Ovo je jedan od onih dana za koji će mnogi od nas, i nakon mnogo godina, moći reći gdje su bili i šta su radili u momentu kada je izrečena presuda Ratku Mladiću.
Mnogo ljudi će se bez sumnje sjećati ovog dana, kao što je i mnogo onih koji se sjećaju svih strašnih stvari kroz koje je prošla BiH i svi njeni građani.
Ovo je veliki dan za pravdu, veliki dan za sve žrtve rata i stradanja u Bosni i Hercegovini, a naročito za porodice žrtava genocida u Srebrenici.
Želim vjerovati da će društvo u BiH, zemljama regije, pa i cijelog svijeta imati snage učiti iz ove presude. Da ćemo, ako ništa drugo, svi početi uvažavati žrtve i boriti se da posljedice zločina za koje je Mladić osuđen budu što je moguće više otklonjene, jednako kao i posljedice svih drugih zločina.
To je trajna obaveza svih u BiH, našem susjedstvu, ali i cijelom svijetu.
Očekujem i da se oni koji to do sada nisu uradili sada konačno suoče sa istinom o zlu koje je Mladić prouzrokovao, zajedno sa ideologijom mržnje koju je predstavljao i simbolizirao. Vrijeme je da se politike koje su stajale iza Mladića zauvijek iskorijene i odbace.
Nema pomirenja bez istine i pravde, a bez pomirenja nema istinske sreće za bilo koga u BiH, ali i cijeloj našoj regiji.
Svi mi koji obavljamo bilo kakve javne dužnosti dugujemo žrtvama prije svega poštovanje i razumijevanje za ono što su prošli, ali im dugujemo i nadu da je moguće stvoriti društvo i državu u kojoj će oni naći mir i snagu da se okrenu budućnosti. Sve žrtve su prije svega žrtve, kao što su i svi zločinci iznad svega i prije svega zločinci. Ni među jednim ni među drugim ne može se praviti razlika.
Mi prije svega našoj djeci dugujemo budućnost, u kojoj će imati sretan i uspješan život u kojem više niko i nikada neće doživjeti ono za šta je osuđen Ratko Mladić.
Samo ako to uspijemo uraditi, presuda Ratku Mladiću će dobiti svoj puni smisao i pozivam sve političke snage da se posvete ostvarenju tog cilja.