Dr. Zlatko Ercegović o biranju težeg puta, ostanku u BIH i ulasku u politiku

U pisanom intervjuu za Vijesti.ba govori o uspjesima UKC-a Tuzla, razlozima zašto je odabrao neurohirurgiju ali i SDP, te zašto se u ratu i u miru odlučio ostati u Bosni i Hercegovini iako je imao brojne prilike da ide na Zapad.

Rad bez puno pompe

– Doktore Ercegoviću, kako to da se na Klinici za neurohirurgiju Tuzla liječi se širok dijapazon bolesti koje ne mogu biti tretirane u drugim zdravstvenim ustanovama u BiH i da je UKC Tuzla zbog toga postao vodeća ustanova u BiH?

Ercegović:U našoj klinici se, zaista, bez imalo pretjerivanja, obavlja vrlo širok dijapazon intervencija na mozgu, kičmenom stubu, kičmenoj moždini, perifernim živcima, koštanim strukturama lubanje itd. Ono što je još važno istaći je da se u našoj klinici liječe pacijenti svih dobnih skupina, od novorđenačke dobi do starijih pacijenata. Sve se to obavlja u bliskoj saradnji sa kolegicama i kolegama iz Klinike za anesteziju i reanimaciju koji su nedodvojivi dio “našeg tima”. Vaše pitanje glasi “Kako to ?”.

Prvo ja bih rekao da se mnoge te procedure rade i u drugim neurohirurškim ustanovama u BiH, prije svega u Sarajevu, a neke od njih, ipak, zasad, samo u Tuzli. Odgovor za to je, prije svega, u entuzijazmu i maksimalnoj posvećenosti ljudi koji rade u našoj klinici, a potom i u razumijevanju upravnih struktura i njihovoj podršci. Neke stvari se odvijaju sporije nego što bismo mi željeli, ali ono što je najvažnije je da se naš “plan” svake godine ispunjava i u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Kad ovo kažem, mislim na stalni trend planskog uvođenja novih procedura i kontinuirano povećavanje broja intervencija na godišnjem nivou. Iza svega toga stoji predani rad uposlenih u našoj klinici, plansko usavršavanje, stalna edukacija, ali bez postavljanja bilo kakvih materijalnih uslova unaprijed. Naš plan je jednostavan. Zaposlite ljude koji vole i žele raditi. Onda im date priliku. Oni se educiraju uz maksimalno angažovanje i najčešće  uz mizerne uslove dok borave na edukacijama (u materijalnom smislu). Dovedemo strane stručnjake iz neke oblasti, uz njihovu superviziju uradimo i poslije nastavimo samostalno. Nije nam bitno “slikanje” sa stručnjacima iz inozemstva i kad oni odu “nikom ništa” do sljedećeg njihovog dolaska. Rad u našoj klinici se odvija bez puno reklame, bez pompe, bez puno slikanja, a rezultati govore sami za sebe.

– Odakle sve pacijenti dolaze?

Ercegović:Našoj klinici gravitiraju pacijenti iz TK, Brčko distrikta, a zatim iz ZDK za one procedure koje se tamo ne mogu obaviti, Unsko-Sanskog, Posavskog, nerijetko iz dijelova RS  (najčešće Zvornik), a u posljednjih par godina i za neke procedure i iz Sarajeva ili Mostara nam upućuju pacijente. Sve je ovo rezultat isključivo dobrog plana, dobre kadrovske politike, entuzijazma i posvećenosti svih uposlenih.

– Na proljeće je uspješno je obavljena prva operacija patološke lezije na mozgu uz pomoć savremenog uređaja za neuronavigaciju. Operativni zahvat samostalno je obavio tim tuzlanske neurohirurgije. O kakvom se zahvatu radi?

Ercegović: Radi se o uvođenju neuronavigacije  tokom operacija tumora mozga. Ovo je procedura koja se u svijetu standardno izvodi već više od dvije decenije. Mi smo tokom svojih edukacija već davno savladali i naučili to raditi. Dugo smo i strpljivo čekali da se stvore uslovi za kupovinu skupe i  sofisticirane opreme. Sve je to rezultat, ja bih rekao, još jednog dobro isplaniranog projekta. Kad je oprema stigla, mi smo bili spremni. Nikakva dodatna edukacija i nepotrebni odlasci u inozemstvo nisu bili potrebni. Onoga dana kada su inžinjeri kompanije koja proizvodi opremu instalirali uređaj, mi smo obavili prvu operaciju tumora mozga uz upotrebu neuronavigacije. Da malo pojasnim, radi se o tehnici koja omogućava veću preciznost tokom odstranjivanja tumora mozga i time povećava sigurnost za naše pacijente , smanjujući mogućnost nastanka komplikacija. Još jednom podvlačim, enuzijazam, edukacija, posvećenost, oprema i mi smo spremni za rad. Ako imate plan, ako stojite iza svog plana, ako dobijete podršku onda je rezultat zagarantiran.

Teži put

– Zašto ste odabrali baš neurohirurgiju za koju kažu da je manje privlačna među ljekarima?

Ercegović: Neurohirurgija je teška i dugotrajna specijalizacija. Traje šest godina. To je kao da završavate još jedan fakultet. Neurohirgija je jedna od specijalnosti koja je povezana sa najvećom odgovornošću i zato je u (nekom drugom) svijetu najbolje plaćen posao.

Zašto sam ja izabrao neurohirurgiju? Po završetku osnovne škole upisao sam se u matematičku gimnaziju kao, vjerovatno, najtežu školu tada u Tuzli. Po završetku srednje škole izabrao sam medicinski fakultet kao, sigurno, najteži . Po završetku fakltteta i obavljanju redovnog ljekarskog staža u Domu zdravlja u Tuzli i KMC Tuzla (sada je to UKC), volonirao sam u Klinici za hirurgiju (dobijao sam naknadu za topli obrok i prevoz) skoro godinu dana, a onda se pojavio konkurs za asistenta na Katedri za fiziologiju na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Pošto sam ispunjavao uslove (uspjeh na fakultetu, naučni rad tokom studiranja, strani jezik  itd.) dobio sam prvi “plaćeni posao” tada.

Po izbijanju rata u BiH, zatekao sam se u Sarajevu gdje sam radio u timu profesora Macanovića na Koševu na Odjelu imunologije (Projekat saradnje tuzlanskog i sarajevskog fakulteta) vratio sam se u Tuzlu i javio se dobrovoljno na Kliniku za hirurgiju jer sam smatrao da tamo mogu dati veći doprinos zbog velikog broja ranjenika i oboljelih. Ušao sam u tim sa pokojnim dr. Željkom Vidakovićem tuzlanskim neurohirurgom i on me je “inficirao” virusom neurohirurgije. Tada sam odlučio, uz maksimalnu podršku svoje supruge, jer posao neurohirurga zahtijeva puno rada, puno odsustva od kuće, dugotrajnu edukaciju koja se ne može obaviti tu gdje inače živiš, i uz puno prepreka od strane tadašnjih “moćnika”, ipak, uspio preći sa fakulteta na Kiniku i ostavriti svoj san.

O putu i preprekama na koje sam nailazaio mogao bih ispričati u nekom drugom intervjuu jer to zahtijeva puno vremena. Ovaj put sam samo htio napomenuti jer smatram da je važno u konekstu svega što nam se događa. Mislim da se uvijek treba boriti za svoje ideje i ciljeve , ne podvijati rep, ne saginjati se pred  “gospodarima tuđih sudbina”, ne odustajati od svojih ciljeva i uspjeh mora doći.

Dok nisam malo razmislio o odgovoru na vaše pitanje, nekako nisam ni razmišljao da sam uvijek u životu birao teža rješenja. Neki će reći da to nije baš odraz inteligencije, a ja bih rekao da se u životu ne treba bojati , ne treba bježati, ne treba se izmicati, treba prihvatati izazove, a kad se želje ili snovi ostvare onda je to onda potpuna satisfakcija. I na kraju , ne bih rekao da je “neurohirurgija manje privlačna”. Mi imamo tri vrlo perspektivna, mlada doktora na specijalizaciji i oni će nivo naše neurohirurgije sigurno u budućnosti i održati i podići. Mladim doktorima kroz edukaciju na fakultetu treba omogućiti da se upoznaju sa svim oblastima, približiti im, omogućiti im da rade kao studenti i onda će oni prema afinitetima i sposobnostima opredijeliti se za ono što im najviše odgovara. Mnogi od njih i ne znaju za šta su sve sposobni. Na nama, njihovim mentorima i učiteljima je da im to pokažemo. I za to treba puno entuzijazma. Moram reći da sam sretan i ponosan  da su sva tri mlada doktora koja sada rade u našoj klinici kao studenti bili u grupama kojima sam ja držao vježbe iz neurohirurgije.

– Vi ste tuzlanski Hrvat koji se početkom rata zajedno sa suprugom dobrovoljno prijavio u Armiju RBiH. Zašto ste donijeli takvu odluku?

Ercegović: I tada i sada smatram da je to bila ispravna odluka. Ja sam se rodio u Tuzli, odrastao i završio sve škole u Tuzli. Imao sam priliku i 1992. kada sam službeno bio u Hrvatskoj ostati u Zagrebu, imao sam ponudu otići dalje. Niko od moje obitelji nikada nije razmišljao o odlasku. Početak rata me zatekao, kako sam rekao u Sarajevu, vratio sam se u Tuzlu, bio zaposlen na fakultetu. Tada sam smatrao da puno više mogu pomoći kao doktor nego kao asistent na faklultetu na kojem tada nije bilo moguće održavati ni nastavu, a kamoli baviti se znanstvenim radom.

Neko vrijeme sam radio dobrovoljno u UKC Tuzla . Tada je na snazi bila odluka da se uposleni na Univerzitetu u Tuzli ne mogu mobilisati u Armiju RBiH. Tada sam odlučio, i ja i moja supruga da se dobrovoljno prijavimo i tako je i bilo. I tada je bilo kojekakvih pokušaja da nam to onemoguće pozivajući se na tu odluku o zabrani mobilisanja univerzitetski radnika. Ipak mi smo završili u Armiji RBiH i kraj rata sam dočekao kao načelnik jedne ratne bolnice.

Moram istaći da smo u toj bolnici osim liječenja ranjenih i oboljelih pripadnika vojske, vrlo uspješno organizirali i zdravstvenu zaštitu stanovnika svih sela u okolini, pružajući usluge pacijentima svih dobnih skupina. Čak sam imao priliku obaviti i nekoliko porođaja, organizirali smo vrlo uspješnu vakcinaciju djece, a stanovnici cijele regije su osjećali tada takvu sigurnost da su se mnogi vraćali u svoja sela iz Tuzle  npr. bez obzira što su naše ambulante i sama bolnica bile praktično na samim linijama ratnih dejstava.  Smatrao sam to i tada, a i sada sa ove vremenske distance i obavezom i pravom kao građaninom Tuzle i Bosne i Hercegovine da dam svoj doprinos . Ponosan sam na taj period . Moram još dodati da sam imao mogućnosti otići iz BiH i poslije rata kada sam boravio u USA i Hrvatskoj , ali nisam i ne smatrm to rješenjem koje bi zadovoljilo moje stavove.

– Kako vidite današnju situaciju, kako u Tuzli tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini?

Ercegović: Sadašnja situacija u  BiH je rezultat pogrešnog vođenja države od strane onih koji vladaju u oba entiteta sve ove godine. Rezultat njihovog “vođenja” države je apatija, beznađe, nametanje stava da se ne može ništa promijeniti. Rezultat je to vođenja “negativne” politike, politike stalnog plasiranja straha od “drugih” i unutar i van BiH. Naši mediji su preplavljeni negativnim vijestima, često huškačkim, neka vrsta stalne “crne hronike”. Cilj takve politike je stvaranje i straha i apatije među ljudima, posebno mladim, širenje stalnog animoziteta prema drugoj naciji, religiji koja se ovdje često zloupotrebljava i pogrešno, ali i namjerno poistovjećuje sa nacijom, kako bi u njima ugasili volju za sudjelovanjem u društvenom životu i na taj način onemogućili bilo kakvu promjenu, istovremeno usmjeravajući jedan dio “stalnih glasača” da glasajući “protiv drugih” u stvari glasaju “ZA SVOJE”.

Ne vodi se nikakva planska politika ,ne planiraju se projekti i sve se radi bez plana ili samo sa jednim planom, a to je “kako dobiti još jedan mandat” i opet isto.  Rezultat toga je alarmantno stanje da se naši srednjoškolci i studenti sada skoro isključivo školuju za rad u Njemačkoj, da roditelji “jedva čekaju” da im djeca završe školu i odu odavde, iako im se srca cijepaju zbog toga.

–  Zašto se ušli u politiku i zašto ste odabrali SDP BIH. Kandidat ste na općim izborima, nosilac liste za Parlament FBIH?

Ercegović: SDP je partija koja u prvi plan ne postavlja pripadnost bilo kojoj naciji ili religiji. S druge strane SDP je, usuđujem se reći, možda jedina ili rijetka partija koja u svom radu, pa i kampanji ne nastupa negativistički. Naš cilj nije negativna politika. Naša kampanja se ne zasniva na upiranju prsta u to što drugi nisu dobro uradili. To nije problem. To može svako i to je lako, jer, ruku na srce, malo su toga dobroga i uradili. Naša kampanja se zasniva na konkretnim programima, planovima i mi nudimo rješenja.

A odgovor na dio pitanja “zašto u politiku” , možda leži i u prethodnim odgovorima. Ne vidim smisao života u stalnom izmicanju i traženju za sebe “lakših” rješenja, ne vidim smisao u kritiziranju sa nekog mindera ili iz nekog kafića, ne trudeći se bilo šta promijeniti.  Nisam to radio nikad, ni zbog svog obraza i savjesti, osjećam da ne mogu ni sad ni zbog svog ni zbog obraza moje djece.  Smatram da svojim angažovanjem, pogotovo sada , kad mi od politike ne treba ni diploma, ni radno mjesto, ni stručna, ni akademska titular, sve to sam obavio i sada sigurno dajem više nego što dobivam, mogu doprinijeti neophodnim promjenama u našem društvu. Smatram da je SDP partija koja mi to omogućava, ne zbog pozicije na listi, nego zbog zdrave klime koja vlada u SDP i podvlačim, zbog toga što jedino SDP nudi plan iza kojeg stoji, a ne zasniva svoju politiku na blaćenju drugih.

– Kako gledate na politiku koju vode HDZ i Dragan Čović u Bosni i Hercegovini?

Ercegović: Gospodin Čović je predsjednik jedne stranke u BiH i član Predsjedništva BiH. Na njega gledam isključivo tako. On je predsjednik HDZ BiH, a nikako “vođa svih Hrvata” u BiH. Smatram da niko ne bi trebao imati ekskluzivitet predstavljanja ili vođenja bilo kojeg naroda u BiH. Politika HDZ BiH nije ništa drukčija od politike drugih nacionalnih stranaka u BiH .

Mislim da je civilizacijska vrijednost svakog građanina BiH, bez obzira na nacionalnu pripadnost poštivanje institucija i uređenja svoje države, države u kojoj živi i u kojoj ostvaruje sva svoja prava. Ne mislim da je pripadnik bilo kojeg naroda utoliko “bolji ili veći Hrvat, Srbin ili bilo ko drugi” ukoliko više blati onog drugog ili državu u kojoj živi.

– Imate li neku poruku za mlade ljudi koji masovno napustaju drzavu?

Ercegović: Mladim ljudima bih poručio i zamolio bih ih da se okrenu oko sebe, da ne dozvole matorim i ishlapljelim političarima da im nastave upropaštavati živote, da ne dozvole da ih otjeraju iz njihove zemlje. Gdje god naša djeca odu biće građani drugog reda. Apelujem na mlade ljude da razmisle da li im treba promjena u životu. Ne mora ta promjena biti tako bolan odlazak od kuće, od roditelja, od prijatelja, itd. Pozivam sve mlade ljude da, ako misle da ovo što smo imali do sada , nije dobro za njih,  daju svoj doprinos promjeni tog stanja. Ne treba to činiti na ulici, čega smo bili svjedoci, nažalost, u našim gradovima prije par godina Tu energiju mladih ljudi treba usmjeriti ka izborima. Ne dozvolite da vas političari i negativni mediji obeshrabre i da odustanete od vašeg prava da glasate. Koliko god mislili da je nemoguće, vjerujte nije. Promjenu jedino mogu donijeti mladi, pametni ljudi i oni koji su dosad apstinirali od glasanja. Kad izađu na izbore, nije teško odlučiti. Ako želite nastaviti ovako, glasajte za iste ljude, ako želite promjenu onda  glasajte za promjenu.

Izvor: Vijesti.ba