Delegati u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine u četvrtak su jednoglasno usvojili Prijedlog zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatnu vrijednost kojim je ukinut PDV na doniranu hranu. Jedan od predlagača, šef Kluba poslanika SDP-a u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, Saša Magazinović je u Danu uživo na N1 kazao kako su svi glasali za ovaj zakon i da bi to mogao postati model ponašanja. On je također govorio i o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe.
Ovo ‘jednoglasno’ je za mnoge iznenađenje. Kako ste uspjeli ubjediti sve delegate da dignu ruku? Da li je i za vas bilo iznenađenje?
U konačnici nije, ali kad smo krenuli u proces da mi je neko ponudio opkladu da će biti ovako – ne bih je prihvatio. Predložili smo nešto što je zdravorazumski, ali smo svjedoci da to kod nas često ne ide tako.
Znači li da je na ovaj način mogao biti umanjen i PDV na osnovne životne namirnice, što je predlagano za vrijeme korona krize, a što su mnogi odbijali govoreći kako je to nemoguće?
Za ovaj zakon koji oslobađa od PDV-a donacije u vidu hrane su glasali svi, i oni koji su u u sukobu u Federaciji i isto tako i u Republici Srpskoj, ali i oni koji ratuju u svim mogućim kombinacijama. Ovo je jedan lijep model koji ne samo da pokazuje da stvari mogu da se urade, nego i kako se to može uraditi. Jeste da iziskuje jako mnogo vremena, ali ja uživam baveći se ovakvim temama.
Mnogo je veći broj tema oko kojih se možemo okupiti i pokazati ljudsko lice politike nego onaj broj tema gdje naše razlike dolaze do izražaja. Po meni ono što je zajedničko treba gurati u prvi plan.
Vrijednost hrane koja se baci je 134 miliona maraka. To je jedan grijeh koji se čini. Mi smo ovim ne samo pomogli onima koji su u stanju potrebe nego sprečavamo jedan grijeh koji se čini, to je bacanje hrane.
Je li ovo donekle pirova pobjeda s obzirom da vlast možda i na pogrešan način rješava egzistencijalne probleme građana? Treba li građanima dati mogućnost za život dostojan čovjeka, a ne sadaku?
To ne isključuje jedno sa drugim. Ima raznih promišljanja, da ne kažem pametovanja, onih koji nisu učinili ništa. Ne možete zatvoriti oči na činjenicu da 18.000 ljudi u BiH su korisnici javnih kuhinja. Bosanskohercegovački ponos ne dozvoljava mnogim ljudima da odu tamo i stanu u red. Odabrao sam da se bavim ovakvim temama.
Na jučerašnjoj sjednici Doma naroda PSBiH usvojeni su izvještaji o izmjenama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH. Jedna izmjena se odnosi na parkiranje na mjestu za invalide, koje će se kažnjavati novčanim iznosom od 200 KM, što je također vaš prijedlog. Vjerujete li da će ova mjera disciplinovati nesavjesne vozače?
Policija kaže da hoće, udruženja kažu da je to za njih rješenje. Trenutno je ako parkirate na mjestu za osobu sa invaliditetom, i ako vas primijeti policija, kazna 40 maraka, a ako odmah platite onda je 20. Vama se više isplati zauzeti to mjesto nego platiti parking. U takvim okolnostima i policija i udruženja su apelovala da se mijenja zakon. Ovo je i pitanje slobode kretanja tih osoba.
Još u augustu 2019. ste podnijeli poslaničko pitanje Ministarstvu civilnih posla BiH da se izjasni u vezi sa legalizacijom kanabisa u medicinske svrhe. Četiri godine kasnije, dokle ste došli?
Neću se smiriti dok to u BiH ne bude legalizovano. To je moj nulti prioritet. Za mene je to možda najvažnije pitanje budući da se radi o zdravlju ljudi. Primijetit ćete da je i to tema u kojoj nema Hrvata, Srba, Bošnjaka i ostalih. Ova tema nema političkog protivnika.
Gdje je onda problem?
Problem je u administraciji i sporosti da se izmjeni ne samo jedan zakon nego i razni podzakonski akti. To je nešto što je normalno u svijetu, a na koncu je to i naša međunarodna obaveza.