“Fadile oprosti, moram nešto da te pitam”

Znam da je već postala otrcana ova fraza, «oprosti, Fadile», ali, oprosti Fadile, moram nešto da te pitam.

Šta je, premijeru, bivši predsjedniče Nadzornog odbora sa firmom Unis-Pretis, Alatnica, Unis Tools, kako god hoćeš da nazovem taj bivši dragulj vogošćanskog lokaliteta, koji je i tebe zadivio kad si došao i vidio i zadivljeno pitao da li ovo negdje postoji: od lokaliteta do opreme, preko majstora koje treba tražiti, koji preciznije od bilo koje mašine rade alate. Uskoro ih više neće biti, uskoro će sa njihovim odlaskom nepovratno nestati i njihovo znanje, vještina i iskustvo jer eksperti koje ste vi doveli ne smatraju da treba dovesti i mlade radnike kojima bi ovi stari prenijeli potrebna iskustva.

Tako se urušava najveće bogatstvo, uništava socijalni kapital koji je u svim normalnim zemljama i industrijama visoko cijenjen i plaćen. No vama i vašem ekspertskom timu, u koji su radnici toliko vjerovali i čiji dolazak im je probudio nadu, važnije je uništiti jedan po jedan dio materijalnog, presu , npr. staviti van pogona, pa sve dalje, Preseraj, Kalionicu, Mašinsku obradu, sve pogone koje su radnici svojom mukom bili obnovili i pokrenuli proizvodnju. I što je najvažnije, hranili sebe i svoje porodice!

I pronašli potencijalnog kupca, švicarsku firmu, ali Fadile, ti i tvoj drug Zijad Turković imate druge naume, samo nikako da ih objelodanite. Ili čekate da se sve obezvrijedi, pa za marku…
Ima li tu vas dvojice ili više vas? Je li i takva briga za državni kapital dio Reformske agende?

Koje vam je to preduzeće po redu, premijeru?

Premijeru, neki dan je umro jedan radnik, a njegov drug kroz suze kaže da zbog neplaćenih doprinosa nije mogao da se liječi, da je jako smršao i da on, njegov drug, nikad teže nije nosio lakši tabut.