Kome više da se prilagođavamo

Već godinama i godinama traje proces samoanalize i samokritike na lijevom političkom obzorju, koji se bavi i teorijskim i praktičkim i kadrovskim stanjem. Zahvaljujući tome procesu, u čemu sam i osobno aktivno učestovao, napisano je toliko toga da se u slučaju da se to sve skupi (i tekstovi, i TV emisije, i forumi, i diskusije i rasprave, grupe i statusi na društvenim mrežama, referati i zaključci raznoraznih skupova …itd…) i kodificira mogu izdati čitavi tomovi i edicije. To je bilo vrijedno i potrebno, ali ne može se samo baviti time…Potrebno je nekada energiju preusmjeriti na konkretne poteze kako bi se iz te mase izrečenog nešto pokušalo i ostvariti. Možda je potrebno sada malo smanjiti taj samoanalitički i samokritički žar i krenuti naprijed u funkcionalnu akciju.

Jedan od naših glavnih problema (i to ne samo SDP-a, nego i drugih stranaka i političkih pokreta koji se smatraju ljevičarskim) u odnosu ne samo prema konkurentima, nego i prema neprijateljima jeste to što se već pune tri decenije nalazimo u defanzivi. Nekakva javnost, naši konkurenti, nekakva medijska ideološka produkacija, naši neprijatelji su nam nametnuli neki kolektivni kompleks „ranijeg režima“, i tako nas drže pod psihološkom kontrolom i hipnozom nečinjenja. Kao da je „raniji režim“ bio neki iskonski grijeh koji su počinili komunisti pa mi to moramo ispaštati. Prvo, komunistički grijeh ne postoji, jer je historiografski dokazano titoističko socijalističko samoupravljanje mnogo više dobroga donijela nego lošega. Zato se ne treba stiditi, nego kada neko kaže „vi komunisti“ , mi odgovorimo sa „Energoinvest, Šipad, hidroelektrane i termoelektrane, Unis, Unioninvest, Hidrogradnja, univerziteti, Krivaja, Aida, Konjuh, Rudi Čajavec, namjenska industrija, nagla i ubrzana urbanizacija, red i mir na ulicama, BiH u suficitu, znanstveni rad, banke u našem vlasništvu, domaća proizvodnja i posebno dupliranje demografskog skoka…itd….itd…“ Uostalom, prošlost je zauvijek prošla i nikada se više neće ni vratiti nijedan prošli dan niti ćemo živjeti ikada neki prošli datum. Zato se usredsredimo na budučnost i naše ciljeve.

Prva stvar koja nam mora biti jasna, jeste da ne želimo da budemo vječita opozicija nego nam je cilj doći na vlast i provesti naše ideje, projekte i zakone kako bismo stvorili progresivnu, socijalističku i demokratsku Bosnu i Hercegovinu. Zato je neophodno povratiti samopouzdanje, potpuno odbaciti taj nametnuti kompleks „niže vrijednosti“, šutnje, ne pokazivanja inicijative, igranja na „tuđem, protivničkom terenu“ i uglavnom reagiranja na situacije koje neko drugi stvara, a ne mi, stalno se plašimo da se nekome ne zamjerimo i u rječniku i u odnosima. I stalno se nešto moramo pravdati. Ma kome se to mi moramo pravdati : korupcionašima, banditima neviđenih razmjera, političko – stranačko – minderskoj mafiji, šovinistima, onima koji slave ravnogorske derneke, koji „svršavaju“ nad uništenjem kulturno – historijske baštine u ime „religije“, koji hoće neku crnu vojsku da postrojavaju, izdajnicima domovine koji se prodaju stranim agenturama, organizacijama i interesima, stranačko – jaransko – familijarnim uhljebima i djabahljebarošima. Oni nama ima da odgovaraju i basta.

Zato je neophodna potpuna koordinacija i idejnog i akcionog/praktičnog djelovanja svih institucija SDP BiH : organa (predsjednik, sekretarijat, predsjedništvo, Glavni odbor), savjeta, foruma i aktivista na terenu. Samo tako usklađeni se možemo pretvoriti u željeznu pesnicu ljevice. Ako ko udari na nas (čak i na običnog, najpasivnijeg člana), treba znati da će mu biti uzvraćeno i to još žešće.  Ko traži belaja i dobiti će belaj. Neka se sada neki drugi plaše i strijepe od naših političkih poteza i strateških i taktičkih promišljanja i djelovanja. Naravno, treba znati uzvratiti, pametno, kirurški precizno, brzo i efikasno. Zaboravimo političku korektnost i neke integracijske fantazije (zbog kojih gubimo sve), okrenimo se sopstvenim bosanskohercegovačkim interesima, njihovoj zaštiti i izgradnji. Zato je neophodno preuzeti inicijativu i novim idejama, zakonskim rješenjima i aktivnostima na terenu u potpunosti stvoriti široku mrežu koja se može aktivirati u vrlo kratkom roku. Temeljni cilj je rušenje sadašnjeg nedemokratskog i nepravednog sustava koji omogućava dominaciju političkih subjekata koji se baziraju na „nacionalno“ – religijskih obrascima i vladavini kakistokracije („vladavina najgorih“). To je jedna titanska borba radi odbrane civilizacijskih vrijednosti pred najezdom sila zla, neprosvjećenosti i najgoreg mentaliteta.

I titanske, sudbonosne borbe započinju sa malim koracima. Hajde za početak da idemo na promjenu izbornog zakona, koji bi na takav način nadogradili kako bi mogli početi efikasno lomiti kičmu sadašnjeg poretka. Odmah, bez odlaganja uputimo u zakonsku proceduru te izmjene. I još nešto, nemojmo odmah reći „to neće proći“, „jači su“, „imaju većinu“. Zaboravimo na te tigrove od papira čija moć izvire jedino iz izvora njihove korupcije. Naše je da počnemo i da se borimo za ideje.

Veliki Berthold Breht je rekao: „Ko se bori, može izgubiti, ko se ne bori već je izgubio“.

Ja bih nove skupštinske sazive bukvalno zatrpavao stalno i stalno našim nacrtima i prijedlozima zakona, vodio intenzivnu medijsku kampanju (na nivou sveprisutne halabuke) i propagandnu aktivnost vezanu za njih i ne bih se upuštao u truhle kompromise. Naravno, za to treba kod naših ljudi izgraditi karakter izdržljivosti, mudrosti, strpljenja i neku dozu komesarske odanosti i spremnosti. I zato kome mi ba više da se prilagođavamo, neka se sada malo drugi prilagodjavaju nama, našim idejama, našoj inicijativi.