Puna su nam usta “hvale” da na mladima svijet ostaje, da su mladi naša budućnost, a kada mladu osobu treba predložiti za neku funkciju, te riječi izgube smisao u “laktanju” isključivo starijih, uvjetno rečeno iskusnijih.
Nisu mladi ljudi vodili Bosnu i Hercegovinu ka unutardržavnom i političkom sunovratu. Svjesno su to radili oni malo ili mnogo stariji, a neki od njih kao direktni politički akteri ispred stranaka formiranih devedesetih, uglavnom nacionalističkog predznaka, infiltrirali su dogmatska ubjeđenja u mlade koji su rođeni poslije devedesetih. Danas su ti mladi malo stariji pa nastoje s koljena na koljeno prenositi ubjeđenje kako je isplativiji lični nego zajednički interes.
Stotine hiljada mladih je napustilo zemlju, radnika, akademski obrazovanih građana, budućih roditelja koji nemaju apsolutno nikakva prava ni egzistencijalnu sigurnost u Bosni i Hercegovini, doktora, sportista… Standard života graniči sa zemljama trećeg svijeta… Ako smo nezadovoljni sa takvom situacijom, zapitamo li se ponekad – Nije li dosta ovih samoprozvanih “sposobnih” i nije li vrijeme da na njihovo mjesto dođu mladi obrazovani, zaista sposobni – a ne podobni ljudi?!
Socijaldemokratska partija nas uči da smo svi jednaki, da svi imamo jednaka prava na stavove i mišljenja. Mladima je nepoznat izraz “indoktrinacija” jer nikada se nisu ni doveli u situaciju da ih bilo ko ubjeđuje u nešto u što sami ne vjeruju.
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.