Denis Bećirović: Pred BiH stoje važne i zahtjevne faze procesa evropskih integracija

U povodu 1. marta, Dana nezavisnosti: Za Preporod govori Denis Bećirović, potpredsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i poslanik u  Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Predata je kandidatura za članstvo u Evropsku uniju. Kakve su šanse da ona u skorije vrijeme postane kandidat, a potom i član Evropske unije?

Punopravno članstvo u Evropskoj uniji strateški je cilj državne politike Bosne i Hercegovine i glavni dio njezine vanjskopolitičke strategije. Kao poslanik opozicione, Socijaldemokratske partije snažno se zalažem za ubrazani postupak usklađivanja bh. zakonodavstva s pravnom tečevinom Evropske unije (acquis communautaire), te jačanje državnih institucija koje će usvojene propise provoditi. Vanjska politika je u nadležnosti države Bosne i Hercegovine i veoma je važno da vladajuće strukture poštuju tu činjenicu.

Danas je Bosna i Hercegovina potencijalni kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, a njena evropska perspektiva kao buduće punopravne države članice Evropske unije još jednom je potvrđena. Pred našom državom su važne i zahtjevne faze procesa evropskih integracija, uključujući odgovore na preko 4.000 pitanja koje Evropska komisija upućuje državi podnosiocu zahtjeva, slanje odgovora na upitnik Evropskoj komisiji, sticanje statusa države kandidata, završetak pregovora o pristupanju te odobravanje punopravnog članstva u Evropskoj uniji, što je jedan od najvažnijih ciljeva zemlje. Bosni i Hercegovini treba pomoći da izgradi državne institucije sposobne da preuzmu odgovornost za uspješnije i brže približavanje naše države Evropskoj uniji i NATO-u.

Put u Evropsku uniju i NATO nije pitanje pozicije i opozicije već strateški cilj države Bosne i Hercegovine. Postizanje istinskog konsenzusa o ubrzanom pristupanju Evropskoj uniji doprinijelo bi stabilizaciji prilika i ekonomskom napretku zemlje. Evropski put treba da se temelji na vrijednostima na kojima je zasnovana i sama Evropska unija. Proces ubrzavanja evropskih integracija shvatam kao cjeloviti razvojni projekt u kojem treba da paticipiraju sve snage bosanskohercegovačkog društva. Uprkos otporima, vjerujem u stabilnu, evropsku, multietničku i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu.

U septembru 2015. godine podnijeli ste neopozivu ostavku na mjesto člana Komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine Bpsne i Hercegovine zbog kontinuiranog negiranja bosanskog jezika u RS. Tom prilikom ste kazali: „Sasvim sigurno možemo poručiti da nikada nećemo pristati ni na kakve pregovore o bosanskom jeziku. To je historijski naziv i ne vidim razlog da bilo ko u ovoj zemlji bilo kojem narodu zabranjuje da nazove svoj jezik onako kako on želi. Takva politika je dno dna.” Da li se u međuvremenu išta promijenilo u glavama negatora bosanskog jezika na prostorima RS i šire?

Moja ostavka na mjesto člana Komisije za ljudska prava je izraz moralnog, ljudskog i političkog protesta protiv diskriminatorne politike negiranja bosanskog jezika kojim u Bosni i Hercegovini govori više od dva miliona ljudi. Međutim, moja ostavka u ovoj Komisiji nije značila i prestanak borbe za ravnopravan tretman bosanskog jezika. Naprotiv, nastavio sam još energičnije borbu za zaštitu elementarnih ljudskih prava i sloboda, jer to je dužnost i obaveza izabranih zvaničnika.

Također, smatram da je primarna obaveza organa i institucija Bosne i Hercegovine da osiguraju najviši nivo zaštite međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, među kojima je od posebne važnosti pravo na maternji jezik. Također, za nas u Bosni i Hercegovini to je i ustavna obaveza jer je članom II Ustava BiH utvrđeno da će se prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda direktno primjenjivati u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, te je njima dat prioritet nad ostalim domaćim pozitivnopravnim propisima.

Dakle, nastavit ću kontinuiranu borbu da vladajuće strukture u bosanskohercegovačkom entitetu RS, napokon, prihvate ustavnu i historijisku činjenicu o postojanju bosanskog jezika. On se, naime, koristio i navodio stoljećima i kod naših i kod stranih učenjaka, kao bosanski, sasvim ravnopravno i normalno, kao što su to i češki, ruski, poljski, bugarski, hrvatski i srpski. Bilo je mnogo pokušaja da zatru i izbrišu ime jezika kojim govorimo. Međutim, negatori bosanskog jezika i naše države nisu uspjeli i doživjeli su historijski poraz.

Nenaučnim negiranjem bosanskog jezika Srpska akademija nauka i umetnosti je, prema mom mišljenju, nastavila činiti opasnu ideološku i političku diverziju. Već je svaku mjeru prevršila praksa koja traje više od jednog stoljeća da se iz srbijanskih naučnih i političkih izvora presuđuje o nama, osporava nam se postojanje, ili nam se dopušta da budemo ovo ili ono, ali nikako i nikada ono što mi stvarno jesmo i što smo bili tokom cijele naše historije. Mi jedini imamo pravo, a sada i možemo, jer imamo one koji to u nauci kompetentno čine, ne osporavajući nikoga, da sami za sebe i o sebi govorimo ko smo, odakle smo, šta smo, koji nam je jezik i kako ga zovemo.

Stoga očekujem od bh. zvaničnika i međunarodnih predstavnika da jasno i nedvosmisleno kažu kako ne dopuštaju nikakvim velikosrpskim političarima, lingvistima i filolozima da presuđuju o tome kako ćemo mi zvati naš jezik. Suvereno je pravo svakog naroda da svoj jezik naziva njegovim historijskim imenom, koje je njemu razumljivo i blisko i koje za njega ima faktičku historijsku vjerodostojnost. Negiranje jezika je negiranje naroda i njegova ukupnog duhovnog i kulturnog naslijeđa oblikovanog na maternjem jeziku. Negiranje  bosanskog jezika je osporavanje prava na život državi Bosni i Hercegovini, prava na nacionalno dostojanstvo, prava na mirniju budućnost.

Ovakvo ponašanje vlasti u bh. entitetu RS, uz očiglednu dirigentsku palicu iz Beograda, predstavlja kočnicu na putu prema euroatlantskim integracijama i ostvarivanja osnovnih prava građana – prava na maternji jezik i obrazovanje. Na kraju, posebno podvlačim da je neprihvatljivo da bilo ko od izabranih predstavnika na bilo kojem nivou i u bilo kojoj instituciji pravi kompromis oko imena bosanskog jezika, a pogotovo je nedopustivo da se historijski naziv našeg jezika zamijeni neustavnim terminima koji su izmišljeni u Beogradu.

I ovim ste činom pokazali da ste političar koji direktno, i bez okolišanja, upire prstom u aktuelne probleme. Da li takav vaš gard u političkom diskursu donosi rezultate kakve ste očekivali?

Pravo pitanje je da li gard i ponašanje aktuelnih vladajućih struktura donosi očekivane rezultate. Nažalost, država Bosna i Hercegovina se svaki dan slabi, a nerijetko i ponižava. Ne pristajem na takvo vođenje politike. U zakonodavnim organima imate one koji spavaju i one koji se bore svim raspoloživim demokratskim i pravnim sredstvima za državu Bosnu i Hercegovinu. Ne smijemo spavati. Ne možemo odbraniti državu ako budemo spavali. Ako želimo da izgradimo evropsku i demokratsku državu, nema spavanja, uljuljkivanja i konformizma. Moramo uporno i vrijedno raditi.

S zadovoljstvom želim istaknuti, iako sam opozicioni poslanik, da je većina mojih prijedloga zakona, zaključaka, poslaničkih inicijativa i drugih pravnih akata dobila većinsku podršku u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Smatram da moramo svi preuzeti odgovornost, naročito političari iz vladajućih stranaka, i snažnije raditi za interese građana u našoj zemlji ili se skloniti sa političke pozornice. Došlo je vrijeme da se zahvalimo pospanim, umornim i neukim političarima. Ova država mora da se okrene znanju, učenju i neprekidnom usavršavanju jer samo tako možemo biti dio Evropske unije. Uz to, trebamo uvažavati da u Bosni i Hercegovini postoje različiti identiteti: etnički, vjerski i drugi. I nema nikakva smisla sukobljavati ih, ili, što bi bila još veća greška, isključivati bilo koji od njih. Pri tome, trebamo graditi i naš zajednički državni identitet koji ne treba da isključuje etnički i vjerski identitet. I obratno.