Šta i koliko znače životne priče i pojedinačni primjeri ljudskosti danas? U Trebinju, na Dan pobjede nad fašizmom, 1966. godine počinje životna priča o Srđanu Aleksiću. Prije tragičnog događaja Aleksić je uzoran momak, zapaženi glumac amater u bivšoj SFRJ i juniorski rekorder u plivanju. Odrastao je u Trebinju, multietničkoj sredini, na koju on nije gledao kao na sredinu dobrih i loših ljudi, sposobnih i nesposobnih ljudi, a ne kao na sredinu etnosa sa ljudskim osobinama. Zbog ratnih prilika i okolnosti, sa mnoštvom svojih drugova Aleksić se priključuje u VRS. 21. januara 1993. godine, Srđan nije postupio suprotno svojim etičkim i moralnim uvjerenjima, te je stao u odbranu svog druga Alena Glavovića, koji je napadnut, samo zbog toga što je bio musliman. Napadači su se okomili na Srđana, zbog takvog postupka. On je pretučen, te je podlegao povredama šest dana kasnije, 27. januara 1993. godine. U čitulji koju je izdao njegov otac stajalo je: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”. Ovaj antifašista je za svoj podvig, posthumno, nagrađen mnogim priznanjima za humanost.
Danas, u Trebinju, gradu antifašista Vlade Šegrta, Čede Kapora i Srđana Aleksića, nema njegove ulice, iako se u mnogim gradovima ulice i buleveri zovu njegovim imenom. Gotovo univerzalni ideali svih monoteističkih religija sa ovog prostora: pravo na život, sloboda, mir, prosperitet i ljubav, bili su ideali i Srđana Aleksića. Forum mladih SDP BiH Sarajevo se nada da će njegovo djelo potaknuti mlade i one koji se tako osjaćaju, da razmisle o ovim idealima, koji su i sastavni dio našeg Programa i naših programskih načela.
Na kraju odgovor na pitanje sa početka: Više od praznih riječi, znače djela običnih ljudi.
Bosna i Hercegovina je puna mladih i sposobnih pojedinica, i ovom prilikom im se zahvaljujemo na naporima koje su učinili za napredak bh društva i svih njenih građanki i građana.
Srđane, počivaj u miru.