Više od godinu dana BiH vlasti ubjeđivale su javnost, građane i medije kako je uslov za dobivanje MMF kredita uvođenje akciza na naftne derivate. Ispunjavanjem ovih uslova, isticali su vladajući, stekli bi se uslovi da BiH dosanja – nedosanjani san. Niti jednom riječju nisu naznačene posljedice koje bi takav kreditni aranžman imao po državu i njene građane, posebno. Nova milijarda bi se tako našla u kasama budžetkratije koja bi, gotovo sigurno, bila potrošena kao i svi ostali dosadašnji krediti. Pri tom, vlast nije odgovorila ni na jedno osnovno pitanje:
– Gdje su do sada silni novci izdvojeni za izgradnju puteva
– O kojim i kolikim sredstvima je riječ
– Nisu napravljene analize niti opravdanost utroška tih sredstava
– Nema nikakvog valjanog dokumenta, i sve da bi se ta sredstva utrošila za izgradnju puteva, gdje bi i koje dionice puteva bile napravljene
– Kada bi tako finansirani putevi bili završeni
– Da li bi to radile naše ili strane firme
– Koliko bi na taj način bilo uposleno radnika i šta bi to značilo za državu po svim parametrima
– Desetine drugih neodgovorenih pitanja i dilema
Samo neodgovorna, licemjerna i „neznana“ vlast kakvu mi imamo, bez imalo stida ubjeđivala je svekoliku laičku, stručnu i svaku drugu populaciju kako je to nužno i neophodno a da, pri tom, nije ponudila niti jedan odgovor, nego bahatim nastupanjem, osuđivala je sve one koji su se usudili promišljati i postaviti bilo kakvo pitanje koje se tiče zaduženja, ne nas nego naših unuka. U tom istom kolu „prodavača magle“ našli su se svi oni koji čine vlast ne samo na nivou države, nego su tu i obje entitetske vlade i njihovi premijeri. Kad nestane para u budžetima onda se brzo zaborave entitetske razlike, vitalni nacionalni interesi i sve druge političke zavrzlame kojima nas dnevno obasipaju, pa uz obostrane zagrljaje brzo dogovore nova zaduženja i način kako će još jedanput izigrati narod u čije ime i za čiji račun te Bh „patriote“ sve to rade. U međuvremenu kad su popucali svi konci vladajućih koalicija koje se ni o čemu ne mogu dogovoriti, pa ni o tom kako će oporezovati kladionice, jedinstveni su jedino u stavu da i takvi kakvi jesu –NIKAKVI- ostaju na vlasti i na pamet im ne pada da odstupe. Ne pada im na pamet da realizuju bilo koju od stotinjak odluka Ustavnog suda, da povećaju penzije, da smanje administraciju, da …, ali su u zajedništvu da zaduže narod i sirotinju i, neupitno, sačuvaju vlast. Dok se međusobno svi tvrde, zajedno sa njima u vlasti na nivou države, kreditu se ne protivi ni SBB, ni njihovi ministri u vladi, ni njihovi direktori u putevima. Zna se zašto!
I poslije svega što su pokušali i rade za novi kreditni sunovrat, javlja se na parlamentu predsjedavajući Vijeća ministara i poslije godinu i kusur ističe kako povećanje trošarina na naftu i naftne derivate nije jedini uslov za drugu tranšu sredstava iz kredita MMF-a. Kako je naglasio, u Vašingtonu je jasno poručeno da postoje i stvari važnije od trošarine, pozivajući, a sad pažljivo pročitajte: da mediji istraže o kojim mjerama se radi. Kakvo i koje licemjerestvo – da mediji i građani istražuju koje su to i kakve sve još uslove postavili međunarodni o kojima nije ni riječi progovorio godinu i po. O tome koliko su on i njegovi ministri plaćeni ne treba ni govoriti. Ali, neka mediji i oni koje će oni zadužiti istražuju šta su i koje sve obaveze za davanje i vraćanje kredita. Licemjerstvo – bez mjere i granica! Kad je i od vladajućih, ovog puta stvarno je previše?