Više puta sam naglašavao da sam „dijete Partije” te da je ona, iako sam se nakon čistke 2002. godine pasivizirao, uvijek bila bitan dio mene. I zato nisam više mogao gledati njeno postepeno propadanje, kaže u razgovoru za Vijesti.ba, Emir Đikić, kandidat za predsjednika SDP-a.
Šta Vas je motiviralo da se kandidirate za funkciju predsjednika SDP-a BiH?
Opšte stanje SDP-a nakon prošlogodišnjih izbora je više nego dovoljna motivacija. Više puta sam naglašavao da sam „dijete Partije” te da je ona, iako sam se nakon čistke 2002. godine pasivizirao, uvijek bila bitan dio mene. I zato nisam više mogao gledati njeno postepeno propadanje. Nisam više mogao gledati osipanje članstva, nepostojanje etičkih normi, nepoštivanje partijskih akata, zatvaranje Partije u sebe, arogantnost rukovodećeg kadra i opštu atmosfera straha u članstvu. Nisam više mogao posmatrati kako svi osnovni principi socijaldemokratije, jedan po jedan, padaju u zaborav.
SDP je zbog svega ovoga surovo kažnjen, pa čak i marginalizovan na izborima 2014. Nakon njih sam se zajedno s brojnim našim članovima i simpatizerima konsultovao oko toga šta konkretno možemo napraviti da izađemo iz krize. Zaključili smo da SDP-u pod hitno treba promjena. Novi način izbora predsjednika po sistemu „jedan član-jedan glas” dao nam je nadu da konačno dolazi vrijeme običnih članova i da upravo jedan od nas treba da se kandiduje za predsjednika pa da kasnije kao predsjednik pokrene proces unutrašnjih reformi. Izbor je pao na mene zbog poslovnog i partijskog iskustva, ali i zbog toga što sam ja „novo lice”. Jedini sam od kandidata za mjesto novog predsjednika SDP-a koji nije bio član rukovodstva Partije – tog istog rukovodstva koje snosi odgovornost za stanje u kojem se trenutno nalazimo!
Kada biste eventualno postali predsjednikom SDP-a, kako biste vodili stranku , kakav SDP biste željeli vidjeti u budućnosti?
Moj SDP mora biti istinski socijaldemokratska partija. Dosta je bilo kompromisa u vezi sa našim principima, dosta je bilo neprirodnih koalicija s nacionalistima, dosta je bilo borbe za fotelje po svaku cijenu. Partija ne smije biti talac ničijih ličnih ambicija. Jedan od razloga za sadašnje stanje SDP-a je to što su neki od naših rukovodećih kadrova željeli „sjediti na dvije stolice”. Predsjednik SDP-a više ne smije biti član izvršne vlasti, isto kao što generalni sekretar ne smije biti, na premijer, federalni premijer.
Također, moj SDP mora biti partija dijaloga, otvorena za ljude različitih mišljenja. Jednoumlje nije dobro ni za SDP ni za Bosnu i Hercegovinu. Svaki član, od predstavnika umjerenog lijevog centra do komuniste, treba i mora izraziti svoje mišljenje i tražiti podršku među ostalim članovima. Ne odbacujemo a priori ničije ideje. Predugo se zbog zatvorenosti prema ljudima drugačijeg mišljenje ljevica dijelila na manje stranke, dok je istovremeno desnica jačala. Moramo zaustaviti ovaj proces. Različitost mišljenja je veliko bogatstvo koje doprinosi pronalaženju kvalitetnih rješenja. Ujedinjeni u različitosti bićemo jači!
Kakav je Vaš program, šta nudite članstvu Partije?
Ja sam odmah nakon ozvaničenja moje kandidature javnosti predstavio program oporavka Partije i zasad jedini sam kandidat koji je to uradio. Osnove mog programa sastoje se od deset tačaka, od povratka Partije ljudima i principima, preko ujedinjenja ljevice, sve do rješavanje sve teže finansijske krize u kojoj se Partija nalazi. SDP se mora otvoriti prema sopstvenom članstvu, izaći iz kafane gdje su se do sada donosile odluke, uključiti što veći broj ljudi u rad Partije. Ima među nama ogroman broj stručnjaka, profesionalaca i radnika i treba da konačno ovim našim ljudima damo glas. Zajedno ćemo pronaći bolja i kvalitetnija rješenja za sve probleme koji muče našu zemlju.
Moj program uključuje i povratak na teren, među obične članove. Oni najbolje znaju potrebe lokalne zajednice, znaju ko zaslužuje da ih reprezentuje u organima vlasti, znaju i kome od naših drugarica i drugova treba pomoć. Dosadašnje rukovodstvo predugo je radilo bez ikakvih širih konsultacija, u potpuno zatvorenom krugu.
Povratak na teren uključuje povratak u pojedine do sada zaboravljene dijelove Bosne i Hercegovine. Nedopustivo je da se Partija ne oglašava povodom događaja u Republici Srpskoj, kao da se radi o nekoj drugoj državi. Primjera radi, protestovali smo protiv donošenja Zakona o radu u Federaciji, a niko se iz SDP-a još uvijek nije ni rječju osvrnuo na planove da se taj isti zakon promijeni u RS-u! Slično izgleda situacija u Zapadnoj Hercegovini i u Mostaru. Ove djelove naše domovine redovno prepuštamo nacionalistima. U pregovorima o Mostaru ne učestvujemo već godinama, tek nedavno je SDP počeo po tom pitanju sarađivati s drugim strankama. A Mostar sigurno neće ujediniti nacionalisti iz SDA i HDZ, već bismo to trebali uraditi upravo mi kao predstavnici i Bošnjaka i Hrvata i svih ostalih nacionalnosti!
Dugo ste vremena u navladinom sektoru. Percepcija javnosti je da je glavna ambicija ljudi u nevladinom sektoru da jednog dana bude u vladinom sektoru. Narušava li to na neki način ionako poljuljano povjerenje u nevladin sektor u BIH?
Moje djelovanje u Transparency International je naglašeno u javnosti, no čitav moj poslovni život bio je fokusiran na sasvim druge stvari. Vodim firmu koja se bavi konsaltingom, godinama sam radio kao stručnjak pri Evropskoj komisiji i Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. To iskustvo je uostalom prepoznato i u SDP-u gdje sam godinama član ekonomskog savjeta.
U TI sam bio volonter i to je za mene bio vid društvene aktivnosti. Ta aktivnost je izuzetno bitna jer je glavni cilj TI borba protiv korupcije, dakle jednog od najvećih problema naše države, ali nikad nisam živio od nevladinog sektora. Štaviše, taj moj angažman uopšte nije bio jednostavan. Više puta me je napado Milorad Dodik, ali i brojni drugi predstavnici vlasti koje smo kao organizacija stalno držali pod lupom.
Kakvi su Vaši odnosi sa drugim lijevo orijentiranim strankama u BIH i vidite li u budućnosti na političkoj sceni u BIH ujedinjenu ljevicu i na koji način?
Ujedinjenje ljevice nama alternative. No, pitanje je na kakav način će do ovog ujedinjenja doći. Veliki sam protivnik žurbe. Sve dok SDP ne riješi unutrašnje probleme i ne ojača ne smijemo kretati u tako zahtjevne poduhvate. Mi moramo biti lider ujedinjenja, a bez unutrašnjih reformi postali bismo samo privjesak drugim strankama.
Moramo biti svjesni i da je ujedinjenje ljevice puno više od pukog ujedinjenja stranaka. Moramo stvoriti masovni pokret, koji će privući intelektualce, stručnjake, radnike, sindikate. Moramo se ujediniti oko ideja, programa i principa, a ne oko fotelja. Prvo nam dakle treba dijalog oko rješenja problema naše zemlje, oko ozbiljnih i provodivih politika zdravstva, školstva, socijalne zaštite, zapošljavanja, ekonomije i poljoprivrede, a tek kasnije ćemo govoriti o ujedinjenju.
Ovaj proces može početi već sljedeće godine na lokalnim izborima. Naši ljudi na terenu moraju prvi pokušati da razgovaraju sa drugim strankama oko programa vezanih za rad lokalnih zajednica. Kasnije možemo razmišljati i o zajedničkim kandidatima na mjestima načelnika/gradonačelnika. Nakon toga ćemo imati još dvije godine za rad na stvaranju istinski socijaldemokratskog programa za opšte izbore 2018. Kad je, pak, tehnička strana ujedinjenja u pitanju ne smijemo odustati od demokratizacije i sistema„jedan član-jedan glas“. Ujedinjenje ljevice se neće dogoditi preko noći, ali biće to najvažniji politički događaj u BiH i prekretnica za čitavu državu, koja bez jake ljevice nećeizaći iz začaranog kruga sve novijih političkih, društvenih i socijalnih kriza.
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.