Govor Mire Lazovića sa Svečane akademije, koju je organizovalo Udruženje antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata, u povodu 25. novembra, Dana ZAVNOBiH-a, a koja je održana 23.11.2015. godine, u Velikoj sali Općine Stari Grad u cjelosti možete pročitati ovdje:
Poštovani borci Općine Stari Grad, cijenjeni gosti, dragi prijatelji!
25.11. 2015. godine, se navršava 72. godine od dana kada su u Drugom svjetskom ratu 1943. godine zasijedali vijećnici ZAVNOBIH-a, donoseći historijske odluke za BiH, za njene narode i građane. Odlukama vijećnika obnovljena je državnost BiH. U vrtlogu ratnih dana, 247 vijećnika ZAVNOBIH-a donijeli su rezoluciju u kojoj je stajalo: ,, …Po prvi put u istoriji BiH, predstavnici Srba, Hrvata i Muslimana BiH, ujedinjeni u NOP-u, stupili su na isti put donošenja političkih odluka, koji će otvoriti put našim narodima, da organizuju svoju zemlju prema svojoj volji i interesima.“ U rezoluciji je posebno naznačeno ,,… Danas narodi BiH, kroz svoje političke predstavnike, svoju zemlju koja nije ni Srpska, ni Hrvatska ni Muslimanska, nego i Srpska i Hrvatska i Muslimanska, vide kao slobodnu i bratsku BiH, u kojoj je garantovana potpuna jednakost i ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata“.
Na zasjedanju u Mrkonjić Gradu bilo je i drugačijih mišljenja sa težnjom da BiH bude autonomna pokrajina, vezana uz R Srbiju ili Hrvatsku. Međutim, Pokrajinski komitet KPJ za BiH je čvrsto i jednoglasno zastupao stav da BiH mora imati status ravnopravne federalne jedinice u Federativnoj Jugoslaviji. Nepokolebljivo istrajavajući na ovom stavu, Rodoljub Čolaković i Avdo Humo, vodili su teške razgovore sa Milovanom Đilasom, Sretenom Žujevićem i Mošom Pijade članovima CK KPJ-u. Dileme koje su postojale oko statusa BiH, Čolaković i Humo su riješili u razgovoru sa Josipom Brozom Titom. Njihov stav da BiH postane šesta ravnopravna federalna jedinica u okviru zajedničke države Jugoslavije, Tito je uvažio sa riječima ,, … BiH mora biti ravnopravna republika, najmanje onoliko koliko su to Srbija i Hrvatska. Muslimani moraju biti apsolutno ravnopravan narod, u mjeri kolko su to Srbi i Hrvati u BiH“.
U periodu mira, nakon Drugog svjetskog rata, uz sve uspone i padove, loše i dobre strane jednopartijskog sistema, BiH je svoju državnost potvrđivala ekonomskom snagom kao i stabilnošću i jačanjem svojih državnih institucija. Visok stepen osjećaja pripadnosti Bosni i Hercegovini kao svojoj državi, tokom raspada bivše Jugoslavije, mnogi Bosanaci i Hercegovaci su potvrdili putem referenduma 1992. godine, i time sačuvali samostalnost i državnost BiH.
U izboru da ostanu u nekoj skraćenoj Jugoslaviji, sa podaničkim odnosom prema Beogradu, građani BiH su se svojom voljom opredijelili da, na temeljnim vrijednostima ZAVNOBIH-a, sačuvaju i grade BiH kao samostalnu državu. Potvrda tog opredjeljenja je i odluka Generalne skupštine UN- a, od 22. maja 1992. godine, da BiH postane punopravna članica UN-a.
Period agresije i rat u BiH ostavio je duboke tragove. Država je devastirana, stradanja naroda i građana su bila ogromna, a etničke podjele još uvijek opterećuju naše ukupne odnose.
Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine, zaustavljen je rat i uspostavljen mir. Sačuvana je država, njena cjelovitost, ali nam je iz Dejtona isporučena kao nedovršena građevina, čija konstrukcija konstantno podrhtava pod teretom loših ustavnih rješenja.
Danas, 20 godina poslije rata, sa sigurnošću možemo reći da je BiH pobijedila svoje vanjske neprijatelje, ali unutrašnje nije. Sa njima se još uvijek sukobljava. Još uvijek su prisutne snage i pojedinci koji je otvoreno napadaju i negiraju. Zabrinjava činjenica da na takve nasrtaje i napade ne postoji adekvatan odgovor od strane onih političkih snaga kojima je cjelovita BiH, država ravnopravnih naroda i građana, konačan politički cilj. Nedostaje osmišljena i organizovana politika izgradnje BiH kojom će se naslage još uvijek prisutnih etničkih podijela postepeno otklanjati putem dijaloga, tolerancijom i vraćanjem povjerenja, te ekonomskim razvojem vršiti postepena transformacija BiH u demokratsku državu ravnopravnih naroda i građana.
Nažalost, u korist protivnika BiH pogoduju izjave pojedinih današnjih bošnjačkih političara, dojučerašnjih vjerskih predstavnika.
Nedavno je Mustafa Cerić, bivši reisu-l-ulema, gostujući na FTV, u emisiji ,,Pošteno govoreći“, izjavio da opredjeljenje ZAVNOBIH-a po kojem je BiH ,,i Srpska i Hrvatska i Muslimanska….“, treba mijenjati, jer to znači da je BiH ničija, i da Bosnu i Hercegovinu treba definisati kao ,,Državu Bošnjaka i onih koji je vole…“. Ova emotivna izjava, ne samo da je neprihvatljiva, već je direktna podrška onima koji negiraju ili bi da dijele BiH. Stoga ću citirati predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Aliju Izetbegovića, koji je jednom prilikom istakao: ,,…Ako hoćemo cjelovitu Bosnu, onda moramo prihvatiti da nema Bosne bez Srba i Hrvata. Nema sa samim Bošnjacima Bosne. To je neka vrsta abecede i to je tako. I obrnuto. Ako ne prihvatamo da u Bosni ravnopravno žive Srbi i Hrvati, mi automatski time prihvatamo da Bosnu treba pocijepati i uzeti komad Bosne – što mi nećemo. Nama to ne odgovara, ne odgovara ni Bošnjaku, ni Bosancu da to uradi. Dake, trebamo prihvatiti tu činjenicu i naći načina da se dogovorimo sa Srbima i Hrvatima da gradimo zajedno Bosnu.“ Ovaj citat je najbolji odgovor gosp. Mustafi Ceriću i svima onima koji imaju slične stavove. Danjašnja BiH, može biti samo država svih bosanaca i hercegovaca, i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka, ali i svih njenih građana.
BiH je danas razapeta između zahtjeva Brisela i evropskog puta te Dejtonskog ustava koji joj ne dozvoljava da brže korača ka evropskim integracijama. Dok naši susjedi u regionu, ili su postali, ili krupnim koracima idu prema EU i NATO-u, BiH stagnira.
Opstrukcije na tom putu dolaze uglavnom iznutra. Posljednjih deset godina, politika RS-a koju predvodi Milorad Dodik, vodi se kao igra u kojoj nema dobitka za RS, ukoliko BiH ne izgubi. U konačnici, to je gubitnička politika i za RS i srpski narod. Nažalost, i BiH je talac takve politike.
Bez obzira na sve teškoće kroz koje prolazimo, BiH i njeni građani imaju budućnost. Vjerujem da će u narednom periodu biti izgrađene stabilne i funkcionalne državne institucije, kojima će se garantovati sigurnost za sve njene građane i narode, te promovisati ekonomski i društveni razvoj cijele države.
Ovi ciljevi nemaju alternative. Okrenimo se, svako od nas pojedinačno, temeljnim ljudskim vrijednostima. Borimo se da te vrijednosti postanu sastavni dio društvenog i političkog života. U društvu imamo i mladih i obrazovanih, i vrijednih i savjesnih, i moralnih i čestitih, ali u političkom životu imamo velik broj onih koji su svojim sebičnim i bahatim ponašanjem, na etničkim podjelama i strahovima, zbog gubitka vlastitih interesa, protjerali temeljne ljudske vrijednosti iz političkog života. A bez temeljnih vijednosti kao što su solidarnost, dijalog, socijalna pravda, razumijevanje drugog i drugačijeg, ne možemo očekivati poboljšanje i napredak u našem društvu i državi.
Vjerujmo u BiH i sjetimo se s dužnim poštovanjem naših patriota i boraca, iz NOR-a 41.- 45, kao i oslobodilačkog rata 92.-95, koji su svojim životima branili i odbranili našu jedinu državu. Obavezali su nas da je čuvamo radi nas i budućih generacija.
Svim bosanskohercegovačkim domoljubima, antifašistima, narodima i građanima, sa željom da svojim radom i zalaganjem stvorimo uvjete za bolje sutra, te da time jačamo državnost naše zemlje, čestitam Dan državnosti BiH.
Miro Lazović Sarajevo, 23.11.2015. godine
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.