Okupljeni ovdje nastojali smo na svojevrstan način odati počast žrtvama genocida u Srebrenici. I ne samo u Srebrenici, nego svim nevinim žrtvama ratnih strahota i neljudskih nastupanja svuda u svijetu, onih koji su bili, prošli i onih koji se, nažalost i danas događaju. Ovih devet ruža iskre kao simbol devet nevinih žrtava danas ukopanih u Srebrenici, sjećajući se svih onih ranije ukopanih i onih koji će svoj smiraj tek pronaći.
Srebrenica i 11.juli treba da budu opomena za nas i za sve druge. Da nas sjećaju i opominju da se slične stvari više nikada ne ponove, ali i da nas pozivaju na odgovornost prema onome drugome i podsjete da i kada svi sistemi, politike i vojske ostanu hladne, kada nas okruži zlo, čak i tada će postojati ona mrven ljudskosti koju trebamo pronaći, ali koja će nas zauvijek sve povezivati i čovjeka činiti Čovjekom. A mladi u tome imaju odlučujuću ulogu.
Mi mladi nikada nećemo oprostiti, niti zaboraviti veličinu i brutalnosti genocida koji se desio, ali mi mladi se zalažemo za suživot i poštujući lekcije prošlosti, pružamo ruke zajedničkoj budućnosti, budućnosti u kojoj ime, vjera i nacija neće biti bitni pred istinom – koliko je neko čovjek.
Zato mi mladi koji ne mrzimo, ovim putem pozivamo sve ostale mlade u ovoj državi i regionu da ne mrze, jer je mržnja jedina kategorija koja djeli ljude od neljudi. Mržnja je bolest Balkana i treba je iskorijeniti!
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.