Ministar Damir Mašić jedan je od proaktivnijih ministara na društvenim mrežama, ne samo u Bosni i Hercegovini nego, rekao bih i u regiji. Koliko me sjećanje služi, prvi puta smo se “zapratili” na Twitteru i imali konverzaciju oko legendarnih ćevapa kod Bajre. Tada sam primijetio da g. Damir Mašić komunicira na malo opušteniji način nego što to rade njegove kolege, pa čak i one u Hrvatskoj.
U biografiji ministra Damira Mašića piše da je diplomirani politolog na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i student na postdiplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (odsjek Poslovna ekonomija – smjer marketing). Na NTV HAYAT je radio 3 godine kao novinar, a od 2001. godine bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH i FBiH. S ministrom Mašićem sam odlučio popričati o korištenju društvenih mreža u političkom komuniciranju.
1. Ministre Mašić, zašto ste se odlučili koristiti društvene mreže u komunikaciji sa javnošću?
2007. kada sam otvorio Facebook profil nisam ni sanjao da će se društvene mreže uopšte ikada koristiti u političkoj komunikaciji i da će imati tako veliki uticaj i primjenu u svakodnevnom životu.
Društvene mreže su jako ubrzale i poboljšale tu direktnu i neposrednu komunikaciju svima onima koji se bave javnim poslom. Danas je praktično nemoguće zamisliti obavljanje bilo kojeg javnog posla, ili posla generalno, bez korištenja društvenih mreža.
2. Smatrate li da su društvene mreže promijenile način na koji političari komuniciraju sa građanima, i kako domaći političari prate svjetske trendove?
Društvene mreže su promijenile sve, a samim tim i način komunikacije među ljudima, pa i političku komunikaciju. Više ništa nije isto. Tehnološkim napretkom i građani su postali zahtjevniji, tako da se komunikacija s njima mora svakodnevno graditi i unaprjeđivati, a ne samo u vrijeme predizbornih kampanja. Tko to nije shvatio ima objektivni problem.
Nije čudo što sve veći broj mladih ljudi dobija sve više prostora u političkom životu kao i konkretne prilike i šanse za obnašanje značajnih funkcija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Mlađi ljudi su jednostavno vičniji primjeni novijih tehnologija I društvenih mreža od starijih kolega. Pogledajte primjere u cijeloj regiji.
3. Nedavno ste otvorili Facebook fan stranicu, pa me zanima, koja Vam je najdraža društvena mreža i zašto?
Pošto sam imao dva profila, jedan koji je davno dostigao limit od 5.000 prijatelja I drugi koji sam otvorio zbog toga što na prvom nisam mogao prihvatiti zahtjeve za prijateljstvo, profesionalci su me izvjesno vrijeme savjetovali da ih pretvorim u fanpage. Opirao sam se jer sam se bojao da izgubim taj neposredni kontakt koji sam uspostavio sa velikim brojem ljudi. Na kraju sam popustio i tek prije mjesec dana sam taj drugi profil pretvorio u funpage. Od tada se ništa nije promijenilo jer i dalje lično uređujem i profil i fanpage.
Twitter account sam registrovao još 2009. godine. Međutim, u to vrijeme je bilo jako malo ljudi registrovano sa naših prostora tako da tada nisam vidio neku pretjeranu svrhu angažmana na njemu. Nakon nekoliko godina mirovanja prošle godine sam ga počeo intenzivnije koristiti I moram priznati da mi nekako više leži. Poruke i stavovi su limitirani na 140 karaktera I sve je puno brže, konkretnije I direktnije. Na Twitteru je prilično različita grupa ljudi od onih na Facebook-u. Na neki način tamo su, uslovno rečeno, opinion makeri. I jedna i druga mreža imaju svoje prednosti i mane.
Dakle, Facebook je masovniji, a Twitter intimniji. U posljednje vrijeme više preferiram Twitter, mada ni Instagram nije loš koji također koristim.
4. Kako Vaše kolege gledaju na Vašu komunikaciju putem društvenih mreža?
Neki od njih prilično koriste društvene mreže, Facebook uglavnom. Neki u manjoj mjeri ili im to neko radi umjesto njih, a neki nikako. Nažalost, i danas u 21. stoljeću i u 2014. godini ima značajan broj ljudi, uglavnom starijih, koji misle da je to gubljenje vremena I potpuno nebitna stvar. Srećom takvih je sve manje i manje.
Dobar dio njih čak smatra da je moja komunikacija, pogotovo na Twitter-u, preslobodna za osobu koja obnaša funkciju u izvršnoj vlasti, te da bih trebao više koristiti tzv. “diplomatski rječnik” I malo “upakovati” stvari o kojima iznosim javne stavove i ocjene. Meni bi opet s druge strane to bilo kao svojevrsno varanje i laganje, prvo samog sebe, a onda i svih građana. Mislim da je situacija preozbiljna da bi bilo ko od nas sebi priuštio taj luksuz da stvari ne posmatra onakvim kakve one zapravo i jesu I da ih ne naziva pravim imenima. Mislim da su se građani umorili od “tamo nekih dalekih političara” koji žive u svojim svjetovima i koji imaju sve manje doticaja sa stvarnim životom.
Zato je moje opredjeljenje od samog početka bilo da samo budem ono što jesam. Kako u svom privatnom životu, tako i u javnom. Mislim da to građani u dobroj mjeri prepoznaju.
5. Iako broj korisnika društvenih mreža raste, posebice u našoj regiji, što mislite koji je razlog zašto još mnogi političari ne koriste društvene mreže na način na koji bi trebali?
Klasični strah od nepoznatog, kao i informatička polupismenost ili nepismenost.
6. Jeste li posebno pripremali Vašu komunikaciju na društvenim mrežama?
Nema tu posebne strategije, zapravo nema nikakve, osim one da budem ono što jesam. Da glasno i otvoreno govorim o svim pojavama, a ne samo onim vezanim za resor koji vodim.
7. Mnogi političari često radi nepažnje završe u medijima radi svojih grešaka na društvenim mrežama, jeste li Vi imali kakvu kriznu situaciju na društvenim mrežama, i ukoliko ste imali, kako ste je riješili?
Na sreću nisam nikada imao neugodnih situacija ili problema u korištenju društvenih mreža. Svi moraju biti svjesni svoje odgovornosti i ponašanja. Ne samo u javnom već i privatnom životu. Društvene mreže zapravo su i jedno i drugo i ta granica se prilično izgubila. Tajni više nema, ili ako ih ima brzo isplivaju na površinu. Svi smo mi dobrovoljno prihvatili ovaj posao kao I sve rizike koji on nosi. Ko se s tim ne može nositi treba naći drugu profesiju.
8. Smatrate li da društvene mreže danas igraju važnu ulogu u političkom utjecaju i utječu li na politiku te na koji način?
Ne samo da igraju važnu ulogu, nego rekao bih da danas definitivno igraju presudnu ulogu u političkom životu. U proteklih 6 godina sve se promijenilo. Prva velika izborna kampanja koja je dobijena zahvaljujući i isključivo primjeni društvenih mreža je Obamina predsjednička kampanja 2008. godine.
Ta kampanja je promijenila sva pravila kada je u pitanju političko komuniciranje i izborna kampanja. Nakon toga u nekoliko zemalja EU smo imali priliku vidjeti slične primjere. Ove godine u oktobru su opšti izbori u Bosni i Hercegovini. Uvjeren sam da će i na njima presudnu ulogu odigrati upravo primjena društvanih mreža i internet marketing.
9. Kakvi su komentari građana na Vašu komunikaciju, jeste li zadovoljni?
Možda će zvučati neskromno, ali mislim da su prilično pozitivni. Lično sam i više nego zadovoljan. Zapravo da nema tog pozitivnog feedback-a i moj entuzijazam i elan sigurno ne bi bili na nivou na kojem su. Ko god kaže da mu nije drago kada drugi prepoznaju njegov rad i trud, taj sigurno laže. To je zapravo najveća satisfakcija u ovom poslu i najveći podstrek za dalji rad.
10. Zahvaljujem na razgovoru i za kraj bih Vas pitao jer će vjerojatno mnoge zanimati, koji mobilni uređaj koristite i koliko ste dnevno on-line?
Od 2001. kada je izasao jedan o prvih pametnih telefona i prvi telefon sa digitalnom kamerom Nokia 7650 pa do 2009. koristio sam isključivo Noikine pametne telephone koje su imale Simbian operativni sistem. Kada sam 2009. godine na nagovor prijatelja probao iPhone 3GS to je bilo kao da sam iz Yuga sjeo u Ferrari. Od tada koristim iPhone i prezadovoljan sam. Trenutno imam iPhone 5 i ne planiram ga mijenjati dok ne izađe 6-ica. 5s je neznatno poboljšan tako da se u ovom trenutku u potpunosti ne isplati zamjena.
Teško mi je odgovoriti na pitanje koliko sam dnevno on-line, jer sam praktično on-line 24/7. Malo jeste naporno, ali iskren da budem drukčije ne bih ni znao ni mogao.
Hvala vama.
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.