Cilj jeste 40, ali ravnopravnost je 50 posto

Ovih dana obilježismo godišnjicu sticanja prava glasa žena na prostoru bivše Jugoslavije pa time i u Bosni i Hercegovini. Žene u BiH su, u okviru Jugoslavije, dobile pravo glasa 11. augusta 1945. godine te je bitno ne dopustiti da ovaj datum padne u zaborav. Zašto? Razloga je dosta ali ih se sve može podvesti pod jedan – borba za ravnopravnost nije završena! Mnogi će reći imate pravo glasa pa glasajte, mijenjajte, utičite, pokrećite… Da, upravo tako ali takođe možemo reći NE kao formalne kvote, NE kao neravnopravne prilikom dodjele pozicija na kojima se donose bitne odluke, NE kao diskriminirane prilikom zapošljavanja, NE u situaciji kada smo potcijenjene kao porodilje, NE kao žrtve nasilja itd. …

Pravo glasa označava jednakost muškarca i žene. Jedna od temeljnih odrednica demokratskog društva je ravnopravnost na biračkim mjestima i to je nama, ženama u BiH, tog augusta ’45. zagarantirano. No, prostora i potrebe za aktivnijim ili bolje reći, agresivnijim djelovanjem i te kako ima. Žene se još uvijek na putu prema uspjehu susreću sa brojnim problemima sa kojima se muškarci u istim situacijama nemaju potrebe niti opterećivati. I ukoliko neko ima potrebu opovrgnuti ovakvo stanje samo treba pogledati statistiku, brojke, realnost, a ona je neumoljiva.

Naime, samo je 13 % žena u Domu naroda BiH i daleko smo ispod evropskog prosjeka , 21,4 % žena je zastupnica u Parlamentarnoj skupštini F BiH, od 13 vlada srednje razine vlasti u BiH (entitetskih i kantonalnih) samo je na čelu jedne žena, što je 7 % itd… Cilj koji je Vijeće Evrope još 2003. postavilo je 40 % manje zastupljenog spola (žena ili muškaraca) mora biti uključeno u sve sfere političkog i javnog života.  U vremenu u kojem jesmo pozdravljam, podržavam i promoviram cilj od 40 % u svim oblastima našeg društva ali ravnopravnost jeste 50 %.

Iskustveno je dokazano, na primjerima skandinavskih zemalja, da su društva u kojima su žene većinom na pozicijama u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti kvalitetnija društva, to su države ugodnog življenja. Zašto ne stremiti takvim društvima? Recept za uspjeh je poznat, isproban i ne treba izmišljati „toplu vodu“ – mora nas biti više aktivnih i voljnih, mora nas biti masa opredijeljenih za animiranje onih neopredijeljenih, moramo se podržavati i raditi za isti cilj a to je bolje društvo ZA SVE NAS.