Dočekujući Bogića Bogićevića na Djevičanskim ostrvima, Predsjednik Almir Čehajić Batko je pitao gosta “šta bi se desilo da je tadašnji Predsjednik predsjedništva RBiH u bivšoj Jugosalviji, izjavio da je njegova država nužno zlo i institucija koja ne može opstati, da ne voli Bosnu i Hercegovinu i da želi provesti referendum?”
Bogićević: „U to vrijeme se to ne bi moglo dogoditi. Mi smo danas jedina država na svijetu gdje šef države govori protiv te države i ta strahota će trajati sve dok naši birači oni, koji izlaze na izbore, ne shvate da je jedino rješenje da se okrenu jedni drugima. Nacionalisti jedni druge podržavaju, a to nije rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Radi na rasturanju imovine, ne sprječava se nezaposlenost, mladi odlaze iz BiH, ali još uvijek nemamo toliku eksploziju nezadovoljstva. Ljudi od straha ćute. Kada povijete glavu pred strahom, ostajete bez zadovoljstva i gubite dostojanstvo.Ovo će se dešavati sve dok ne profunkcioniše država koja će štititi građane, a ne nacionalne vođe.”
Batko: „ Ima li dostojanstva u vršenju vlasti?“
Bogićević: „Došlo je do promjene sistema vrijednost. Ne vlada samo ekonomska kriza. Sila, prijetnja, strah i mržnja su ispred humanih i etičkih vrijednosti u našem društvu.”
Batko: „Bili smo zemlja koja je bila prestonica Evropske unije. Zlo mi je od demokratije, vratio bih se u to socijalno jednoumlje. Demokratija se toliko raširila, da imaš plaćene ljude čija je svrha na internetu da blate, napadaju i izazivaju sukobe. U jednoumlju, kako zovu Jugoslaviju, imali smo najsretnija djetinjstva i priče. Tada se digne 10 000 mladih ljudi i napravi se pruga. Danas nemamo ništa. Ranije su emancipovani ljudi bili na čelu države. Otkud sada toliki grmalji u politici? Otkud toliki primitivizam u vlasti?“
Bogićević: „Politička scena je refkelsija starnja u državi. Društveno biće određuje svijest ljudi. Čovjek nosi iz kuće odgoj, a ostalo stiče obrazovanjem. Kultura donosi slobodu. Mi smo zapostavili i kulturu i obrazovanje. Bez obzira ne sve užase rata i genocid u Srebrenici, kultura na našim prostorima se revitalizira i rađa. Iz regije i svijeta dolaze ljudi na umjetničke festivale u Bosnu i Hercegovinu, sport živi, pozorište… Treba da posvetimo još više resursa kultuti i obrazovanju i da to bude koheziono tkivo ovog društva. Ekonomija to u ovom trenutku ne može, ali treba da je jačamo. Kada bi ekonomska situacija bila zadovaljavajuća, ne bi bilo nacionalizma.”
Batko:“U posljednje vrijeme se dešava toliko loših stvari da me je stid što interpretiram te informacije. U kakvom svijetu živimo, jesmo li u kamenom dobu?“
Bogićević: „Ja sam ovdje prije svega zato što cijenim to što vi radite i što pomažete ljudima. Kada bismo se svi ujedinili da međusobno pomognemo jedni drugima i olakšamo teret života, svima bi nam bilo lakše. Kada bismo ljude okupljali, a ne rastjerivali, bilo bi bolje. Dotakli smo dno i zato vjerujem da će ovo proći. Očekujem od mladih ljudi da shvate da im pripada ova država, ali im moramo ustupiti mjesto. Sakupimo hrabrosti da kažemo da želimo da se pomjerimo. Ustupimo mjesto mladim ljudima koji bi ovu zemlju mogli povesti ozbiljnije. Ja ne mogu da se kandidujem u Dom naroda BiH i u Predsjedništvo jer sam pripadnik ostalih. Mogu birati, ali ne mogu biti biran.“
Bogićević: “BiH je starija od svih njenih naroda i zato ne treba nikada prhvatiti narativ da BiH postoji od ’92. godine. Bosna postoji od Povelje Kulina Bana, ZAVNOBIH-a pa na ovamo… Nisu kavezi za ljude, takvo stanje ne može opstati. Ni ptice ne vole kaveze, umiru u njima!”