Damir Filipović: Novo “etničko čišćenje”

Još od vremena kada me nije zanimala politika, kada sam samo bio objekat politike kao i većina građana, sjećam se napetosti i huškačke politike samoprozvanih etno-nacionalnih predstavnika skrivenih iza religija. Završio je rat, evo prođe 21 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i ja, iskreno, i dalje ne vidim nikakvu promjenu osim onih kozmetičkih, a niti bolji život koji je obećan svima nama. Vidim samo ljude koji su u politici još iz ratnog perioda sa uvećanim kapitalima, a i dalje su siromašni i sa djelomično izmijenjenim,  umotanim huškačkim stavovima koje su nam izgovarali i tada i danas.

Smatram da ‘politički etno-nacionalni fosili’ svoje postojanje i svrhu moraju tražiti u muzejima, a da politička mjesta i funkcije prepuste generacijama čija krv nije otrovana otrovima rata, bolestima besmislenosti i etno-nacionalnim bjesnilom. Svaki od njih treba da svjedoči o vremenu u kojem je tama prekrila svjetlo, svjetlo koje je pokazivalo put, a u nastaloj tami mnogo lakše je bili prisvoiti kojekakve donacije. Evo, još im nije dosta …

Nove bolesti,  mržnje, sujete– vrijeme kada čovjek izgubio čovjeka u sebi.

Valjda je to iz razloga što sam bio dijete u vijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali mogu reći da smo imali manje, a bili bogatiji, a svoje bogatstvo smo izgubili onda kada smo dobili više. Strah je nešto što nas je činilo boljim ljudima i bogatijim vrijednostima koje imaju smisao. Strah od smrti nas je natjerao da zajednički boravimo po podrumskim prostorijama, da se više družimo, razgovaramo o bitnim temama, a ne da riječi uzaludno trošimo na ogovaranja drugih. Sjećam se kao jučer da je bilo, kada bih diobio kesicu bombona i naređenje od mame da istu podjelim na jednake dijelove u haustoru, ili kada sam čekao u redu za hljeb, ili nosio kanistere vode…  Učeni smo da djelimo što imamo, da jačamo zajedništvo, da znam šta znači nemati i da stičemo radne navike, ali danas vidim da smo slabo naučili.

Onog momenta kada je završen rat, nestao je i strah, a sa odlaskom straha je otvorena Pandorina kutija, i sve što se četiri godine krilo u ljudima izašlo je na površinu. Došlo je vrijeme kada je čovjek izgubio čovjeka u sebi! Početkom devedesetih smo počeli gubiti čovjeka, a definitivno ga izgubili onda kada je nestao strah.

Genetika podijele

Često pomislim šta je to u ljudima pa imaju tu sklonost da dijele druge, drugačije… ali možda je to unutarnja borba pojedinca i iskonska želja da kao pojedinac bude superiorni od drugih. Kada je počelo sve, sjećam se da su djeca već imala u sebi otrov podjele i da sam bio, za njih i izbjeglica, ustaša, vlah, kaurin, čafir, kokuz, balija, mješanac …

Naravno, nisu sva djeca me nazivala pogrdnim imenima, samo njih nekolicina, a djeca su ogledalo roditelja i okoline u kojoj dijete odrasta. Danas su ta djeca odrasli ljudi…

Obzirom da smo se već podijelili prema etno-nacionalnoj pripadnosti i to vas drugi dijele na osnovu imena i religiji, i da vas ne pitaju kako se osjećate. Religija i ime ne govore uvijek o pripadnosti pojedinca, što znači da nisu svi Bošnjaci muslimani, Srbi pravoslavci i Hrvati katolici i obrnuto.

Poslije ‘glavne podjele’ dijele se između sebe prema političkoj pripadnosti, prema bogatstvu, na građane i seljake, na domicijelne i došlje, na ove i one….

Niti jedna religija iza koje se kriju ne poziva na mržnju, kao ni na podjele, zna se kakve podjele nas čekaju. Čak su podjele kroz Knjige opisane kao Božije htjenje. Zapitajte se, veliki ‘vijernici’, šta mrzite, koga mrzite, čovjeka sazdanog od iste materije, Božijom voljom drugačijeg od vas. Ne znači pročitati naslove svetih Knjiga i prozvati se vjernicima, nije dovoljno kličati, klanjati, krstiti, da bi bio kompletan i da bi mogao reći da predstavljaš neki narod. Ptica ima dva krila – bez bilo kojeg ne može da leti.

Pronađite čovjeka u sebi, pomozite čovjeku pored vas.

Doba referenduma, revizije i stalne recesije

 Kao što sam već rekao,  ‘politički etno-nacionalni fosili’ nikada ne bi bili toliko dugo na vlasti i pravili situaciju kakva njima odgovara da nije građana koji i dalje ‘pasu’ huškačke priče koje im plasiraju i kao roboti po sistemu ‘svako za svoga’ glasaju na izborima. A oni koji odluče da ne izlaze na izbore, kako kažu, jer ‘svi su isti’, liče na ucviljenu mladu, koja bi da se uda ali nije se rodio za nju ni jedan.

A vatra, vatra mora da se održava kako bi gorila. Kada se postepeno počne gasiti, tada dođe vrijeme Referenduma sa najavom Referenduma za odcjepljenje pa potom ide revizija tužbe, da i druga strana malo doprinese, a treća, da ne bi bila marginalizirana, ubaci u vatru svoje drvo federalizacije.

Zanima me hoće li doći vrijeme u kojem će vatra vječne recesije se usplamsati, gdje će se ujediniti gladni proleterijat u borbi protiv vladara kapitala države i vječitih samoprozvanih predstavnika gladnih i prevarenih Bošnjaka, Hravata, Srba i Ostalih građana Bosne i Hercegovine.  Ali ne smije prevareni i obespravljeni proletarijat da se pobuni, jer možeš ostati bez posla, penzije, primanja, možeš biti pod mobingom ili maltretiran na drugi i drugačiji način.

Nama hitno treba (od)cjepivo protiv bjesnila.

Mjenjamo dirhem za našu omladinu

Skontali su da moraju napraviti nešto da spriječe sve više vidljiv odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine pa su se potrudili da javna nabavka pasoških knjižica ne uspije. Mladi traže bolje obrazovanje, zaposlenje, riješavanje stambenog pitanja i druge elementarne stvari, a sve radi formiranja porodice. Ali nisu to samo razlozi zbog kojih mladi odlaze, siti su političke napetosti koja se osjeti u zraku i istih faca od kojih su mediji napravili zvijezde – od crne hronike, od svega…

Gledajući broj mladih koji su  otišli iz Bosne i Hercegovine nakon okončanja rata, slobodno mogu reći da je etničko čišćenje nastavljeno, ali na drugi način i u drugom obliku.

Ali ništa nije alermantno, jer svakog mladih ćemo zamijeniti sa deset arapa i hiljede dirhema – zato ne treba ni brojati koliko je mladih do sada napustilo zemlju poznatu po ‘alpinizmu’.

Srce mi je stotinu puta reklo da odem, ubija me ‘nostalgija’ za boljim životom. Ali ne mogu, drži me onaj bosanskohercegovački inat i zato ću OSTATI OVDJE!

Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu



Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine

Adresa: Alipašina 41
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina

Telefon: +387 (33) 563 900
Fax: +387 (33) 563 901

Služba za odnose s javnošću:

Telefon: +387 (33) 563 941 ; 563 917
e-mail: informisanje@sdp.ba

SDP BiH je razvio aplikacije za mobilne i tablet uređaje. Preuzmite našu aplikaciju za iOs i pretplatite se na naše obavijesti.


Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.