Domazet: Ulazak u vlast ne donosi kapacitet SDP-u da se sprovedu obećane reforme

Zaključujem:

1) najveća odgovornost SDP BiH je za ispunjavanje izbornih obećanja koja se odnose na bolji život građana BiH, veću socijalnu pravdu, funkcionalnu, socijalnu i pravnu državu i euroatlantske integracije BiH.

2) SDP nema koalicijski kapacitet niti sam, niti u građanskom bloku za formiranje vlasti na nivou F BiH i BiH (iako smo atraktivni za druge pretendente za formiranje vlasti u odnosu na koje dijelimo sasvim različite identitete), pa je obećanje da nećemo koalirati sa SDA potpuni irelevantno, jer i sa i bez koaliranja sa SDA, mi ne možemo ostvariti izborna obećanja o boljem životu i očuvati svoj identitet sa pozicija vlasti, nego isključivo kroz opozicijsko djelovanje, ma koliko ono nosilo manje mogućnosti u tome (osim na SK gdje građanski blok pokazuje svoj potencijal).

3) SDP kao pobjednik u TK ima pravo oprobati postizanje koalicijskog sporazuma sa nacionalnim partijama, ali preporučujem da osim pobjedničkog entuzijazma, bude prisutan i element razboritosti. Neću spominjati način pada vlade TK u februaru 2014, ali odgovornost za efektivnu vlast, gdje god je SDP u koaliciji, uvijek se prebacivala na SDP, ma koliko bili od koalicionih partnera blokirani. To je pitanje koliko mudro i uspješno možeš provesti rezultate izbora u efektivnu vlast

4) pravi izazov sada je kako razviti strategiju aktivnog opozicijskog djelovanja SDP i građanskog bloka koje će rad parlamenata usmjeriti na prava pitanja za građane i budućnost BiH i to djelovanje više osloniti na građanski aktivizam.

Odmah napomena da su koalicije način da se stvori kritična ili snažnija masa za donošenje potrebnih odluka u parlamentima kojima će SDP biti u stanju da provodi svoje politiku i ciljeve. Dakle, koalicije nisu cilj, nego sredstvo za provođenje ciljeva i te ciljeve moramo imati jasno pred sobom.
Tri pitanja u tom pristupu su bitna.

Prvo, da budemo pošteni, građanima smo davali dvije vrste obećanja – da ćemo osigurati bolji život i da nećemo u koaliciju sa nacionalnim partijama. Koje ćemo obećanje pogaziti. Lakše je pogaziti najvrijednije obećanje o boljem životu, tu se možeš vaditi na stotine načina. Ali, pogaziti obećanje da nema koalicije sa SDA, e to bi nam birači zamjerili. Dakle, pro-partijski (u interesu partije), umjesto pro-građanski ( u interesu građana) pristup.

Drugo, koje nam koalicije omogućavaju da ostvarimo izborno obećanje o boljem životu, a zadržimo svoj identitet. Građanski blok je dobra ideja i model vlasti u KS, iako ga već miniraju, treba da pokaže i političku i funkcionalnu vlast građanskih političkih snaga. Šta raditi tamo gdje gdje je građanski blok u rasulu, a izborni smo pobjednici, kao što je slučaj na Kantonu Tuzla. U Skupštini TK imamo 10 od 35 mjesta, SDA 9 i PDA 7, odnosno 16 mjesta. U koaliciji možemo računati i na 3 mjesta DF, dakle 13 prema 16. NS sa 2 mjesta je van tih kombinacija, a SBB sa 2 i S BiH sa 2 služe za potkusurivanje. Takva koalicija, koliko god izražavala pobjednička stremljenja SDP na TK, nema šansi za uspjeh, pogotovu kada se ima u vidu sa kakvim teškim naslijeđem vlasti SDA i satelita treba da se suoči nova vlast. U Parlamentu F BiH Građanski blok ima 35 mjesta od 98. Koalicija nacionalnih partija – SDA sa 27 i HDZ sa 16 ima 43 mjesta, a dodatnih 7 mjesta su stvar trgovine. Dom naroda F BiH će biti pod kontrolom HDZ. U takvim odnosima SDP u Građanskom bloku nema šansi da napravi stabilnu vladu. U Zastupničkom domu PS BiH od 28 zastupnika građanski blok ima 11 mjesta, SDA 8, HDZ 5, identična situacija kao na nivou F BiH u pogledu mgućnosti za formiranje stabilne koalicije.

Treće, koliko smo u SDP sposobni da provedemo obećanje o boljem životu i da zadržimo svoj identitet socijaldemokratske partije. Ugrožavanje samih temelja državnosti i perspektive BiH u euroatlantskim integracijama od strane nacionalista dovelo nas je do toga da se i sami pretežno bavimo državotvornošću i nacionalnim identitetima, često upadajući u zamku vlastitog nacionalnog zastranjivanja pod plaštom bosanstva. Tako nam izmiču iz fokusa socijalna i ekonomska pitanja, odnosno suština odgovornosti za obećanja o boljem životu. A najproduktivniji ljudi odlaze iz ove zemlje, besperspektivnost jača, a javna depresija osokoljuje nacionaliste da nastavljaju svoj put razbijanja društva, izbjegavanja reformi i daljeg jačanja pozicije nacionalnih elita.