Prije par dana, imali smo priliku u središnjoj rubrici slikovitog akronima CK SK pogledati komentar novinara, kolumniste, publiciste, PRovca..itd…itd…Tvrtka Milovića (http://www.facetv.ba/novost/11027/tvrtko-milovic-u-cksk-izetbegovic-i-radoncic-mogu-sto-niko-drugi-ne-moze ili http://poskok.info/wp/izetbegovic-i-radoncic-mogu-sto-nitko-drugi-ne-moze/ ). Naravno, i tema i ideja komentara je uobičajena Milovićeva mantra, a to su navodna hegemonija Sarajeva i ljevica. Slušajući, a kasnije i čitajući po raznoraznim portalima, novinara Milovića, mogao bi se steći dojam da je rješenje svih problema u Bosni i Hercegovini tu „odmah iza ćoška“. I kako bi i „pravna država“ i stabilnost i bogatstvo i EU integracije već bile „od ponedjeljka“ samo kada novoformirani savez Izetbegović – Radončić pristane na sitnice koje želi savez Milorada Dodik i Dragana Čovića (te dvije „jadne“ žrtve desetljetnog medijskog linča kojem su izloženi). A ukoliko se propusti ta tzv. „posljednja prilika“ odosmo svi u propast ili emigraciju. Znači i pored toga što je vrh SDA u zadnjih godinu dana toliko popustio željama i apetitima Dragana Čovića, da se de facto i „šaptom“ treći entitet u značajnoj mjeri uspostavlja i institucionalizira, ipak se postavlja još jedan uvjet, pretenciozno nazvan „posljednja šansa“. Sudeći po komentaru, ta „posljednja šansa“ za stabilnu BiH se otključava u Sarajevu. Koalicija Radončić – Izetbegović treba promijeniti stanje, a to je otkloniti nekakve prijetnje ratom iz Sarajeva kao odgovor na referendum u Republici Srpskoj i najavu teritorijalne reforme FBiH. Ispade da je Sarajevo, koje ne može zaštititi ni obične poslovnice banaka od grupica naoružanih razbojnika a niti imovinu i radnike firme Feroelektro od propasti, glavni ratnohuškački eksponent, koji širi strahove i tenzije, ne želi relaksirati političke i etničke odnose…itd…itd… Jasno je iz ovoga da je „posljednja šansa“ klimanje glavom pred referendumom u RS i teritorijalnom rekompozicijom Federacije kojom bi se i de iure ozvaničio Čovićstan. Naravno, po novinaru Miloviću, glavni nemesis, najveći neprijatelj ovakvih „reformi“ su SDP BiH i DF.
Ako ostavimo po strani sofističko izvrtanje riječi i konteksta i optuživanje SDP BiH za sve i svašta, a trenutne predsjednike SDP BiH i DF za maltene prizivanje rata, u jednoj stvari kolumnista Milović je u pravu. Sadašnji demokratizirani SDP BiH, a vjerujem i DF, je glavni neprijatelji onoga što u svojim snovima priželjkuje kolumnista Milović, a to je legalizacija konačnog raspada naše zemlje. Bosna i Hercegovina je u zadnjih 25 godina i previše uništavana po svim segmentima postojanja i podijeljena i još uvijek dijeljena po svim osnovama (teritorijalnim, „nacionalnim“, institucionalnim…itd…itd..) upravo od strane onih koji stalno pričaju o „reformama“ i „nacionalnim interesima“, da bi se mogla i smjela više dozvoliti i pomisao na bilo kakvu dalju podjelu ili bilo kakvu drugu destrukciju (ekonomsku, intelektualnu, kulturnu) jer se onda ta „posljednja šansa“ pretvara u ponavljanje 1463. god. Nažalost po Milovića i njegove političke i financijske patrone, postoje još uvijek umovi koji u takvom dijalogu „reformatora“ prepoznaju tu istinu oličenu u konačnom raspadu zemlje. To što se nečemu tepa „reforma“, može nekada biti samo put u pakao, a ratnohuškaći nisu oni koji upozoravaju na to, nego oni koji instistiraju na tome putu. Jedina istinska reforma jeste proces demokratizacije i slamanja moći vučjih jazbina kleptokratskih oligarhija koje se presvlače u „jagnjeću kožu“ zaštitnika tzv. nacionalnih i religijskih interesa. A sudeći po članku http://www.dnevnik.ba/kolumne/jedan-glas-za-jednog-covjeka-za-jednoumlje T. Milović se javno deklarirao kao protivnik bilo kakve dalje demokratizacije društva i političke života Bosne i Hercegovine.
Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović