Loša politika i lični interesi doveli su Unsko-sanski kanton na rub bankrota

Tokom zasjedanja Skupštine Unsko-sanskog kantona 12. juna, imali smo priliku čuti različite izgovore vezane za katastrofalnu situaciju u Budžetu Unsko-sanskog kantona za 2016. godinu, gdje se ogroman deficit pokušava predstaviti kao zadovoljavajuće stanje.

Neozbiljno je tvrditi kako je Budžet USK u suficitu, kada je zvanično iskazan gubitak od 5.757.031 KM, dok se finansijska dubioza povećava iz dana u dan, a neplaćene obaveze u prošloj godini dostigle su 64 miliona KM sa tendencijom daljeg pogoršavanja. U prvim mjesecima ove godine suma neplaćenih obaveza povećana je za još 9 miliona KM.
Zakonom o fiskalnom poslovanju koji se primjenjuje od početka ove godine, članom 4. propisana je obaveza i preduzimanje mjera za osiguranje likvidnosti. Članom 17. opisano je kada nastupa nelikvidnost, a između ostalih, u jednoj od odredbi naznačeno je da nelikvidnost nastupa ako se kasni više od 30 dana sa isplatom plaće u visini ugovorene plaće, te plaćanjem pripadajućih poreza i doprinosa koje se moraju obračunati i uplatiti zajedno sa plaćom.

Budžetskim korisnicima plate kasne po dva mjeseca kao i topli obroci, a nije isplaćen ni davno obećani regres za 2016. godinu, kao ni dobar dio drugih obaveza predviđenih Budžetom USK, a koje na današnji dan dostižu 73 miliona KM. Prema svim ovim parametrima Budžet USK je izgubio likvidnost.

Vlada USK ne izvršava obaveze prema dobavljačima, ne plaća troškove zakupa poslovnih prostorija, ne plaća komunalne naknade općinama i gradovima, ne refundiraju se naknade za izgradnju skloništa, ne plaćaju se troškovi grijanja, ne plaćaju se naknade trudnicama, ne isplaćuju se grantovi centrima za socijalni rad, komunalne naknade, troškovi odvoza smeća, stotine su hiljada KM duga za utrošenu vodu, plus drugi troškovi, a po raznim osnovama, npr. samo gradu Bihaću Vlada USK duguje blizu 6 miliona KM.
Ovakvim neodgovornim odnosom oštećeni su budžeti gradova i općina, a dovodi se u pitanje i poslovanje preduzeća i ustanova kojima Vlada USK duguje milione KM.
Članom 18. Zakona propisano je postupanje u uvjetima nelikvidnosti, koja je u smislu ovog zakona već nastupila i koji nalaže da se ne smiju obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje.

To podrazumijeva bilo kakve druge plasmane, poput planiranih projekata za koje očito nema novca u Budžetu USK-a i čija realizacija u ovom momentu ugrožava likvidnost, naročito, kada smo svjesni činjenice da je priliv po osnovu povrata PDV-a USK manji za oko milion KM na mjesečnom nivou, na što smo upozoravali još prilikom donošenja Budžeta.

Vlada USK umjesto da traži rješenje izlaska iz finansijske dubioze, ne vidi svoju odgovornost već traži različite izgovore za nastupajući finansijski krah, ali u isto vrijeme ne odustaje od ispunjavanja želja pojedincima iz vladajuće većine, bave se imenovanjima i trgovinom pozicijama, dovode novi savjetnici, pokušava udomiti rodbina, pokreću se projekti za koje nema novca, novi dugovi gomilaju, a stari se ne plaćaju.
Ovakva praksa se mora zaustaviti, jer ako se nastavi ovim tempom bankrot je sasvim izvjestan, isto kao što je svakome dobronamjernom jasno da će stići račun za vođenje neodgovorne politike na čijem prvom mjestu je ostvarivanje ličnih interesa, dok im građani nisu ni u primisli.

Mi u SDP-u smatramo da je situacija na Kantonu suviše teška da bi stranačka borba i lični interesi bili jedino važni, a Vladu na čelu sa premijerom Rošićem pozivamo da izvadi glavu iz pijeska i otvori oči, počne se pridržavati Zakona o fiskalnom poslovanju, prekine stvaranje novih obaveza i zaustavi sve projekte koji u ovom momentu nisu neophodni, kako bi Kanton izbjegao ono što se sada čini kao neizbježno – a to je siguran bankrot.