Pregovora o izborima u Mostaru više nema. Postoje još samo dilovi, koji i jesu osnovna zamisao vladajućih stranaka. Mostarom trenutno vlada monarhija Bešlića i Marića, koji samovoljno i neprikosnoveno odlučuju o proračunskom novcu, ne polažući pri tom, nikome nikakve račune niti izvješća, budući da Gradsko vijeće, koje bi trošenje novca građana kontroliralo, ne postoji. Novac se dijeli isključivo prema potrebama i narudžbama gradskih stranačkih centrala. Evidentno je da ovakvo stanje odgovara samo i jedino Salemu Mariću, kojeg šef financija mora pitati za svaki potpis na Bešlićevu odluku. Bešlić bi se možda i izvukao iz ove situacije ali niti može niti mu dozvoljavaju. Građani drugog reda se mole da poštuju prioritet.
Uspjeli su barem uštedjeti na predizbornom asfaltiranju ulica. Ako nema izbora, nema ni predizbornog krpljenja rupa po ulicama. Rupe na cestama nemaju nikakvog razloga za zabrinutost. Pored ovakve vlasti, apsolutno ništa im se neće desiti. Nitko ih dirati neće. Ulice su nam svakako poput livada. Ni Marko više ne ore drumova. Nema potrebe, ne primijeti se. To ih svakako podsjeća na zavičaj. A zavičaj je svetinja. U to se ne dira.
- Kolektivno ludilo
Salem Marić, predsjednik GO SDA Mostar, bez imalo stida za portal Starmo izjavi kako SDA ne dijeli Mostar i kako to neki pogrešno tumače, jer kako mogu dijeliti grad oni koji su ga branili. Prvi put čujem da je SDA branila Mostar i nejasno je od koga su ga branili. Ako je jedna politička stranka branila grad, onda ga je morala braniti od druge stranke, a to je valjda njihov nerazdvojni partner HDZ. I valjda podjela grada nije dijeljenje!?
SDA-ov čelnik u Mostaru neprestano omalovažava zdrav razum i izraženu volju građana. Naime, u nedavno provedenoj anketi, građani su se ogromnom većinom izjasnili da žele provođenje izbora u Mostaru 2016. godine. On tvrdi da rješenje za Mostar moraju naći vladajuće stranke SDA i HDZ, zaboravljajući pri tom da u Mostaru nisu 2012. održani izbori pa tako nema ni vladajućih stranaka, izuzev ako on ne smatra da se to podrazumijeva. Ako se to podrazumijeva,onda nam izbori nisu ni potrebni. Onda je on trajna vlast i samo mu treba dati neki certifikat, a za davanje certifikata, poglavito onih nacionalnih, su oni svakako Bogom dani.
Njihova pobjeda na prošlim izborima, kojih nije bilo, je čista kao suza, samo što nije u tolikoj mjeri izražena. Ali nije to valjda dovoljan razlog za održavanje izbora. Šta se tu imaju pitati naši sugrađani Srbi i ostali. Šta se tu imaju pitati ostale, ne budi primijenjeno, dobronamjerne partije. I šta, uostalom, ti birači imaju da ga dovode na vlast!? On najbolje zna put. A i građani su se ohrabrili, pa trpe li trpe. A Mariću, valjda, ne odgovara ovo kolektivno ludilo jer tu njegove individualne sposobnosti ne mogu da dođu do izražaja.On zna šta građani hoće. Zato građane nitko ništa i ne pita.
Podsjećanja radi, još pred opće izbore 2014. su javno izjavljivali kako su konačno dogovorili rješenje za Mostar ali će ga, kako se građani ne bi uznemiravali, predstaviti nakon izbora. Ni do danas, dvije godine od tada, ne samo da nisu građanima prezentirali to rješenje, nego se nisu pomakli dalje od početka. Valjda da se građani ne uznemiravaju!? Zašto bi o rješenju pričali i ostali? Npr. Intelektualci. A i zašto bi se, pored SDA, pitali još i ti nekakvi intelektualci? Dosta više intelektualaca. Svaka njima čast, ali treba sad malo i druga strana da se pita.
- Obmane i razgradnje
Danas nude jedno rješenje, sutra sa SBB-om drugo, a prekosutra opet ono prvo, djeliteljsko, a jedinstveno. Nisu oni dvolični! Njihove mogućnosti su daleko veće. Možda bi oni i našli izlaz iz tog začaranog kruga, samo se još spore oko kvadrature. Za takvu situaciju krive sve “oporbene” stranke izuzev, naravno, sebe. Tko bi trebao biti kriv za nemogućnost njihovog dogovora? Ili oni, koji stvaraju bonsai državicu ili treba naći drugog krivca? Naravno neprijatelja treba onemogućiti da bilo šta učini, zato su ga izmislili kad se garib najmanje nadao. Ispada da Mostar ima kvalitetne neprijatelje. Što se toga tiče, ne možemo se požaliti.
Tko je kriv za ovo vrijeme obmane i razgradnje? Trebaju otvoreno pogledati istini u oči i, mada se neće prepoznati, neka barem priznaju da upražnjavaju politiku koja je umjetnost sprječavanja ljudi da sudjeluju u onome što ih se tiče. Pored ovakvih mozgova koji kroje mostarske krugove, Dante bi danas bio običan izvještač.
Sve što su, do sada, uradili je da imaju zajednički oportunizam u iznalaženju rješenja. Oni su se ujedinili iz straha od svoje prošlosti. A svaki dan se negdje, povodom neke godišnjice, bratime. A svaki nam je dan godišnjica nekog pokolja. Šta je mišljenje i šta su potrebe građana, to njih ne interesira. Šta vrijedi građanima što imaju drugačije mišljenje kad su usamljeni u tome? Ili će opet bez Mostara, u ostatku BiH, oni i narod doći do kompromisa. Biće i po njihovome i po narodu. Ubiše se od uvjeravanja zdravih ljudi kako stvari nisu uopće jednostavne. Dovode nas pred nerješivu dilemu. Doduše nude svaki dan konkretan odgovor građanima…. ! Izbora u Mostaru će biti. Ili neće? Jedno od to dvoje!? Ili će izbora biti ili neće!? Ili je crno ili je bijelo!? Crno nam se piše, bijelo s njima je samo izgovor. Od kako nam je došla demokracija izbori su tajni. U Mostaru su pogotovo tajni, da tajniji ne mogu biti. Demokracija inače potiče iz Grčke, a ponire u Mostaru. Tamo negdje oko prostorija SDA.
Jasno je da su lideri HDZ i SDA davno dogovorili podjelu Mostara na dvije strane i podjelu Federacije na dvije nacionalne teritorije. Takođe je jasno da SDA, u ovom momentu ,nije imala hrabrosti HDZ-u isporučiti podjelu Federacije, pa im se partneri sada zbog toga svete, odbijajući pristati na podijeljen Mostar. To je suština cijele priče, a sve ostalo je zamazivanje očiju javnosti i građanima.
Trakavica oko ucjenjivanja prenosi se i na ostale nivoe, a dilovi se isporučuju preko Zakona o igrama na sreću do popisa stanovništva. Nekada su popisi stanovništva služili da se vidi koliko nas ima, a danas, da se vidi koliko nas nema.Već sutra služe za ucjene i trampe. Ako se ne možemo dogovoriti, onda ćemo se ucjenjivati. Bratski rezon: tko tebe hljebom, ti njega kruhom i mirna Bosna. A možda su ipak mirno, razumno i jednostavno rješenje ostavili za kasnije!? Možda je, ustvari, mirno rješenje njihovo najjače oružje koje su ostavili za kraj. Do tada će nam se i dalje predstavljati kao umorni pregovarači koji su, eto, dali sve od sebe, pa i puno više od toga, da dođu do rješenja. Jednostavno se cijelo vrijeme osjećaju pozvanim da o sebi kažu sve najbolje, jer to drugima već dugo ne polazi za rukom. Pitanje je samo, kako bi bilo da nisu sve učinili da do ovoga ne dođe!?
U iščekivanju finiša njihovih beskrajnih dogovaranja oko toga da će se možda dogovarati, opet su naravno jedina žrtva građani. Njihova stalna prepucavanja i prebacivanja odgovornosti bi se nogometnim žargonom svela na onu: “Baš čudan način dodavanja – jako i nikome!”. Kad malo bolje pogledam, tko se sve pita, nismo ni zalutali koliko smo mogli.
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.