Bogić Bogićević je među građanima BiH omiljena ličnost. Pokazalo se to i na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Tuzla, gdje je dočekan gromoglasnim aplauzom. Na toj sjednici Bogićević je proglašen za počasnog građanina Tuzle.
Bogić Bogićević je među građanima omiljena ličnost. Pokazalo se to i na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Tuzla, gdje je dočekan gromoglasnim aplauzom. Na toj sjednici Bogićević je proglašen za počasnog građanina Tuzle.
S njim smo razgovarali u Aleji mladosti na Slanoj Banji, gdje je došao odati počast ubijenoj djeci Tuzle u masakru koji je počinila Vojska RS 25. maja 1995. godine.
Pravda i istina
Šta Vam predstavlja priznanje koje ste dobili?
– Počašćen sam. Ovo priznanje Grada Tuzle dolazi u vrijeme kada imamo najmanje razloga za dodjele priznanja, ali zahvalan sam svima koji su me predložili. Tuzla je specifičan grad. Govorio sam nakon dodjele o Tuzli, koja je postojala kada u svijetu nije bilo naseljenih mjesta u vrijeme neolita, o Tuzli u vrijeme Husinske bune, o antifašističkoj Tuzli, najvećem oslobođenom gradu u porobljenoj Evropi 1943. godine, o antifašističkoj Tuzli u periodu 1991.-1995., o Tuzli koja je pružila utočište preživjelim ljudima iz Srebrenice, Vlasenice, Bratunca, Žepe… O Tuzli koja je, možda, dala i najveće književnike, slikare, sportiste, umjetnike, ljekare, inžinjere… I dobiti priznanje od te i takve Tuzle zbilja predstavlja izuzetnu čast.
Upravo razgovaramo u Aleji mladosti, najtužnijem mjestu tuzlanske historije. Kako komentirate da je država BiH dopustila bijeg pravomoćno presuđenom ratnom zločincu Novaku Đukiću, generalu Vojske RS, koji je naredio ubijanje tuzlanske mladosti.
– Nažalost, kod nas istina i pravda ne znače ništa. Manipuliše se ljudskom neslobodom. Sve ljudske vrijednosti su izgubile svaki smisao. I zato me ne iznenađuje ni ovaj sam čin bježanja od odgovornosti i od istine. Nažalost, ovdje se vlada strahom i sve se više ljudi dresiraju. A, priznat ćete, dresura nije za ljude, bar za one koji misle svojom glavom.
U Vašem rodnom Ugljeviku postavljen je spomenik Draži Mihailoviću, a u mojoj rodnoj Bijeljini postoji Trg Draže Mihailovića. Je li nam fašizam blizu?
– Fašizam nije blizu, fašizam je tu. U temelju svakog fašizma je nacionalizam, a on je krenuo osamdesetih godina prošlog vijeka. Fašizam je i izjednačavanje fašista i antifašista, fašizam je i dvije škole pod jednim krovom, fašizam je i jedan narod, jedna partija, jedan vođa… Fašizam je i diskriminacija ljudi zato što imaju drugačije ime i prezime… Mi, zapravo, živimo fašizam. Nije problem u fašistima, oni su u manjini i agresivni su, već je problem u šutljivoj većini koja ne reaguje. Jer, ranije sam rekao, ne boj se onih koji čine zlo, bojte se onih koji to zlo dopuštaju, a mi smo to zlo dopustili.
Kako komentirate Deklaraciju Stranke demokratske akcije (SDA) i nastojanje vraćanja termina Republika BiH?
– Mogu samo reći da smo mi imali republiku i nije pravo pitanje hoće li je vraćati oni koji su utjecali da je nema. Pravo pitanje je zašto je nema i ko je odobrio da je nema.
Kakva budućnost čeka nekadašnje jugoslavenske republike?
– Nezahvalno je prognozirati. Mi smo još, kako se voli reći, u tranziciji. Za sve ono što imamo na javnoj sceni, kao što su priče o otcjepljenju, vraćanje republike, ukidanje ili neukidanje, stoji podijeljena međunarodna zajednica, koja ovaj naš prostor tretira kao šumski požar koji treba pustiti da izgori do kraja. Nažalost!
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.