Ljevica ima ogroman potencijal koji je nužno osloboditi od personalnih razmirica i nadmetanja

Novoizabrani predsjednik Kadrovske komisije SDP-a i državni poslanik govori o izazovima s kojima se suočava ova stranka, ljevici i formiranju vlasti

Koji su najveći izazovi i šta su prvi koraci koje ćete poduzeti nakon što ste izabrani za predsjednika Kadrovske komisije SDP-a BiH?

– Drugo ime kadroviranja je zamjeranje i ne kaže se džaba da je kadrovska politika majka svih politika. Uvijek će biti onih kojima ćete biti krivac za nešto. Međutim, moji kriteriji su jasni: stručna sprema i životopis, moralna načela, lojalnost, rad i privrženost općem dobru. Nije nepoznanica da je politika nerealno dobro plaćen posao za bh. standarde i najmanje što se može učiniti jeste da na odgovorne i dobro plaćene funkcije postavljate ljude kojih se sutra nećete postidjeti, koji će opravdati ukazano povjerenje i ostaviti vidljiv trag od kojeg će društvo u cijelosti imati korist.

Prvi koraci

Ne odlučujem isključivo ja niti planiram, takoreći, raditi obračune, ali je nužno kod nekih ljudi probuditi svijest o tome da jednostavno nekim funkcijama nisu dorasli, kao što je jako bitno motivisati i ohrabriti druge da se okušaju na pozicijama s kojih s lakoćom mogu postići sjajne rezultate. Ponavljam, važnu ulogu u budućem kadroviranju imaće članstvo, stalna veza i konsultacije s terenom. Prvi koraci će, svakako, biti selekcija mlađeg kadra, podmlađivanje, nova energija i osnaživanje partije.

SDP je u posljednje vrijeme ostao bez više istaknutih kadrova, neki su isključeni iz stranke, a neki su otišli sami. Kako se može stabilizirati situacija u stranci?

– Lažno bi bilo zanijekati da sve to nije izazvalo određene unutarnje potrese i da nije nanijelo štetu partiji, ali šta je – tu je. Za sve je uvijek potrebno dvoje i krivica nikako ne može biti jednostrana. Važno je izvući pouke i za početak taksativno posložiti šta se sve u budućem periodu ne smije dopustiti.

Zastupam stav da razilaženja nisu ideološke prirode, već isključivo bazirana na narušenim personalnim odnosima i određenim interesima “kratkog daha”. Mnogo godina sam proveo radeći s tim ljudima i ako više nismo zvanično partijski drugovi, onda je minimum civiliziranog ponašanja ne biti nužno neprijatelji u svakom smislu te riječi.

Koliko je kantonalnih organizacija SDP-a raspušteno i istovremeno uvedeno povjereništvo? Kada se mogu očekivati izbori u tim organizacijama?

– Manje-više to je javnosti poznato. Riječ je o dvije kantonalne organizacije i to u Tuzlanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Procedura unutar SDP-a je jasna, nakon izbora za predsjednika partije uslijedio je Kongres na kojem je izabran drugi najvažniji organ poslije Kongresa, odnosno Glavni odbor, a proces završavamo izborima na nižim nivoima.

Očekivanja su da ćemo do prve polovine oktobra imati izabrane kantonalne i općinske predsjednike i kompletirana rukovodstva SDP-a BiH na svim razinama.

Stavovi Naše stranke i SDP-a različiti su po pitanju saradnje s ostalim strankama, prvenstveno onima koje su nastale iz SDP-a. Postoji li mogućnost ponovnog okupljanja i saradnje u okviru nekog političkog projekta?

– Naša stranka je korektan i konkretan saradnik. Naravno, postoje teme koje iziskuju više razgovora, ali ni sa jedne ni sa druge strane do sada nije bilo isključivosti. Hiperprodukcija stranaka na ljevici i njeno rasparčavanje umanjuju šanse da na izbornom megdanu budemo ravnopravan protivnik nacionalistima i za takav zaključak ne treba mnogo pameti, ali poučeni dosadašnjim iskustvima moramo postaviti jasne principe i kriterije ispod kojih se ne ide.

Osnovna komparativna prednost nacionalista se ogleda u tzv. budžetskoj armiji, odnosno glasačko-brojačkoj mašineriji, dok je filozofija ljevice temeljena na svijesti pojedinca te konzumiranju slobode i mogućnosti izbora. Ovdje je važno navesti i jednu ozbiljnu bolest ljevice, a to su konstantna nametanja pojedinaca koji je žele učiniti ovisnom o sebi personalno i takav pristup smatram nedobronamjernim i pogubnim. Ne postoji čovjek koji je pobijedio biološki proces i takvi bar toga trebaju biti svjesni.

Talačka kriza

Dakle, ukoliko istinski želimo dobro ovoj zemlji, ukoliko želimo zadržati ljude i graditi pravedniji sistem, moramo se udruživati, svaki drugi scenarij znači ili dugoročnu opoziciju ili poziciju privjeska neke od nacionalnih stranaka. Vjerujem da ima dovoljno pameti i prostora za dogovore.

Sujeta, osvetnički naboj i inat su dječije bolesti, a sudionici ovih procesa su odavno prestali biti djeca. Stvari treba pojednostavniti, oni ljudi koji nisu u stanju biti dio rješenja, trebaju učiniti ustupak i prestati biti dijelom problema! Vjerujte, time bi pola posla bilo završeno. Znate kako kažu, da biste mijenjali stanje, prvo morate promijeniti sebe i na svom primjeru pokazati tu željenu promjenu. Ljevica ima ogroman potencijal koji je nužno osloboditi od personalnih razmirica i nadmetanja. Mjesta ima dovoljno, posla i previše, pričalica možda i najviše, ali ukoliko više budemo radili, sužavat ćemo prostor za priču i potencijalne sukobe.

Istekao je rok za formiranje vlasti u BiH koji su lideri tri stranke sami sebi postavili. Čini se, generalno, da su kritike opozicije izostale ili su prilično blage. Je li razlog okupacija vlastitim problemima?

– Ne bih se složio. Itekako smo i upozoravali i kritikovali. Vrlo precizno ukazivali na scenarije koji su, osvjedočili smo se, i uslijedili. Međutim, filozofija ljudi koji prave i održavaju talačku krizu nad državom je proizvodnja dnevnopolitičkih tema koje doslovno gutaju jedna drugu. Upravo ta medijska predstava potpomognuta njihovim stranačkim megafonima sužava javni domet svakom suprotstavljenom stavu koji ne spada u ono što sami izrežiraju.

U potpuno drugi plan je stavljen zastoj na federalnom nivou, za koji ne postoji apsolutno niti jedan razlog – da se ne formiraju rukovodstvo Federacije i izvršna vlast. Također, imamo i kantone u kojim vlade nisu formirane. Bakir Izetbegović i Dragan Čović, odnosno SDA i HDZBiH, u tom su dijelu isključive adrese i krivci.

Oslobođenje