Neminovno je da živimo u zemlji koja još uvijek nije prošla proces tranzicije iz jednog u drugi sistem. Živeći, odnosno preživljavajući u hibridnom režimu, otvarajući prostor stvarnoj segregaciji koja sve dominantnije preuzima glavnu ulogu naše svakodnevnice, tranzicioni proces demokratizacije društva se čini sve udaljenijom mapom na putu kojim nazadujemo ka EU, a napredujemo ka stvaranju sveprisutnijih nacionalnih tenzija. Da li smo uopće sada bitni EU i imamo li strateško uporište u vanjskoj politici SAD-a kakvo smo možda nekada imali? Ne. Ne zaboravimo, država je servis za pružanje usluga građanima, odgovorna isključivo nama građanima. Ako vlast unutar jedne države decenijama pruža usluge kojima nismo zadovoljni, a mi ne mijenjamo pružaoca tih usluga, ništa se neće desiti ukoliko ne postoji potražnja za promjenama. Realno, demokracija nam se desila, a na putu njenog prihvatanja kao oblika pluralističke vlasti nikada nismo prošli političku, ekonomsku i postkonfliktnu tranziciju. Kao društvo, stigmatizirani smo od strane vladajuće kleptokratske strukture, koja političku odgovornost (krivičnu, materijalnu, moralnu, disciplinsku…) ne podnosi nikome, a društvo to glasno odobrava. Zato što nam je “dobro”. Dobro nam je i bez navodnika. Čemu onda težimo? Promjenama ne. Realno, da li smo ih zaslužili?
blog/Edita Sulejmanović
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.