, jer je prvi transplantacioni centar bio upravo u Sarajevu, kod pokojnog profesora Boškovića. Sada je tamo institut za transfuziologiju. Želimo da taj put, prekinut zbog puno okolnosti, nastavimo.