Na jedan od najupečatljivijih opisa uzroka naše katastrofe naišao sam ovih dana u romanu “Lisica” Dubravke Ugrešić (Bybook, Sarajevo2018), koja kaže: “Sve nas nisu pobili ni Srbi ni Hrvati, nego naprosto ljudski ološ, krimosi, ubojice, džeparoši, ulični šibicari, psihopati, sitni lukavci, kukavice, nasilnici, lopine, pljačkaši, nitkovi – pritom na svim stranama. Pobijedilo nas je odsustvo volje da im se suprotstavimo.” (str 149.)
Ovoj karakterizaciji ugledne književnice malo se ima što dodati, osim detalja da su sva ta nepočinstva rađena pod svetim barjacima nacije, vjere i nekakvih sakralnih pojmova koje su oni obesmislili do entropije. Slijede stanja poslijeratnog kaosa, kad su ratni lordovi manje više strpani u Scheweningen i osuđeni, ali su njihovi nasljednici nastavili u ratu započetu i do kraja nerealiziranu politiku. Balkanski fluid se komeša, sve se mijenja, da bi sve ostalo isto.
Dok su opljačkani i poniženi ljudi bježali glavom bez obzira, dok su ucviljene majke tragale za kostima svojih mrtvih, ti su nasljednici ratnih gospodara temeljito pelješili zemlju, kunući se u kršćanstvo i islam, srpstvo, hrvatstvo i bošnjaštvo. Uporedite samo imovinske kartice lidera bosanskohercegovačkih nacionalnih partija – početkom devedesetih većina njih nije imala ni za kavu, a danas su to vlasnici milijunskih nekretnina, nebodera, vila i hacijendi na kojima bi im pozavidio i sam Rockefeller, da je kojim slučajem živ.
Ti zatočenici bezočne pljačke i otimačine, te lopine i nitkovi postali su gavani, sve više uvodeći zemlju u feudalni sustav, a sve se kunući u stradanje i ugroženost nacija. A oni tvrde da je sreća njihove nacije uvjetovana nesrećom susjeda, nevoljom najbližih s kojima se stoljećima odvijao mučan, ali i lijep i častan život. Jedan optira za Rusiju a nacija mu u kolonama čeka pred njemačkim ambasadama, drugi priča o tisućugodišnjoj ukorijenjenosti svog naroda u bosansko tlo, a narod pobježe u Hrvatsku i dalje, dok treći mantra o cjelovitoj BiH, a nikad nije otišao dalje od Visokog, da ne spominjemo Banju Luku ili Trebinje, gdje također živi njegov mili narod.
Oslušnite, kako govore. U gradu gdje je prije rata živjela trećina građana islamske vjere i nakon jezivog etničkog čišćenja ostalo ih je svega pet posto, tom nesretnom voždu smeta islamski poziv na molitvu, jer je to za njega “arlaukanje sa džamije”, koje remeti spokojni san poštenih pravoslavaca. Drugi vrhovnik smatra da svi mi koji želimo građansku državu, taj evropski kulturni model u koji se stalno kune, zapravo hoćemo islamsku državu, valjda ISIL! Treći poglavica naziva predsjednika jedne strane zemlje, uz to i beskrupuloznog diktatora – čovjekom kojeg je Bog poslao da spasi zabludjeli narod. Ne podsjeća li nas takvo Predsjedništvo države na Bermudski trokut, gdje svaka progresivna ideja bude potopljena, po principu – ako nije po mome, onda neće proći nikako?
Pobijedilo nas je odsustvo volje da im se suprotstavimo, kaže slavna književnica. U atmosferi opće društvene depresije i erozije svih moralnih zakona, u društvu gdje su vlasnici utjecajnih medija partijski lideri i ratni profiteri, malo je onih koji se suprotstavljaju, ili im se ne čuje glas od buke i galame pumpadžija nacionalističke magle. U političkoj areni pojavljuju se nova stara lica s istim lažljivim pričama, prosperitet obećavaju ljudi koji već dva desetljeća nolens-volens kreiraju politiku raspada i dekadencije, a jezik mržnje cvate u njihovim ustima poput korova. Oni šire atmosferu nepovjerenja, mržnje i straha. Pa ipak, još ima glasova nade, glasova koji kažu da ništa nećemo postići slinavim samosažaljenjem, i da je naš spas u djelanju i akciji.
Jedan od tih najsnažnijih glasova je i glas Denisa Bećirovića. Nije ni malo slučajno da ovaj čovjek dolazi iz Tuzle, grada koji je i u ratu i u miru uspio sačuvati svoju multinacionalnu strukturu, obraniti svoje građane pred metlom etničkog čišćenja. Bećirović je kao političar nepokolebljiv u svojim idejama nacionalne ravnopravnosti i socijalne pravde, ali uvijek sklon dogovoru i kompromisu, kompromisu, koji je majka svake uspješne politike. U svom političkom djelovanju on se pokazao kao neustrašivi borac za elementarne ljudske postulate, borac protiv mržnje i straha, rečeno jednom andrićevskom sintagmom. U tim stvarima nema kompromisa, poručuje on kroz medije i s političke govornice.
Vele da je socijalizam propao, između ostalog, što je narodu bilo dosadilo godinama gledati ista lica na političkoj sceni. U period tranzicije ta se praksa nastavila, samo s promijenjenim ideološkim predznakom. Ista lica vode ovu neuspješnu državu već godinama, prosipajući populusu laži o ugroženosti svoje nacije, tako da je slušati njihove tirade postalo degutantno do povraćanja. Denis Bećirević je novo lice, ali istodobno političar koji za sobom ima godine političkog iskustva i samoprijegornog društvenog rada. Istini za volju ni najstarija bosanskohercegovačka stranka SDP ni njeno vodstvo u novijoj prošlosti ni sami nisu bili imuni na klijentelizam i neprincipijelne politike, što su skupo platili debaklom na prošlim izborima. Bećirović je ostao izvan tih tokova, ponekad i usamljen, ali do kraja dosljedan u odbrani programskih načela demokracije.
U jednoj antologijskoj pjesmi Kranjčević govori da naša smrt počinje onog časa kada počnemo sumnjati u vlastite ideale. Desetine tisuća dobrih ljudi posumnjali su u budućnost Bosne i Hercegovine i svaki dan iseljavaju, odlaze u strane zemlje “gdje svoga nema i gdje brata nije”, kako bi to rekao stari pjesnik. Denis Bećirović je čovjek koji ne sumnja u svoje ideale, čovjek koji preuzima odgovornost za jednu novu političku paradigmu, koja je na pomolu. “Pobiše se oko mjeseca u vodi, misle sir je”, kaže Skender Kulenović u jednoj drami i poručuje: “Bože, ako nas drugi put budeš stvarao, stvori nas kao dobre baštovane, ili nam posij trave do pojasa, pa da ričemo i blejimo dovijeka.”
Tamo gdje je kriza velika, velika je i nada. Svi nacionalni lideri obećavaju nam “bolju budućnost”, koja nikako da dođe. Denis Bećirović je borac za bolju budućnost i za našu bolju sadašnjost. I zbog toga mu treba dati svoj glas.
Piše: Mile Stojić
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.