FOŽ SDP BiH najoštrije osuđuje predložene izmjene Izbornog zakona kojima se ruši ravnopravnost spolova

Nakon svakog izbornog ciklusa kada vodeće partije ili koalicije narodnjačkih partija dobiju mandat da upravljaju državom i provode reforme, prvo i jedino u čemu se slože jeste urušavanje ženskih ljudskih prava, što predstavlja korak unazad u demokratizaciji bh. društva.

Način na koji SDA i HDZ zajednički provode oduzimanje i urušavanje postignutih političkih i svakih drugih prava žena u BiH jeste izmjena Izbornog zakona BiH. Tako umjesto rješavanja neriješene presude u slučaju Sejdić i Finci, ne rješavaju pitanje hrvatskog naroda, a umjesto rješavanja prava da svi građani Mostara glasaju na dvije liste i da je mandat vijećnika podržan istim brojem glasova, govore o podjeli Mostara na dvije općine. Oko pomenutog se  raspravlja, a ono oko čega se slažu i što je glavno postignuće jeste oduzimanje i restrikcije u političkim pravima žena. Namjerno se ne koristi pojam manje zastupljeni spol, jer je to eufemizam za riječ žene.

Bosna i Hercegovina je potpisnica velikog broja dokumenata, rezolucija, konvencija UN i EU, kojima se obavezala da će garantirati, poštovati i provoditi odredbe o ravnopravnosti spolova i omogućiti jednake šanse za muškarce i žene. Ta jednakost je određena i kvantificirana sa 40%  Zakonom o ravnopravnosti spolova. Izborni zakon pokazuje kako se provode demokratski principi na koje su se država i vladajuće partije obavezali.

Prethodni saziv Parlamentarne skupštine (2010-2014) usvojio je izmjene Izbornog zakona i kvotu manje zastupljenog spola sa 1/3 povećao na 40% , što je u skladu sa odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova. Mjesta za manje zastupljeni spol su garantirana na pozicijama 2,5,8…. na otvorenim listama. Preferencijalni glasovi omogućavali su svim kandidatima na listama bez obzira na spol da se pomjere na listi ukoliko osvoje 5% i više glasova svoje liste. Ovakav Izborni zakon u konačnici je dovodio do maksimalno 20% izabranih žena u parlamente.

Ad hoc komisija za izmjenu Izbornog zakona BiH, formirana da riješi probleme zbog kojih nema izbora u Mostaru i zbog kojih su ljudi u BiH diskriminirani, okrenula se urušavanju političkih prava žena i rušenju teško stečenih postignuća.

Istina nisu smanjili kvotu, ali jesu ukinuli garantiranu poziciju žena na izbornim listama. Prema usvojenom prijedlogu Komisije, političke partije mogu da na  prvi dio liste među prva tri kandidata na listi  stave jednu ženu, dok je ostali broj kandidatkinja do 40%  može da bude  na začelju kandidatske liste.

Prijedlog Komisije da se procenat za korištenje preferencijalnih glasova sa 5% poveća na 15% za raspodjelu mandata za općinska vijeća i 30% za kantonalne, federalne i državnu listu, predstavlja potpuno zatvaranje lista i obesmišljavanje preferencijalnih glasova. Dodjela mandata će se vršiti prema redoslijedu na listi, a ne prema broju glasova, pošto je malo vjerovatno da će neko ko nije nosilac liste osvojiti više od 15% odnosno 30% glasova svoje liste.

Ako se spoje ove dvije činjenice koje su napisane u prijedlogu Izbornog zakona, vidi se da će mandate dobiti samo oni koji su u vrhu liste, a u vrhu liste nema žena, ako se izuzme jedna među prve tri. Istina je da postoji i drugačije rješenje koje mogu da kreiraju lideri i političke partije svojom voljom. A to, svako mora priznati, nema veze sa demokratijom. Ovo je veliki test za političke partije i njihovu opredijeljenost za ravnopravnost spolova.  

Lideri pobjedničkih partija su žene stavili na pozicije odlučivanja i učinili da su žene sada njihovo moćno sredstvo kojim  ruše prava žena. Ovo se vidi iz sastava Komisije koja je ovakve sramne odluke usvojila i predložila izmjene izbornog zakona koji je upućen u parlamentarnu proceduru.

Ostaje liderima i mehanizam kompenzacijskih lista kao korektivni faktor spolne ili nacionalne strukture izabranih u parlamentima. Kompenzacionim listama se bira trećina mandata npr u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BIH. A one sadrže tačnu poziciju žena na 2,5,8… mjestu. Političke partije dobiju mali broj kompenzacionih mandata, pa i ovaj vid kompenzacije neće značajno mijenjati broj izabranih žena u odnosu na važeći Zakon. Nije bilo poptrebe da se na njima određuje pozicija za žene, jer će po ustaljenoj praksi opet umjesto čelnog mjesta na kompenzacionoj listi, zbog čega i postoji, žene dobiti 2,5,8… itd mjesto. Kako su se sjetili predlagači izmjena zakona da svuda gdje ima šanse da se izabere žena, to joj se onemogući. Treba naglasiti da birači nemaju uticaj na kompenzacione liste, njihov sastav i raspored na listama.

Zato je zakonski opravdan,  poželjan, prihvatljiv i neophodan prijedlog da se za svako upražnjeno mjesto sa kog se pomjerio izabrani parlamentarac odlaskom u izvršnu vlast, popuni parlamentarkom, prvom sa odgovarajuće liste. Kvote i tačno pozicioniranje za manje zastupljeni spol nisu potrebni društvima i sistemima u kojima su ostvareni demokratski standardi. Izmjene izbornog zakona predstavljaju  nekoliko koraka unazad u ostvarivanju političkih prava žena. Do sada su OSCE i druge međunarodne organizacije pratile demokratske promjene u BiH posebno u oblasti ravnopravnosti spolova. Da li su odustali i prepustili urušavanje svega dostignutog?

U BiH, naročito unutar političkih partija, još nije naučena lekcija o ravnopravnosti, a trebali bi je naučiti svi koji se bave politikom na bilo kom nivou. Ova lekcija se tiče ravnopravnosti po svim osnovama.