Djeca hrvatske nacionalnosti ulaze na glavni ulaz škole, a bošnjačke na sporedni, prolazeći pored tribina – ovo je svakodnevnica svih đaka Osnovne škole „Stolac“. Općinski sud u Mostaru je donio presudu koja kaže da je takva praksa diskriminirajuća, koju je 2014. godine potvrdio Vrhovni sud FBiH, dok je OSCE rekao kako je to povreda međunarodnih konvencija i domaćih propisa. Ipak, ova presuda nikada nije sprovedena. Razlozi tome su isključivo političke prirode, stav je u kome su saglasni malobrojni sagovornici koji su željeli razgovarati o ovoj temi. Generacije koje odrastaju u ovakvim (ne) uslovima su danas samo žrtve takvih politika, uz koju se ne može očekivati ni ljepša budućnost, pa ni put ka Evropskoj uniji.
Autor knjige „Politike kulturnog rasizma“ Nerin Dizdar iz Stoca za Interview.ba kaže da je Bosna i Hercegovina jedina država u kojoj je presuda samo relativan pojam, te navodi dva problema zbog kojih i dalje postoje ovakve vrste škola.
– Jedan je nepostojanje volje političkih elita koje upravljaju BiH da bi se taj problem riješio. Drugi je nepostojanje pravnih mehanizama da se sankcionišu oni koji odbijaju provesti te presude – objašnjava.
Dizdar kaže da pravni mehanizmi koji bi to radili u biti postoje, ali pravosudni organi odbijaju raditi svoj posao i procesuirati ih. Kako kaže, niko ne odgovara za to, kao ni na kontinuirane diskriminacije.
– Ako je provođenje presude naloženo političkim strukturama i ako je oni ne provode, dijagnoza je sasvim jasna. Ali, ne volim generalizovati stvari jer tu postoji konkretna hijerarhija ljudi koji su zaduženi za tu presudu. Imate načelnika (op.a. Stjepan Bošković) koji se opire provođenju presude i krivi OSCE što je omogućio kreiranje povratničke škole. Za njega, da nema povratnika, ne bi bilo problema – objašnjava on.
A za ovakvu situaciju krivi nadležne.
– Jasno je da to provode lokalni i kantonalni organi vlasti koji su nadležni za obrazovnu politiku. Tu nema nikakvih nedoumica i radi se o tome da djeci ne dozvoljavaju da pohađaju školu jer se na taj način održava stanje straha, pa se i dalje generiraju ove podjele – kaže on.
Ovaj aktivista pojašnjava i da postoje kvazi-nacionalističke strukture koje na ovakve načine kreiraju svoje mlade klonove.
– Kreiraju omladinu koji ne znaju ništa jedni o drugima, ali znaju da trebaju mrziti se jer im je tako rečeno. To je, nažalost, tužna realnost koju živimo – dodaje.
Kada je riječ o ovoj osnovnoj školi, Dizdar podsjeća da djeca različite nacionalnosti ulaze na različite ulaze.
– Zamislite kakav osjećaj inferiornosti i frustracije se mora tako generirati. Uzmite u obzir i historijski kontekst, da je ta škola napravljena na muslimankom groblju. Naša omladina se uči da ne mogu živjeti jedni s drugima i da je njihovo zajedničko pohađanje škole prijetnja identitetu – navodi on.
Kao stanovnik Stoca, Dizdar smatra da se ne očekuje ništa bolju situaciju jer budućnost kreiraju iste političke strukture koje su „učestvovale u ratu tokom agresije u BiH, u uništavanju našeg društva i oni kreiraju omladinu“.
Predstavnik SDP-a u općini Stolac Luka Raguž za Interview.ba kaže da sama činjenica da presuda, koja je donijeta 2014. godine još uvijek nije mrdnula sa mrtve tačke, pokazuje i kakvi su političari, odnosno stranke sa nacionalnim predznakom koje su na vlasti.
– Njima nije u interesu da pokažu kako je moguće živjeti zajedno i ići u školu, već da se dijeli na jedne, druge i treće. Rezultat toga je pokazatelj koliko mladih u ove tri, četiri godine mladih ljudi i obitelji ide iz BiH, a konkretno iz Stoca, to je njihova politika – dodaje on.
Napominje i kako takva politika dođe na plodno tlo kod ljudi koji su „malo napumpani nacionalnim nabojem“, ali ona nema na kraju rezultat, već je situacija sve gora.
– U Stocu imamo i drugi problem mimo škole, a to su dva doma zdravlja – kaže on.
Predstavnik SDP-a podsjeća da je u Hercegovačko-neretvanskom kantonu u mandatu 2010-2014. godine na vlasti bio ministar obrazovanja iz Stoca, kao i ministar zdravstva.
– I oni u svojoj općini, u svom gradu nisu uspjeli riješiti te goruće točke. Da su imali dobro volju, mogli su napraviti barem u startu jednu upravu, jednog ravnatelja, jedan školski odbor i jednu zbornicu, a kasnije da se postepeno provede presuda. Oni samo dijele ljude, a ljudi normalno funkcionišu – kaže on.
Raguž se pita zašto se ne zabranjuje studentima koji su završili osnovnu i srednju školu po hrvatskom planu i programu da upišu fakultet u Sarajevu ili obrnuto.
– Odgovor je jer se ta školarina plaća, a da se plaća i u školama, onda bi se gledao i interes javnosti – dodaje.
Raguž zaključuje da će sigurno „proteći još dosta Bregave kroz Stolac“ dok se ova presuda ne sprovede.
– Mislim da zadugo neće, dok narod ne prestane davati nacionalnim strankama podršku, već drugim građanskim opcijama, koje su centar ili lijevo rotirane, tek tada možemo očekivati neke promjene, kako bismo živjeli u XXI stoljeću, kao i ostatak Evrope – zaključuje on.
interview.ba