Najvažnija je ljudska odrednica je li dobar čovjek, a ne kako se zove, kako se moli ili koje je boje kože

Kada se pogledaju brojke, mandat ministra gospodarstva HNŽ-a Amera Zagorčića izgleda poprilično zanimljiv. Naime, njegovo ministarstvo kreiralo je više zakona nego čitava prethodna Vlada te županije. Inspekcija Zagorčićevog ministarstva je postavila nove rekorde uspješnosti s prekoračenjem zacrtanih normi za 170 % uspješnosti 2012. i 140 % 2013. godine. Pokrenuto je i pitanje privatizacijskog kriminala, zanimljive stvari su se događale i s jablaničkim Granitom, konjičkim Igmanom… Na ta i još brojna pitanja za Dnevni list je odgovarao ministar gospodarstva HNŽ-a, član SDP-a i kandidat na listi te stranke za Skupštinu HNŽ-a.

Nekako je u javnosti dojam da Vas ljudi najviše povezuju sa stanjem u jablaničkom Granitu. Kakvo je bilo stanje u tom poduzeću kad ste preuzeli resor i što ste uspjeli uraditi?  
– Jablanički Granit je samo jedna od mnogih tužnih priča privatizacijske pljačke, ali i jedna od rijetkih pozitivnih priča radničke borbe. Granit još nije dignut iz mrtvih, ali je stanje mnogo bolje. Trebat će još godine rada da se poduzeće postavi na zdrave noge. Kada je SDP ušao u Vladu HNŽ-a, Granit je bio poduzeće s radničkim prosvjedima i višegodišnjim prestankom proizvodnje. Pet mjeseci nakon preuzimanja vlasti pokrenuli smo proizvodnju da radnici mogu ostvarivati primanja i polako stvaramo preduvjete za ozdravljenje tvrtke.

Za protekle tri godine je dignut i konjički Igman?  
– Vlada Nermina Nikšića je učinila mnogo za namjensku industriju, a jedan od najboljih primjera je i Igman, poduzeće koje je bilo na koljenima prije dolaska SDP-a BiH na vlast, a danas redovito isplaćuje plaće, zapošljava skoro tisuću ljudi i ponovno je pokretač konjičkog gospodarstva. Ali nije tu samo konjički Igman, mnogo dobrih stvari pomaknuto je i u mostarskom Aluminiju, država je konačno ušla u to poduzeće, napravila plan za izlazak Aluminija iz krize i plan za obeštećenje nepravedno otpuštenih radnika tamo, i to će se u skorijem razdoblju realizirati.

Kada smo već kod pitanja privatizacije, poznato je da ste Vi pokrenuli inicijativu da Agencija za privatizaciju HNŽ-a objavi sve detalje privatizacijskih ugovora od rata do danas. No, javnost i dalje čeka odgovore. Zbog čega?
– Mediji su već dosta pisali o tome, a pravljene su i televizijske emisije. Smatram da je u to vrijeme prodavano nešto što je naše, svih građana i smatram da onda imamo pravo znati kako i pod kojim uvjetima je prodavana naša imovina. S obzirom da je sasvim izvjesno da je tu bilo mnogo kriminala, a jedan takav ugovor sam čitao i pred TV kamerama, nužno je da se to objavi kako bi javnost bila upoznata, a i kako bi konačno netko završio u zatvoru. Siguran sam da će prije ili kasnije pravda doći po svoje i lopove i kriminalce poslati iza rešetaka. Ovih dana je stvoren i još jedan preduvjet za pravdu u ovoj zemlji, a to je zaživljavanje seta zakona o borbi protiv kriminala i oduzimanju opljačkane imovine, a za što se SDP BiH zalagao godinama. Ovim zakonima lopovi idu u zatvor, a imovina koju su opljačkali će im se oduzimati bez obzira što je knjiže na nekog drugog. Na kraju, s obzirom da agencija nije ispoštovala odluke Vlade HNŽ-a i Skupštine HNŽ-a, pokrenuo sam inicijativu za smjenu direktora i zamjenika direktora, ali do danas se to nije našlo na dnevnom redu Vlade HNŽ-a. Od objave ugovora SDP BiH sasvim sigurno neće odustati.

Dojam je da nije bilo lako preuzeti resor gospodarstva. ‘Dobili’ ste opustošene tvrtke i upropaštene gigante na skrb. Što se moglo uraditi?  
– Teško je uraditi bilo što kada dođete na svršen čin. Razmjeri pljačke koja se ovdje dogodila su ogromni i došao sam faktički na zgarište. Zgarište nad kojim su stajali obespravljeni radnici, ja i SDP bez kojeg ništa ne bi bilo moguće. Nismo plakali, nego smo zasukali rukave i pokušali spasiti što se spasiti da i pomoći kome se pomoći može. Negdje smo uspjeli, a negdje nismo, ali smo radili srcem i sa željom pomoći svakom čovjeku. Teško je oživjeti poduzeće koje godinama ne radi, koje ima ogromne dugove i u velikom broju slučajeva zastarjelu tehnologiju. Teško je radnicima reći da njihovog poduzeća više nema i vjerojatno ga nikada neće biti.

Brojni mediji su pisali kako ste Vi kao ministar postavili svojevrstan rekord u radu Vlade, 2012. godine kada je Vaše ministarstvo kreiralo 50 % svih zakona koje je županija usvojila te godine, dok je inspekcija ministarstva premašila zacrtane norme i radila na 140 % uspješnosti.
– Radila je na 170 % uspješnosti 2012. i 140 % 2013. godine. To je dovelo do povećanog pritiska na ministarstvo da se dodjeljuju koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina, prvenstveno kamena, i to je rezultiralo novim Zakonom o koncesijama. Sada privodimo kraju procese dodjele koncesija i očekujem da ćemo ih do kraja ove godine imati nekoliko završenih, što je i bio cilj. Što se tiče broja usvojenih zakona, mislim da sam samo radio svoj posao i ono što se treba i mora. Ako se ne varam, mediji su pisali da je taj broj bio veći nego cijela prošla vlada za čitav mandat.

Kad se čuje titula ministra gospodarstva, ljudi često imaju krivu predodžbu da je to resor sa zadaćom pokretati tvrtke i graditi tvornice. Možete li nam približiti stvarno stanje. Što ministarstvo može zapravo raditi?   
– Država više ne otvara tvornice i to svakome mora biti jasno. Mi živimo u kapitalizmu, a to je sustav u kojem država ne otvara poduzeća. Zadatak države je, prije svega, uvesti reda u tržišnu utakmicu, stvoriti preduvjete da se ona odvija i stvoriti preduvjete da privatne tvrtke mogu poslovati. To je, između ostalog, posao jednog ministarstva gospodarstva. Svjestan sam da mnogi od države očekuju da sutra otvara tvornice, ali to je vrijeme iza nas već više od 20 godina i to više jednostavno nije moguće. Ministarstvo je u suradnji s gospodarstvenicima donijelo određene mjere za poboljšanje stanja i rezultati se tek trebaju vidjeti. Ključna je stvar da smo jednu državnu instituciju u potpunosti stavili na raspolaganje onima zbog kojih i postoji, a to su u ovom slučaju gospodarstvenici i oni su to više puta u medijima i pohvalili.
U izradi programa rada ministarstva po prvi put su aktivno sudjelovali ljudi iz proizvodnje i dali svoje prijedloge i sugestije i sve što smo radili, radili smo zajednički s njima i mislim da smo napravili takav ambijent da u ministarstvo dolaze kao u svoju kuću. Djelomično smo već uspjeli, zahvaljujući prvenstveno SDP-ovim ljudima koji su radili i rade kao tim. U HNŽ-u je broj zaposlenih porastao za 6 % u odnosu na dan kada su SDP-ovi ljudi ušli u Vladu HNŽ-a, a u Federaciji BiH je taj broj povećan za 20.000.  Znači, ipak se nešto miče, i spremni smo nastaviti još jače taj trend u idućem mandatu.

Kako kreirati ambijent za zapošljavanje? Recite nam o Vašoj Inicijativu za strateška ulaganja?  
– Ovo je zemlja s puno razina vlasti i mnoge stvari se prepliću jedna s drugom i u takvim uvjetima je teško napraviti prohodan i učinkovit sustav. Ustav ove zemlje je, nažalost, baziran na mirovnom ugovoru, a određeni nametnuti zakoni omogućavaju samo jednom čovjeku da može zaustaviti milijunske projekte. Nepostojanje Gradskog vijeća u Mostaru još više komplicira situaciju. Iz tog razloga je i napravljena inicijativa o strateškim ulaganjima koja bi omogućila da se projekti koji trebaju zaposliti veći broj ljudi ili donijeti značajna ulaganja mogu brzo realizirati bez nepotrebnih formalnosti i dugotrajnih administrativnih procedura. Zakon je u pripremi i nadam se da će u idućim mjesecima ugledati svjetlo dana. To bi bio značajan pomak koji bi omogućio da početak realizacije projekta zaobiđe sporu državnu administraciju, a papirologija bi se rješavala u hodu.

Mnogima je u očima ostala ucrtana slika Vas kako ste na predizbornom skupu uoči tekućeg mandata digli kruh. To je bila jasna poruka narodu za koje se vrijednosti zalažete…
– Vrijednosti socijalne pravde i društva koje omogućava svakom pojedincu živjeti životom dostojnim čovjeka je nešto u što duboko vjerujem i za što se zalažem. Taj kruh nije samo simbolizirao da ljudima treba omogućiti posao, nego i pravdu. Mi ljudima moramo stvoriti preduvjete da mogu zaraditi svoj komad kruha, da mogu nahraniti obitelj, da mogu školovati djecu i da znaju tko je kriv što su preko noći postali siromašni i da krivci počnu ići u zatvore, a ne u parlamentarne klupe. To nije proces koji je moguće završiti preko noći i za njega je potrebno vrijeme, ali siguran sam da smo na pravom putu i da ujedinjeni s narodom ovu zemlju možemo učiniti razvijenom europskom državom prosperiteta i napretka. Jednostavno svi moramo dati svoj udio u tome i siguran sam da ćemo u ovoj dugotrajnoj i teškoj borbi uspjeti. Nije više ni pitanje hoćemo li, možemo li, želimo li? Mi to moramo.

Slovite kao principijelan i pošten čovjek, ali i kao izraziti ljevičar. Što mislite o budućnosti ljevice u BiH?
– Ljevičar se odgaja i to sve polazi iz kuće. Osjećaj za čovjeka je nešto što nosite u sebi, a to mogu samo ljevičari jer polazimo od preduvjeta da su svi ljudi isti i da je najvažnija ljudska odrednica je li dobar čovjek, a ne kako se zove, kako se moli ili koje je boje kože. Solidarnost i socijalna pravda su nešto što je u iskonu ljevice i u samom srcu njezinog bića. Bosna i Hercegovina, a valjda je to danas svima jasno, nema budućnost bez ljevice i ljevica u Bosni i Hercegovini može samo ići uzlaznom putanjom. Ljevica je ovu zemlju već jednom učinila modernom i razvijenom zemljom, zemljom u koju smo doveli Olimpijske igre i pokazali smo da znamo kako se to radi. Desnica je sve to uništila, ali mislim da su gospodari rata i ratne retorike svakim danom sve slabiji, a da u društvu počinju prevladavati teme u kojima je ljevica dominantnija. To su životne teme običnog čovjeka, a koje se odnose na posao, pravdu, zdravlje, obrazovanje…

Nismo svi isti

Često se u posljednje vrijeme spominje kako su ”svi isti” na političkoj sceni. Spada li tu i Vaša stranka?
– Naravno da nisu svi isti. To je nešto što se namjerno stvara, jer na taj način se održava ovakvo stanje. Biračko tijelo desnice nikada ne propušta glasovati i svoj glas dati desnici. Kreiranjem atmosfere da su svi isti jednostavno se želi stvoriti slika beznađa, apatije i opće društvene propasti i naravno birače ljevice ostaviti kući. To se ne radi slučajno i tek tako. Postoje tisuće dokaza koji ukazuju na to da svi političari nisu isti. SDP je to pokazao i dokazao i naši rezultati govore o tome da nismo ni blizu isti kao ostali. Ako analizirate i pogledate objektivno, vidjet ćete da su pomaci i reforme napravljeni samo u onim resorima gdje su bili ljudi iz SDP-a, bilo koju razinu vlasti da uzmete.
Mi smo se borili i za zakone o borbi protiv kriminala i oduzimanje opljačkane imovine, a ostali su ih rušili. Danas kada ih imamo, siguran sam da samo SDP može te zakone i provesti, jer smo deset godina života uložili u to da se ti zakoni donesu. I sama činjenica da smo Bakira Hadžiomerovića kandidirali za Predsjedništvo BiH dovoljno govori o našoj odlučnosti da se borimo protiv kriminala i korupcije. Ako je netko sinonim te borbe u Bosni i Hercegovini, onda je to Bakir Hadžiomerović.
U SDP sam ušao na osamnaesti rođendan čvrsto vjerujući u ideju ljevice. Danas sam više nego ikada uvjeren da je to bio ispravan potez i da je SDP jedina organizirana skupina ljudi koja ovu zemlju može nastaviti voditi prema naprijed i koja ima snagu, infrastrukturu, ljude i ideje koji to mogu uraditi.

Ministar – volonter u snijegu

Često se prepričava kako ste bili jedini ministar koji je za vrijeme snježnog nevremena bio među volonterima koji su popravljali oboreni dalekovod kako bi se vratila struja u pola grada.    
– Da bi netko tko vodi narod mogao doći u poziciju da ga narod slijedi i da mu vjeruje, on mora vlastitim primjerom pokazati da je spreman biti s tim narodom i kada mu je teško. Da bi narodu mogli kazati “Naprijed”, onda narod mora biti siguran u to da ste spremni i kazati mu “Za mnom” kada situacija postane teška. Ne možete vi pozvati volontere na metar snijega i minus petnaest stupnjeva iz tople sobe. Morate ljudima pokazati da ste spremni uraditi to isto. Nakon toga ljudi će Vas prihvatiti kao nekog tko se ne izdiže iznad mase i kao nekog tko je dio njih i tko neće pobjeći kada je opasno ili teško. Zbog toga ja radije govorim “Za mnom”, nego “Naprijed”.