Kako bi to stari novinarski maheri stručno napisali – njega ne treba posebno predstavljati. On je Nenad Marković. Neno. Nazionale. O njemu sve znate. Ili, skoro sve. Možda ne znate da je prije nekoliko dana iz Turske stigao u Sarajevo. A korona nije prošla. Od Gaziantepa do Istanbula avionom, pa onda kolima do Beograda, a onda opet u avion, pa za Bosnu ponosnu.
Politika sigurno neće ništa učiniti po tom pitanju. A kad ste već spomenuli Gradsku upravu, prije desetak godina, kao član SDP-a, bili ste zamjenik gradonačelnika Sarajeva, Alije Behmena, Dopire li do Vas u Turskoj naša politička stvarnost?
Da, tačno je da sam jedno vrijeme bio na funkciji dogradonačelnika Sarajeva. Tada je gradonačelnik bio rahmetli Alija Behmen. Ali, odmah sam naglasio da neću baš dugo zadržati na toj funkciji, jer sam se želio baviti svojim poslom i već sam bio u pregovorima sa nekoliko klubova. Istina je da nikad nisam bio član SDP-a BiH, niti bilo koje druge političke partije. Ali, jesam simpatizer.
Ustvari, simpatizer sam građanskih, ljevičarskih, antifašističkih, demokratskih partija. To sam ponio iz svoje kuće, tako sam odgajan i ne moram biti član neke stranke kako bih propagirao nešto za šta mislim da je dobro, korektno i pametno. I dostojanstveno. Lijevo sam, dakle, orijentisan i iskreno se nadam da će u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini Naša stranka i SDP BiH, kao ujedinjena opcija, nešto promijeniti nabolje. A bosasnkohercegovačka politika dopire do svih dijelova svijeta.
Pogotovo kad su neki skandali u pitanju, a ne nešto što su naši političari kvalitetno uradili. Čitam tekstove u „New York Timesu“, u turskim i u mnogim drugim stranim medijima, pratim naše portale, tako da mogu reći da poprilično upućen u sve što se dešava u našoj državi, pa i na političkom planu.