E, moj zaboravni Predsjedniče…

Ovaj tekst pišem u pomen na mog pradedu Simeona Vujmilovića, kojeg je ustaški režim NDH, 1942. zarobio u Velikom Blašku, a mučki ga ubili u Banja Luci, u tzv. Crnoj Kući nekoliko dana nakon hapšenja.

Nedjelja, 15. april 2018. godine, kao na traci ponavljaju kako danas nije dan za politiku. Smjenjuju se danas sa suosjećanjem i pomenom na stradale u Jasenovcu. Jasenovac je mjesto stradanja, mjesto jedog od najvećih zločina koje pamti ljudski rod.

Ali, kada pričamo o Jasenovcu i kada odajemo počast žrtvama, najvažnije što nam treba je dostojanstvo. E to dostojanstvo je falilo mnogima koji su pokušali da se nadjačavaju, kako bi pokazali kome je više stalo do žrtava ili ko je veći patriota. Na tužan dan mnogo tužnija slika puna licemjerstva i ljudske sramote.

Moj druže Predsjedniče, ne mogu da se otmem utisku da si danas dao sve od sebe da se još jednom, po ko zna koji put predstaviš kao veliki Srbin, Krajišnik, kao zaštitnik svega što je Srpsko. Kao da si direktno od Boga dobio ekskluzivu da nas čuvaš i spašavaš. Verovatno si mnoge i uspio da ubijediš u to. Druže Predsjedniče, mene nisi ubijedio. Ja te poznajem bolje nego mnogi.

Danas pričaš kako ti je deda kao djetetu pričao o ustaškim zločinima, vjerovatno i jeste, jer te generacije naših predaka su svjedoci svih tih zločina. Vidiš, mog pradedu Simeona su ustaše ubile kao i hiljade, hiljade drugih u to vrijeme i to samo zbog jedne stvari, bili su Srbi, Romi, Jevreji…..

Ali, druže Predsjedniče, 2018. godine, toliko godina nakon zločina u Jasenovcu, vrijeme je da pričamo o istini. Samo kroz istinu možemo izvući nauk, za buduće generacije, kako se ovakvi zločini nikad ne bi ponovili.

Druže Predsjedniče, da li si se sjetio tvog dede, i mog pradede Simeona kada si na početku političke karijere predao Jasenovačku građu. Da li si pomislio šta bi oni i njihova generacija rekli na to što si uradio. Čisto da te podsjetim, to je bilo onda kada su te oni sa kojima se danas ne rukuješ u Jasenovcu, sa ponosom zvali Dašak vjetra na Balkanu.

Vjerovatno si zaboravio da pomisliš na tvog dedu i mog prededu Simeona kada si to radio. Kao što si zaboravio koliko je ljubavi tada bilo između tebe i onih sa kojima se danas ne rukuješ u Jasnovcu. Ali, dobro, ljudski je griješiti, pa i ti si na kraju samo čovjek, druže Predsjedniče.

10. aprila je osnovana NDH, druže Predsjedniče. A upravo 10. aprila 2018. si u Mostaru, druže Predsjedniče. Zašto ni tada nisi pomislio na tvog dedu i mog pradedu Simeona , pa zamolio druga Dragana, da ulice u Mostaru ne nose nazive sa imenima ustaških poglavara.

Druže Predsjedniče, Mostar je isto u tvojoj i mojoj zemlji, ako si kojim slučajem zaboravio. Ne možeš danas u Jasenovcu u zanosu patriotizma osuđivati ustaške zločine, a samo prije pet dana se šetaš ulicama našeg Mostara na kome stoje table ustaških poglavara. Ali, dobro, ljudski je griješiti, pa i ti si na kraju samo čovjek, druže Predsjedniče.

Druže Predsjedniče, nije problem to što si zaboravan i to što pokušavaš na sve moguće načine da produžiš svoj politički vijek. Ali, druže Predsjedniče, moraš da shvatiš šta sa svojim nastupom radiš svaki dan.

Mlade ljude učiš da mrze, učiš ih da žive jedni pored drugih, a ne jedni sa drugima. Guraš ljude u sukobe, u strah i paniku. Praviš okvir u kome samo tvoji istomišljenici i sljedbenici imaju pravo na sve , a ostali nemaju pravo ni na šta. Guraš nas u izolaciju, u geto, u mrak i neizvjesnost.

Sve to pravdaš nekakvom nacionalnom odbranom, nacionalnim opstankom i pokušavaš da na najjeftinije načine prikažeš da je sve pogrešno sem onoga što ti izgovoriš. Druže Predsjedniče, to nije dobro.

I ako si postao zaboravan, kad se sjetiš svog dede i mog pradede Simeona, koji su prošli golgotu i položili svoje živote zarad naše budućnosti, pomisli samo za sekund na našu djecu i pokušaj da ne mijenjaš njihovu budućnost u miru, zarad šake vlasti za koju se boriš.

Ali, dobro, ljudski je griješiti, pa i ti si na kraju samo čovjek, druže Predsjedniče, ali ako ovu grešku napraviš, istorija i buduće generacije ti neće oprostiti.

P.S. Oslovljavam te sa druže Predsjedniče, jer nekad smo dijelili iste ideale, ali si i to zaboravio.