Ključni zadatak, namjera i želja Vlade Federacije BiH je da popravimo standard radnika

Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH, u podcastu Oslobođenja “Direktno sa Vildanom Selimbegović” govori o minimalcu od hiljadu maraka, fiskalnim zakonima, smanjenu doprinosa, Dodikovom minimalcu od 1.500 KM, OHR-u…

Čemu se penzioneri mogu nadati od Vlade FBiH?

– Na početku mandata donijeli smo odluku o usklađivanju penzija za ona prva dva mjeseca, što smo osigurali kroz rebalans budžeta – dodatnih 67 miliona KM. Svakako ćemo pratiti i usklađivati penzije sa rastom troškova života. Vidjećemo hoće li biti prilike za neka vanredna povećanja, ali mogu garantovati da će resorno ministarstvo i cijela Vlada pažljivo to pratiti, jer je u pitanju kategorija stanovništva prema kojoj svi moramo imati poseban odnos i sentiment.

Najavili ste čitav set fiskalnih zakona do kraja godine, odnosno da 1. januara 2024. stupe na snagu. O čemu je riječ?

– Mijenjamo Zakon o doprinosima, Zakon o dohotku, donosimo Zakon o minimalnoj plati i to na kraju uvezujemo sa još dva zakona – o posredovanju u zapošljavanju i naročito važnom online fiskalizaciji. Ovaj prvi set zakona je praktično okončan, u Ministarstvu trenutno rade tehnička rješenja.

Samoodricanje, trud, kontrole…

Radna grupa koju sam formirao završila je posao, imamo viziju, a priča unutar Ministarstva podrazumijeva one standardne strahove: kako ćemo to finansirati, možemo li ostati bez novca. Činjenica je da će rasterećenje privrede i smanjenje doprinosa sigurno napraviti određene rupe u federalnom budžetu. Kako ćemo pokriti te rupe, drugo je pitanje, ali mi dva-tri mjeseca možemo to podnijeti, duže ne. Zato nam treba da to pratimo sa online fiskalizacijom. Cijenimo kako će online fiskalizacija uvesti red, da kada dobijete račun za pruženu uslugu, naplaćeni novac bude registrovan u Poreznoj upravi, kako bi kroz budžet taj novac bio proslijeđen dalje penzionerima, invalidima i drugim kategorijama. To moramo iznijeti da bismo osigurali da priča o rasterećenju privrede ne dovede do budžetskog kolapsa i ugrožavanja ovih najbitnijih kategorija društva, koje se objektivno ne mogu same pobrinuti o sebi.

Nije uredu dva puta plaćati zdravstvenu uslugu. Nije sad rješenje ni reći: ko nije platio, nije, jer onda ga niko neće plaćati

To će podrazumijevati i samoodricanje, veliki trud, pojačane inspekcijske kontrole, ali i naše disciplinovanje, moje, vaše, svih građana FBiH, koji će sutra, i kad budu kod svog prijatelja negdje u restoranu, kafiću, insistirati na tome da dobiju račun. Zašto kažem da nam je bila želja da to sve zajedno napravimo? Imali smo razgovore s predstavnicima Svjetske banke, oni su sve to finansirali u susjednim državama, pravili određene iskorake, ali, nažalost, na zadnjem sastanku sam čuo od njih da te procedure ne mogu biti završene kako smo očekivali. Ali, mi smo tražili i našli alternativno rješenje.

Znači, nećete nas iznevjeriti?

– Ne, pitanje rasterećenja privrede se mora riješiti. To nije stvar obećanja, mi moramo stvoriti pretpostavke i za poslodavce i za naše radnike i naročito minimalnu platu, a fiskalizacija nam treba za rješenja. Jedno drugo podrazumijeva, pa ako ne možemo to riješiti sa Svjetskom bankom, imamo mogućnost da to uradimo zajedno sa BH Telecomom, da napravimo priču online fiskalizacije i da iskoristimo servise koje nam Telecom može ponuditi. Potpisivanjem ugovora sa poslodavcima i Telecom će imati neku korist, ali po cijenu da se Vlada FBiH odrekne nekog svog dijela dobiti iz Telecoma. No, taj dio moramo napraviti.

Možemo li govoriti o suštini fiskalnih zakona: šta oni znače radnicima, šta poslodavcima, a šta privredi u cjelini?

– Želimo biti potpuno jasni i reći da se priča o fiskalnim zakonima odnosi podjednako na rasterećenje privrede i na stvaranje boljeg ambijenta za poslodavce, ali ključni zadatak, namjera i želja Vlade Federacije BiH je da popravimo standard radnika.

I da se na taj način zaustavi odlazak u inostranstvo?

– To bi bilo sjajno, pogotovo ako ćemo takvim odnosom doprinijeti i da se neko vrati u Bosnu i Hercegovinu. Da budemo potpuno objektivni, to je proces koji moramo napraviti svi zajedno: Vlada FBiH, zastupnici, ali bogami i poslodavci. Bez obzira na to što ja razumijem kako je opterećenje poslodavaca veliko, i u ovakvim odnosima oni ostvaruju značajnu dobit, najprije na osnovu činjenice da imamo više nego normalnu cijenu električne energije, prilično potcijenjene radnike i na kraju da imamo relativno nisku poresku stopu na dobit.

Bruxelles je svjestan ko koči

Zbog toga ulazimo u priču smanjivanja doprinosa, a prije toga želimo da uvedemo obrazac bruto dva za obračun plata, kako ne bismo došli u situaciju da smanjivanjem doprinosa poslodavci odlučuju koliko će i hoće li preusmjeriti prema radnicima ili će to podijeliti između sebe i radnika. I želimo donijeti zakon o minimalnoj plati koji će garantovati radnicima 1.000 KM, nije to nešto, ako govorimo o uključivanju i toplog obroka i regresa, bez prevoza. Pravili smo kalkulacije i na 1.100 KM, ali kad mi rasteretimo privredu, smanjimo doprinose, niko poslodavcima ne brani da povećaju plate. U konačnici, mislim da će doći vrijeme u kojem će i tržište rada definisati uslove po kojima će i radnik moći reći da ne želi da radi za nisku platu. Otvaramo prostor poslodavcima, a oni su i dosad pokazali da su sposobni naći tržište i nadam se da će postati još konkurentniji. Imamo problem što je naša privreda jako vezana za tržište Njemačke. Želim da se njihova privreda što prije izvuče iz krize, jer se to neminovno reflektuje i na privredu FBiH.

Znamo li već koji je to iznos smanjenja?

– Već smo podatke saopštili i poslodavcima i mogu reći da je to značajno rasterećenje koje se svodi na 28,5 sa 41,5 posto, raspoređeno na doprinose za penzijsko-invalidsko, zdravstveno i osiguranje od nezaposlenosti. Neke odluke moraju biti teške, ali ovo i nije takmičenje za mistera popularnosti, već preuzimanje rizika za određene odluke.

– Nadam se da će zakoni proći kroz Parlament do kraja godine. Rekao sam da prvih mjeseci možemo podnijeti samo primjenu zakona bez online fiskalizacije.

Jeste li u zakon ugradili rješenje za zdravstveno osiguranje koje su poslodavci obavezni da plate i sa zakašnjenjem, ali Zavod nije obavezan da pruža usluge radnicima?

– To je oblast koju moramo dobro pretresti i pregledati i rekao bih da smo duboko ušli. Dvije milijarde i 200 miliona su sredstva koja se tiču zdravstvenog osiguranja, a od toga je obavezno osiguranje milijardu i 700 miliona. Od 700 miliona, oko 500 se realizuje u privatnim klinikama. Imamo tihu privatizaciju zdravstva. Nije uredu dva puta plaćati zdravstvenu uslugu. Nije sad rješenje ni reći: ko nije platio, nije, jer onda ga niko neće plaćati. Postoje modeli, poput nekih iz regije, da i zdravstveno osiguranje ide na budžet, što bi značilo da svi građani imaju osnovni paket zdravstvenih usluga.

Kada se prvi put pojavila informacija o minimalnoj plaći u Federaciji od 1.000 KM i smanjenju stope doprinosa, Milorad Dodik je u Republici Srpskoj obećao minimalac od 1.050 KM da bi se ispostavilo – izračunale su naše banjalučke kolege – da bi to u rekordnom roku ugasilo 7.000 radnih mjesta u RS-u. Je li to neko takmičenje ili naprosto Dodikova sklonost da svoje birače bombardira neutemeljenim i nedovoljno pripremljenim zakonima?

– Pročitao sam tu izjavu da će on insistirati da minimalna plata u RS-u bude 1.050 KM i meni je to dobro. Spadam u ljude koji smatraju da je RS dio BiH i što bude bolje u RS-u, to će se prenijeti i u Federaciju. Ako je i to neka utakmica, pošto smo mi razmišljali da idemo na 1.100 KM, možda bi u RS-u bilo 1.150, pa bi ljudi tamo rekli svaka vam čast. Ne znam šta dogovaraju na nivou RS-a, znam iz komunikacije s premijerom RS-a da također razmišljaju o online fiskalizaciji i nekim fiskalnim reformama. Ja ne smatram da je ovo bilo kakva utakmica, niti da mi treba da priželjkujemo nešto loše u RS-u, a ni oni ne treba da priželjkuju nešto loše u FBiH. Mislim da su puno veće tenzije na nivou političara, nego normalnih građana.

Da li je zvanični Bruxelles spreman da prizna ko koči put BiH ka EU?

– Mislim da su oni svjesni ko koči, ne vidim razlog zašto ne kažu naglas. Čak i ove sankcije koje uvode pokazuju koga su obilježili, ali ja mislim da neke uslove koje nam postavljaju, ustvari, postavljaju kao da nisu svjesni šta se ovdje dešava. Vi kad kažete: “Napravite kompromis i dogovorite se”, onda stavljate identičan teret svima na leđa. Mi pravimo kompromis, ali nismo baš spremni napraviti kompromis na račun države, a onda smo u situaciji da trebamo tražiti kompromis s nekim koga boli briga i ko javno govori da smatra da ta država ne može opstati. Zato mislim da takav uslov nije fer, jer morate znati s kim razgovarate, ko treba da napravi kompromise. Šta je alternativa? Iako je tako, mi opet preuzimamo teret, pa razgovaramo, tražimo način kako da dođemo do rješenja. Zato kažem, ne bih volio da je to igra živaca.

A je li to ruska igra živaca?

– Sigurno je da u ovome svoje prste ima Rusija. Uostalom, izjave, napadi, optužbe od ruskog ambasadora ovdje, daju sasvim dovoljno argumenata svima da kažemo da ovo što se dešava i taj pristup koji imaju iz RS-a sigurno znači da imaju njihov vjetar u leđa, obećanja i podršku.

OHR nam još treba

Otvara se pristup sredstvima koja su za region 6,5 milijardi eura, od čega su 2,5 milijardi grant sredstva za koja je neminovno da možda najviše u ovom trenutku trebaju BiH

Ja ne mogu da razumijem da očekujete da neko otvori pregovore, da očekujete podršku, da nam se otvara pristup sredstvima koja su za region na nivou od 6,5 milijardi eura, od čega su 2,5 milijardi grant sredstva za koja je neminovno da možda najviše u ovom trenutku trebaju BiH i da se onda neko tako bahato ponaša i ne želi ni one osnovne stvari koje bi trebalo da ispuni.

Zašto tjeramo visokog predstavnika ako nam još treba?

– Nažalost, nama treba i visoki predstavnik i Evropska komisija. Zašto ga tjeramo, e to je pitanje politike. To sam rekao i kad je visoki predstavnik donio odluku koja nije nama odgovarala. Ne možemo mi da se ponašamo prema tome kakvu odluku donosi – kad nam ne odgovara, pljujemo ga, kad nam odgovara, hvalimo ga. Moramo biti spremni da Ured visokog predstavnika ima svoje ovlasti, da su one proizašle iz Sporazuma i da, nažalost, još postoji potreba za Uredom visokog predstavnika i njegovim intervencijama, jer drugačije mi ovdje ne bismo osigurali da funkcionišemo. Ali, ovdje više ništa nije iznenađujuće, jer se ne utvrđuje politika na nivou organa, već svako govori šta i kako misli.