Bećirović Vučiću: Podržavanje Dodikovog separatizma je opasna avantura za Srbiju i Balkan

Posljednje izjave Milorada Dodika o otcjepljenju bosanskohercegovačke administrativne podjedinice u kojoj on i njegova stranka imaju većinsku vlast je retorika na koju su građani Bosne i Hercegovine navikli.

Međutim, to što se radi o ustaljenom, ponavljanom obrascu ponašanja ne znači da je on bezazlen. Naprotiv, jučer smo svjedočili eskalaciji podrivanja suvereniteta i cjelovitosti Bosne i Hercegovine, koje je direktno podržao Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije.

Naime, Aleksandar Vučić je dijeljenjem na Twitteru Dodikove konstrukcije, koji je njihov sastanak opisao susretom o saradnji „naše dvije bratske države“, izazvao težak međunarodni incident. Javno dijeljenje secesionističkog stava Milorada Dodika pokazuje da Vučić možda dlaku i mijenja, ali ćud očito ne.

Posebno zabrinjava činjenica da je Vučićev postupak uslijedio nedugo nakon monstruoznog vrijeđanja žrtava bosanskohercegovačkog genocida od strane potpredsjednice Narodne Skupštine Srbije, Vjerice Radete, koja dolazi iz stranke Vučićevog „izvornog“ mentora, Vojislava Šešelja.

Vučić je kao predsjednik susjedne države svojim postupkom neposredno osporio suverenitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine i tako uvrijedio sve njene građane. Ovaj čin ne smije ostati bez službene reakcije institucija Bosne i Hercegovine. Od Predsjedništva Bosne i Hercegovine očekujem da uputi hitnu protestnu notu Republici Srbiji, te da ovim povodom na konsultacije pozove ambasadora Bosne i Hercegovine u Srbiji.

Vučićev postupak predstavlja i otvoreno osporavanje statusa Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama kao države ravnopravne sa ostalim članicama. Dakle, činom javne podrške Dodikovoj tlapnji o jednoj administrativnoj podjedinici koju uporno, protivustavno i suprotno međunarodnom pravu pokušava uzdignuti u status države, Aleksandar Vučić je grubo narušio međunarodni pravni poredak i suštinski osporio autoritet i funkciju Ujedinjenih nacija. Time se otvoreno pridružio logici i politici koja podržava secesije u Abhaziji, Južnoj Osetiji, na Gornom Karabahu, Ukrajini i drugdje.

Zato od predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, kao i od Predsjedništva Bosne i Hercegovine, očekujem da o ovom ozbiljnom problemu upoznaju i Ujedinjene nacije.
Čini se da je nužno ovdje podsjetiti Aleksandra Vučića da je Srbija, koja je primljena poslije Bosne i Hercegovine u univerzalnu organizaciju kao članica UN-a, a potpisnica je Povelje Ujedinjenih nacija, kojom je definisano da se organizacija primarno „temelji na načelu suverene jednakosti svih svojih članova.“

S obzirom da Vučićevi postupci predstavljaju kontinuitet stavova njegovog prethodnika i „sekundarnog“ mentora, Tomislava Nikolića, koji je ustrajavao na podržavanju secesionizma bosansakohercegovačkih dužnosnika koji su obnašali vlast nad istom administrativnom jedinicom, potrebno je podsjetiti da je u članu 6. Povelje UN-a istaknuto da „člana Ujedinjenih nacija koji neprestano narušava načela sadržana u Povelji Generalna skupština, po preporuci Vijeća sigurnosti, može isključiti iz Organizacije.“ Na ovo treba podsjetiti i Vučića i UN.
Vučić kao predsjednik države potpisnice Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini mora shvatiti da je njegova država parafirala taj sporazum, u kojem se na prvom mjestu strane obvezuju da će „regulirati svoje odnose u skladu s načelima koja su izložena u Povelji Ujedinjenih nacija“.

Srbija i Hrvatska su potpisnice tog sporazuma upravo zbog njihove odgovornosti za agresivno rušenje ustavnog poretka naša države, a samim tim i mira u Bosni i Hercegovini. Prema tome, parafiranjem mirovnog sporazuma Srbija je službeno odustala od teritorijalnih pretenzija prema Bosni i Hercegovini.

Zato sinhronizovano „cvrkutanje“ Vučića i Dodika u javnom prostoru mora biti adekvatno adresirano od strane nadležnih insititucija. To mora biti učinjeno jer se radi o stavovima koje, uz lokalnog bosanskohercegovačkog dužnosnika, ipak iznosi i predsjednik jedne suverene države, Republike Srbije. To je nužno učiniti iako su njihovi postupci zapravo tek labuđi pjev ideologije koja je polomila zube na Bosni i Hercegovini.

Ni sada, niti bilo kada, nećemo dozvoliti da nas „cvrkutanje“, koje sada postaje „horsko pjevanje“ zavede. Država Bosna i Hercegovina ima odlučnosti i kapacitet da se suprotstavi svakom obliku separatizma i koketiranja zakljubljenika u istu, poraženu, ideju o velikoj Srbiji.

Zato, još jednom pozivam predsjedništvo Bosne i Hercegovine da pokaže kapacitet, ako ima sposobnosti, da odlučno zaštiti našu državu od novih nasrtaja starih aktera.