Forum mladih SDP BiH Centar obilježio 6. april

Navršilo se 71. godina od oslobođenja Sarajeva u Drugom svjetskom ratu, koje je četiri godine prije toga, 6. aprila 1941. godine bombardovano, a isto se ponovilo prije 24 godine na isti dan 1992. godine.

Mnoštvo i lijepih i ružnih događaja veže se u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu, za 6. april. Tako se na taj dan ove godine slavi 75. godišnjica od oslobođenja Sarajeva u Drugom svjetskom ratu, a veoma znakovito je da je četiri godine prije toga u sklopu njemačkog napada na tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju upravo na taj dan 1941. godine Sarajevo zasuto bombama.

Nešto slično desilo se i u novijoj historiji Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Nakon oslobođenja u Drugom svjetskom ratu, 47 godina kasnije, Sarajevo je započelo još jednu bitku. Od početka agresije i opsade, pa do 31. jula 1995. u Sarajevu je ubijeno, umrlo od gladi, hladnoće i nestalo 11.541 civila, od kojih 1.598 djece. Materijalna šteta koju je grad pretrpio tokom agresije i opsade, prije svega kroz razaranja stambenog fonda i uništenje kulturnog blaga i privrednih objekata i saobraćajnica, je neprocjenjiva.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu uslijedila je mjesec dana nakon referenduma.

Upravo na Dan Grada Sarajeva prije 28 godine, 6. aprila 1992. godine kada je tadašnja Europska zajednica priznala Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu, nakon sprovedenog referenduma na kojem su se građani velikom većinom izjasnili da žele samostalnu Bosnu i Hercegovinu od ostatka bivše Jugoslavije, desio se novi napad na Sarajevo.

Na početku zla koje se svom silinom sručilo na BiH, djeca u gradu pod opsadom, u Sarajevu, danas članovi Foruma mladih SDP BiH Centar Sarajevo govore o svojim strahovima i željama.

Nekadašnja djecu, a danas odrasli ljudi,sjećaju se i kažu:

 

Irma Zuko, 1992. godine imala je 4 godine,

„Kad je rat počeo ja sam imala nepune četiri godina. Moje sjećanje je, zapravo, sakupljanje gelera umjesto sakupljanja sličica i lutkica koje djeca koja su živjela u normalnom dobu sakupljala, i razmjenjivanje gelera, takmičenja ko ima ljepši, bolji i sl.“

 

Amar Čolaković, 1992. godine imao je 2 godine,

„Sva moja sjećanja su vezana većinom za podrum i sve moje ratne uspomene me vežu za podrum. Često smo ostajali bez hrane i vode za piće i bilo je pravo umijeće kako preživjeti u tim uslovima. Za mene glavni heroj i idol bio je moj otac, kada bi se vratio sa linije sa svojim zanimljivim, tužnim i komičnim pričama, prepričavajući šta se dešavalo tih dana. Iako nisam imao djetinjstvo dostojno čovjeku sa kraja 20. stoljeća, sjećam se lijepih stvari, prije svega zajedništva i solidarnosti. Tih 1425 dana nam je pokazalo koliko smo jaki i koliko su ovaj grad i ova država neuništivi“.

 

Azra Seferčehajić, 1992. godine imala je 4 godine,

„Ledeni žig u oku, trnci u nogama…mutan pogled prema kraju ulice u pravcu bradatog, prljavog, izgladnjelog čovjeka s Aldi kesom u kojoj je mama spremila i krišom poslala neke stvari po jednom čiki…tata, pa to je bio moj tata! Pušten je  iz logora! Trči on prema meni, trčim ja prema njemu i padam… ustajem krvavog koljena i trčim dalje i padam u zagrljaj, onaj najteži i najmiliji, zagrljaj mog oca. Najteži je zbog sve one djece koja nisu dočekala svoje zagrljaje…“

 

Alen Krupalija, 1992. godine imao je samo 1 godinu,

„Sjećam se kako mi je mama davala telefon da zovem cika Valtera Perića da nam uključe struju, a mene stalno izbacivalo. Sjećam se kaseta Ninja kornjača. Sjećam se kako mi je komšinica dala krastavac, a ja začuđeno gledao, nisam znao šta je to“.

 

Admir Kabahija, 1992. godine imao je 6 godina,

„Vrijeme smo uglavnom provodili u hladnom i sumornom podrumu. Iako je bio rat, užas, horor, postojala je ljudskost, međusobno pomaganje i prijateljstvo bez interesa, sve ono čega danas ima malo, skoro i nikako. Moji prijatelji i ja, koji smo ostali ovdje, nismo puno izlazili nigdje jer su svakodnevno padale granate. Moji najteži trenuci su bili kada padne noć, tada osjetim da sam u ta teška vremena prepušten skoro samom sebi. Sve se izmijenilo, mislio sam da nikada više u mom životu neće biti one prijašnje radosti. I sada, kada se sve smirilo, posljedice svega toga ostaju zauvijek“.

 

Mi nikada nećemo prestati voljeti!

 

 

Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu



Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine

Adresa: Alipašina 41
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina

Telefon: +387 (33) 563 900
Fax: +387 (33) 563 901

Služba za odnose s javnošću:

Telefon: +387 (33) 563 941 ; 563 917
e-mail: informisanje@sdp.ba

SDP BiH je razvio aplikacije za mobilne i tablet uređaje. Preuzmite našu aplikaciju za iOs i pretplatite se na naše obavijesti.


Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.