Dijaspora u parlamentu – dodatni glasovi ili stvarna pomoć

Iz bh. entiteta Republika Srpska potekla je ideja da se i dijaspora uključi u politički, privredni, ali i društveni život.

Dijaspora bi uskoro mogla dobiti svoje predstavnike u parlamentu bh. entiteta Republika Srpska, prvo kroz odbore, što je lakši dio posla, a onda i kao zastupnike, što je teži dio posla jer podrazumijeva promjene entitetskog Ustava. Takve su najave pozdravili iz vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata, vjerujući da bi pomoć dijaspore time dobila višu dimenziju i ne bi se samo ograničavala na financijske injekcije onima koji su ostali u zavičaju, nego i kroz otvaranje prilika za investiranje, pogotovo u poduzetničkom i turističkom sektoru. No, opozicija sumnja u iskrene namjere vladajućih, navodeći kako je to samo predizborna priča u kojoj će se koristiti glasovi dijaspore, a u konačnici – ako i dobije predstavnike u parlamentu – samo put do više ruku za stranke na vlasti.

Iskustva s političkom zastupljenošću predstavnika dijaspore u parlamentu već ima susjedna Hrvatska, a trenutačno u Saboru sjede trojica predstavnika Hrvata u inozemstvu, doduše sva trojica iz Bosne i Hercegovine. Takva je praksa uglavnom bila i u svim prijašnjim sazivima, uz napomenu da je broj zastupnika dijaspore bio i veći, sve dok prije osam godina, ustavnim promjenama, nije ograničen na najviše tri mjesta.

U svemu se postavlja pitanje, je li Bosni i Hercegovini, odnosno njezinim entitetima važnije imati političke predstavnike i političku povezanost s dijasporom ili je korisnije tu suradnju zasnivati na gospodarskim principima. Sugovornici Al Jazeere kažu: bez politizacije. Ne bi bilo dobro da, ako se već entitetska ili državna razina vlasti odluče na institucionaliziranje takvih veza, one ne budu političke, nego konkretne u materijalnom smislu.
‘Sjajna ideja ako se ne budu uhljebljivali rođaci’

Draško Aćimović, bivši veleposlanik Bosne i Hercegovine u Belgiji i aktualni potpredsjednik Socijaldemokratske partije, pozdravlja veze s dijasporom, ali se zalaže da to ne bude samo na parlamentarnoj razini, nego kroz izvršnu vlast i ministarstva, te da se tim ljudima daju „široke ovlasti i prilika da nešto operativno urade“.

„Treba pojačati mrežu trgovačkih predstavništava, naravno ne u ovom obliku koju imamo, nego da sa dijasporom pravimo predstavništva i da neko, uslovno govoreći, ko živi u Švedskoj, uspješan je i ne treba mu plaćati troškove ni kancelariju, ali želi da ima vezu sa svojom zemljom, dobije priliku da se aktivira i pomogne kroz predstavništva. Čak to nije ni neko vraćanje duga domovini, nego lična želja da pomognu. Ima puno naših ljudi kojima ne treba posebna plata nego im treba zbog ličnog osjećaja i mogućnosti da nešto urade“, kaže Aćimović.

Po njemu, uključivanje dijaspore u politički i društveni život Bosne i Hercegovine je „sjajna ideja ako se dobro uradi, a ne da se uhljebi neki rođak nekoga ko živi vani“.