Drago da su učenici krenuli pričati o “dvije škole pod jednim krovom”

Slučajevi poznati kao “Dvije škole pod jednim krovom”, odnosno praksa u kojoj učenici različitih etničkih grupa u više od 50 škola širom Bosne i Hercegovine odvojeno pohađaju nastavu, predstavljaju otvorenu segregaciju, koju treba hitno ukinuti, a za sve je kriva politika.

Stav je to brojnih mladih koji su na vlastitoj koži osjetili situaciju u kojoj se đaci različitih nacionalnosti u školi skoro i ne susreću.

Nedavni slučaj srednjoškolaca u Jajcu, koji su se pobunili protiv daljnjih etničkih podjela u školstvu, ponovo je skrenuo pažnju na praksu poznatu kao “Dvije škole pod jednim krovom”.

Među prvima je reagirala mlada Lana Prlić, koja je u Mostaru pohađala Gimnaziju, školu u kojoj se nastava odvojeno odvija na hrvatskom i bosanskom jeziku.

Lana, koja je sada potpredsjednica Socijaldemokratske partije BiH (SDP), posebno kritizira ministricu obrazovanja u Srednjoj Bosni Katicu Čerkez za koju kaže kako je mladima poručila da, umjesto što se bore protiv segregacije, idu u disko.

“Te njene izjave da djeca trebaju ići u disko, a ne boriti se za neka svoja prava, to nije prvi istup. Sličan je istup u tom kantonu, njena prethodnica, Greta Kuna imala istu takvu izjavu da ne treba miješati ‘kruške i jabuke’, misleći na djecu jedne i druge nacionalne pripadnosti”, objašnjava Prlić.

Ocjene su kako su srednjoškolci iz Jajca ipak postigli neki rezultat, jer nakon njihovog angažmana, vlasti su donijele odluku da ipak ne osnivaju novu, posebnu srednju školu za bošnjačku djecu.

Nedugo nakon rata sistem “Dvije škole pod jednim krovom” trebao je biti tek prva faza ujedinjenja đaka. Međutim, to je postala stalna kategorija u nekim dijelovima Federacije BiH, kažu međunarodni zvaničnici, a segregacije u obrazovanju ima i u Republici Srpskoj.

Međutim, ima i onih koji kažu kako je i ustavom, kao i međunarodnim normama zagarantirano da svaki narod ima pravo izučavati vlastiti jezik i nacionalnu grupu predmeta.

Lana Prlić podsjeća da djeca, ne samo idu odvojeno u školu, nego i uče iz različitih udžbenika.

“Meni je zaista drago da se napokon krenulo pričati o tome, ali ne samo sa strane političara, hajmo reći bivših učenika kao što sam ja, već sa strane djece, koja svaki dan idu u te škole”, kaže Prlić.