VETERAN:Kako biste, 22 godine nakon formiranja Armije RBiH, ocijenili današnji položaj njenih bivših pripadnika – koje su, prema Vašem mišljenju, najveće strateške greške koje su u proteklim godinama napravljene u vezi sa definisanjem njihovog društvenog statusa (recimo, kako gledate na činjenicu da jurišnici nikada ni na koji način nisu odvojeni od pozadinaca, da su ratna priznanja i činovi dijeljeni uglavnom po stranačkoj liniji umjesto po zaslugama itd.)?
HELEZ: Kada je u pitanju status bivših pripadnika Armije RBiH 22 godine od početka rata, ima onih kategorija koje su na određen način riješene materijalno – ne znam koliko je to dovoljno, ali imaju nekakav položaj ili status u društvu.
Nažalost, veći dio čine osobe koje se, čini mi se, nalaze na marginama društva, kao zapostavljena kategorija.
U ovom mom trogodišnjem mandatu sa saradnicima sam napravio analizu stanja i tačno se može uspostaviti jedna dijagnoza po kategorijama, da se vidi kakav ko ima društveni, materijalni i svaki drugi status.
Kada su u pitanju jurišnici i pozadinci, to je bila moja želja da napravim. Nažalost, to nisam uspio uraditi. Mislio sam napraviti kategorizaciju, ne samo u dvije, već u nekoliko kategorija, da u prvoj kategoriji budu udarne jedinice, diverzanti, protivoklopne jedinice, antiterorisitičke, udarne jedinice iz bataljona i brigada, kako iz Armije RBiH, tako iz HVO-a i MUP-a elitne jedinice. Dakle, da se oni uvrste u prvi ešalon, u prvu kategoriju.
U drugoj bi bili ljudi koji su čuvali liniju i bili na prvoj borbenoj liniji, u trećoj oni koji su davali artiljerijsku podršku, u četvrtoj bi svakako bila inžinjerija i ostale prateće jedinice, a u petoj kategoriji oni koji su bili u logistici.
Naravno, i oficiri bi se razvrstavali po kategorijama gdje je ko bio, ali u prvu kategoriju ne bi mogli ući oni koji su iznad ranga komandanta bataljona, jer su oni bili duboko u pozadini.
I kada je u pitanju činovanje, jasno mi je da je to, pogotovo u jednom periodu, bilo dobro pod stranačkom kapom i gledali su se podobni, a ne baš oni najzaslužniji, tako da je to imalo reperkusije na dalji put tih ljudi koji su imali stranačke privilegije u početku. Te privilegije su ostale do kraja i stalno se uvećavale, jer prvo činovanje je bio početak za dobijanje visokog čina i na kraju za ostvarivanje mnogo većih prava od ostalih ljudi.
Tu je napravljena prva selekcija koja, nažalost, nije urađena po kvalitetu, već najviše po toj stranačkoj pripadnosti, mada se ne smije zanemariti ni činjenica da je bilo i kvalitetnih ljudi koji su prošli…
VETERAN: U kontekstu prethodnog pitanja, u kojoj mjeri ste zadovoljni vlastitim rezultatima na poziciji resornog ministra – šta smatrate svojim najvećim uspjehom, a na kojem planu ste eventualno podbacili?
HELEZ: Najvećim uspjehom smatram proces revizije, zatim objedinjavanje uredbi i njihovo provođenje u Zakon , odnosno kreiranje jednog sveobuhvatnog Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju.
Naravno, ono čime nisam zadovoljan već kod ovog drugog svog ”uspjeha“ je da pravo po Zakonu o povoljnijem penzionisanju nisu stekle sve kategorije koje sam ja želio da steknu i nekim ljudima je možda u ovom ravnanju nezasluženo previše smanjena penzija. Tu mislim prvenstveno na niže činove, a nikako na visoke, jer oni ljudi koji nisu imali staža, a to je bio stav MMF-a, oni su najviše oštećeni, mada su možda neki od njih imali veće zasluge od ovih koji su bolje prošli.
Još jedna stvar kojom nisam zadovoljan, što je također bilo stav MMF-a, je to da oni koji nisu prošli vojnu i ljekarsku komisiju, a invalidi su iznad 60 posto, nisu uvršteni u Zakon, odnosno ostali su bez povoljne penzije. Zadatak za naredni period je da preko ovlaštenog predlagača Ustavnom sudu uputimo zahtjev za ocjenu ustavnosti, za što se nadam da će Ustavni sud ispraviti i na taj način nama dati mogućnost da i njih uvrstimo u Zakon.
Naravno, treba spomenuti i to da nisam uradio kategorizaciju, možda i registar branitelja, za što i mediji često navode da bi bilo dobro da se uradi, iako smatram da to ne bi ništa riješilo. Više se treba fokusirati na kontrolisanje dokumenata, jer u registar bi ušli svi koji imaju status branitelja, bez utvrđivanja ko jeste, a ko ne. Mi bismo to objavili i ništa drugo ne bismo postigli, a iziskuje puno posla i rada.
Naravno, ovom prilikom želim reći da bih uradio puno više i zakonski obradio ovu materiju da je sve ono što sam upućivao prolazilo u Parlamentu. Zbog političke situacije i fragmentiranosti političkih stranaka jako teško su moji zakoni prolazili u oba doma Parlamenta, a vjerovatno i zbog određenog uspjeha koji sam napravio, od političkih protivnika skidane su moje tačke s dnevnog reda, bez razloga nisu mogle doći na red, iako su ti ljudi mogli da izmijene te zakone onako kako oni misle da bi trebalo da izgledaju.
VETERAN: Koliko ste zadovoljni dosadašnjim tokom i rezultatima revizije RVI – šta su najveći objektivni i subjektivni problemi u provedbi tog procesa?
HELEZ: Kada sagledam sve okolnosti – društvene, političke, ustavne, onda sam zadovoljan provedbom revizije, ali Zakon, kako je formulisan i usvojen, jako teško je provodiv. Puno faktora je uključeno, od kantonalnih ministara, direktora kantonalnih uprava za pitanja boraca, predsjednika i dopredsjednika Federacije BiH, Vlade FBiH, Ministarstva, Instituta za medicinsko vještačenje, do Zavoda PIO. Znači, sve su to faktori koji sudjeluju u provedbi revizije i određivanju onih koji će provoditi reviziju – moram priznati da je to jako složen i težak proces. Međutim, i pored toga mislim da smo napravili veliki iskorak – vise od 10.000 ljudi je izvedeno iz prava i uštede su negdje ok 53 miliona KM, iako stalno naglašavam da nam uštede nisu primarni cilj. Cilj nam je razdvojiti one koji su branili Bosnu i Hercegovinu od onih koji to nisu i osnovni motiv je da vratimo poljuljano dostojanstvo ljudima koji su dali najveći doprinos u odbrani ove zemlje.
VETERAN: Prema Vašoj procjeni, koliko će još vremena trebati da se proces revizije privede kraju?
HELEZ: Što se tiče revizije, ona se odvija u tri faze. U prvoj fazi provedeno je već oko 90 posto revizije i ona je najskuplja, jer podrazumijeva 12 revizorskih timova od kojih svaki ima četiri člana, angažovanog vozača i osobu po ugovoru o djelu kao tehničku podršku. Druge dvije faze vrše se u Ministarstvu i u Institutu za medicinsko vještačenje. Tu ljudi rade reviziju u okviru osmočasovnog radnog vremena, tako da, što se tiče troškova revizije, veliku ulogu igra ta prva faza koja je jako bitna i ona se privodi kraju. Međutim, unutar Ministarstva tek je provedeno oko 20 posto revizije i sada je na uposlenima da taj dio dovedu do kraja, ali to ne iziskuje neke veće materijalne troškove.
VETERAN: Kako gledate na veliki otpor prema reviziji, ne samo od Vaših političkih oponenata, već i iz različitih boračkih organizacija – koliko je on iznenađujući s obzirom da se svi verbalno zalažu za to da se boračka populacija "iščisti" od lažnih branilaca?
HELEZ: Prvo, ima političkih stranaka koje su ciljano i organizovano uvodile one koji nisu zaslužili da budu u ovim kategorijama i to se radilo godinama, negdje cijeli period poslije rata. Naročito puno ljudi koji ne pripadaju ovim kategorijama uvedeno je negdje od 2004. do 2009. godine i to su radile nacionalne stranke, prije svega HDZ i SDA, za njihove birače. U tom periodu u pravo je nezakonito uvedeno oko 30.000 osoba – kada tome dodate još najmanje po tri člana porodica tih koji su uvedeni u pravo, to vam je više od 100.000 ljudi. Kao što sam već rekao, to su većinom bili glasači od ovih stranaka i to se redovno radilo u masovnom broju pred izbore.
Osim njih, uključen je i dobar dio novinara. Posebno želim da istaknem list Oslobođenje, glavnu urednicu Vildanu Selimbegović i novinara Asafa Bečirovića, čiji motiv da podržavaju lažne korisnike koji su učestvovali u tom kriminalu mi zaista nije poznat. Posebno je bitno istaknuti da je Javni servis, odnosno Federalna televizija, sa glavnim urednikom Avdom Avdićem, potpuno stala na stranu lažnih korisnika, ljekara, mog pomoćnika Marina Frančeševića i svih ljudi koji su unutar i izvan Ministarstva napravili kriminalni lanac i učestvovali u njemu, ostvarajući pritom zaradu.
Nekako mi je shvatljivo da Oslobođenje kao privatni list to radi – iako ne mogu shvatiti nikoga ko je na strani kriminalaca, ali Javni servis nikako! Onog momenta kada je u javnost procurio snimak razgovora između predsjednika FBiH živka Budimira i glavnog urednika FTV-a Avde Avdića, u kojem mu Budimir bukvalno naređuje da oblati ministra Heleza, da ocrni reviziju i prikaže ju kao jedan negativan process itd., ovi ljudi su izgubili svaki kredibilitet da bi pričali o reviziji. Svugdje u normalnom, demokratskom svijetu, bili bi smijenjeni ili bi podnijeli ostavke – zato mislim da njihovi istupi u javnosti poslije tog razgovora, nemaju neku težinu i mislim da je javnosti potpuno jasno da su to ljudi koji brane kriminalce, a neki od njih, kao što je predsjednik Federacije BiH, učestvovali su i u uvođenju tih lažnih korisnika u pravo.
Što se tiče boračkih organizacija, na čelu nekih udruga su oni koji su uvedeni na nezakonit način, koji ne pripadaju ovim kategorijama i oni se grčevito bore i organizuju protiv revizije. Najčešće su to moćni, bogati ljudi, koji imaju privatne firme – oni okupljaju ostale i opstruiraju nam proces revizije. Međutim, na njihovu žalost, to je svedeno na svega tri, četiri opštine u zapadnoj Hercegovini, dok u ostalim dijelovima nemamo nekih većih problema kada je u pitanju proces revizije.
VETERAN: Kako stoje stvari s krivičnim prijavama protiv osoba koje su izdavale lažne potvrde o invalidnosti – koliko je realno očekivati da ljekari koji su se bavili tom vrstom kriminala budu i kažnjeni za to, a ne da sva odgovornost završi na pojedincima iz boračke populacije koji će biti izvedeni iz prava?
HELEZ: Ja bih najsretniji bio da svi oni protiv kojih smo podnijeli krivične prijave, njih oko 150, među kojima ima ljekara, komandanata, političara, državnih službenika i onih, naravno, koji su donosili lažne papire, tj. samih korisnika, završe tamo gdje im je i mjesto – u zatvoru. Međutim, kao što znate, meni prestaje svaka moć kada tužilaštvo preuzme predmet. Dakle, sve je do tužilaštva i suda. To je jedan ogroman proces, to je državu koštalo preko milijardu maraka i vidjet će se koliko su tužilaštvo i pravosudni sistem uopšte spremni da se uhvate ukoštac sa ljudima koji su radili te nezakonite radnje, a da bi, prije svega, protivzakonito stekli materijalnu korist…
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.